Forum
Novosti: »Šejtanova ispovijest
Hazreti Musa Ibn Dzabel r.a veli, da je Ibni Abas rekao sljedeće:Sabrali smo se zajedno s Poslanikom, Muhamedom a.s. u kući jednog ensarije. Iznenada je neko povikao: "O stanovnici ovog doma, dozvoljavate li mi da uđem, jer mi nešto treba?"
Božiji Poslanik tada reče: "Znate li vi ko to zove i viče?" Prisutni ashabi rekoše da ne znaju, i da to jedino zna Allah i Njegov Poslanik. Muhamed a.s. tada reče: "To je prokleti Iblis (šejtan), on traži dozvolu da uđe, pa hoćete li mu dozvoliti?" Hazreti Omer skoči na noge i reče: "O Poslaniče, dozvoli mi da izađem i da ga ubijem, i oslobodim narod od te nemani." Pejgamber reče: "Smiri se Omere, zar ne znaš da je on od onih kojima je odgođena smrt do Kijametskog dana. Nego otvorite mu vrata i neka uđe jer on nije došao svojom voljom. Pazite dobro šta će vam reći i šta će vam saopštiti."
H. Ibni Abas r.a. nastavi: Vrata je neko otvorio, a on je već bio među nama. On bijaše jedan ćoravi i golobradi starac. U bradi mu je bilo najviše sedam dlaka poput konjske grive. Oči mu bijahu izdreljene i razvučene. Glava mu je bila poput velikog slona. Zubi, očnjaci poput svinjskih očnjaka. Pošto je ušao reče: "Esselamu alejkum o Muhammede. Esselamu alejkum, o muslimani!" Pejgamber mu tada reče: "Selam je Allahov, o prokletniče, a Allah daje selam kome On hoće. Obaviješten sam da nešto hoćeš i želiš, pa reci." "O Muhammede, ja ti nisam došao dobrovoljno, vec sam došao prisilno" - reče Iblis. "A šta te je to natjeralo", upita Pejgamber. "Došao mi je jedan melek od Gospodara pa mi je rekao: Svevišnji ti Allah naređuje, o Iblisu, da odeš Muhammedu, s poštovanjem i uvažavanjem i da mu saopštiš kako varaš ljude i kako ih zavodiš i skrećeš s pravog puta: Melek mi je još rekao: Naređuje ti Allah da mu sve istinito kažeš što te bude pitao, jer je Allah rekao: Tako mi Moje Slave i Veličine, ako mu budeš slagao jednu jedinu riječ, i ako mu ne budeš sve istinu rekao, ja ću te sigurno pretvoriti u pepeo koga će vjetar raznijeti, a tvoje ću dušmane izvjestiti i time razveseliti: Pa evo sam ti došao o Muhammede kako mi je naređeno, pa izvoli, pitati šta hoćeš." "Kada si obećao istinu govoriti, prvo mi reci, koga ti najviše mrziš?" - upita Muhammed a.s.
Iblis mu odgovori: "Najmrže Allahovo stvorenje, o Muhammede, to si mi ti i svako ko je tebi sličan." "A koga još mrziš?" Iblis reče: "Svakog moralnog mladića koji se posveti Allahu dž.š.." "Koga dalje mrziš?" "Mrzim svakog učenog pobožnog čovjeka, a uz to da je marljiv i ustrajan." "Koga još mrziš?" "Mrzim još svakog onog ko je pod tahretom (čista tijela, odijela, mjesta gdje boravi)." "Koga još mrziš?" "Mrzim siromaha čovjeka koji je strpljiv i izdržljiv, koji ne kazuje svoje siromaštvo niti se na to žali." "A kako ti znaš da je neko strpljiv?" "O Muhammede ako se neko tuži na svoje jade i muke, onom ko je kao on - obično stvorenje, tri dana uzastopno takvog čovjeka Allah ne upisuje u strpljive svoje robove" - odgovori Iblis. "Koga još mrziš?" "Mrzim svakog imućnog čovjeka koji je zahvalan Allahu za svoje bogatstvo." "A kako ti znaš da je neko zahvalan Allahu?" "Kada vidim da takva osoba uzima ono što mu je od Allaha dozvoljeno, a ostavlja ono što mu je zabranjeno i troši svoju imovinu u dozvoljene svrhe."
"A kako se ti ponašaš i kako djeluješ kada moj sljedbenik stupi u namaz?" Iblis reče: "O Muhammede, kada tvoj sljedbenik stupi na namaz, mene spopadne groznica da se sav tresem i plamtim naizmjenično." "Zašto te spopadne takva muka?" Iblis reče: "Zbog deredže koju Allah daje nekom robu zbog obavljene sedžde." "Kako se ti osjećaš kada Moji sljedbenici uče Kur'an?" Iblis odgovori: "Kada oni uče Kur'an ja se topim kao olovo na vatri." "A šta veliš za Ebu Bekra?" Iblis reče: "Ebu Bekr me nije slušao ni prije primanja Islama, pa kako bi me slijedio kada je primio Islam." "A šta veliš za Omera?" Iblis reče: "Tako mi Allaha, kad god ga sretnem pobjegnem od njega, on je jako ljut i ja ga se bojim." "A šta veliš za Osmana?" "Ja se njega stidim kao što ga se stide svi Allahovi meleki" - reče Iblis. "A šta veliš za Aliju?" Iblis reče: "Kamo sreće da ja od njega budem miran, pa da on mene ostavi kao što sam ja njega ostavio na miru, ali on to nikako ne učini, stalno me progoni."
Muhamed a.s. tada reče: "Hvala Allahu koji je usrećio moj ummet, a koji je tebe učinio nesretnim do određenog dana." Ali tada Iblis reče: "Daleko je to, daleko je to, Mudammede. Gdje je sreća tvojih sljedbenika, kad sam ja još živ i neću umrijeti do Kijametskog dana. Kako se ti možeš radovati svom ummetu kad ja hodam po njima poput njihove krvi kroz njihove krvne sudove i meso, a oni mene ne vide. Tako mi Onog koji me je stvorio sve ću ljude zavesti, pobožne i pismene i nepismene, jedino priznajem da neću moći ništa Allahovim robovima koji su muhlisi." Pejgamber na to reče: "A koji su to muhlisi kojima nećeš ništa moći?"
Iblis reče: "Zar ne znaš, o Muhammede, da ko god voli i miluje zlatnike i srebrenjake, ko god voli kapital, nije iskreni vjernik Allahu. Kad vidim čovjeka da ne voli kapital a osim toga ne voli ni slavu ni hvalu, znam da je on pravi i iskreni vjernik, muhlis, pa ga ja ostavim na miru i ne navaljujem na njega. Zaista čovjek, dok želi kapital i karijeru i dok mu je srce vezano za ovozemaljske užitke, on mi je pokorniji više i nego bi vam mogao reći. Zar ne znaš Muhammede da je ljubav prema mulu i ovom svijetu jedan od najvećih grijehova. O Muhammede, zar ti ne znaš da imam sedamdeset hiljada sebi sličnih šejtana, i da svaki od njih ima po sedamdeset hiljada djece. Neke šejtane oporučim isključivo učenim ljudima, a neke pak, oporučim starcima i staricama. Zar ti ne znaš, o Muhammede, da sam se ja lažno zaklinjao Ademu i Havi sa Allahom i govorio im: Tako mi Allaha, ja sam vaš savjetnik i prijatelj. Što se tiče omladine, između njih i nas ne postoji nesporazum, a što se tiče male djece, sa njima se mi igramo kako hoćemo. Poneke šejtane ja specijalno zadužim za pobožne ljude, pa šejtani njima dolaze sve dok ih ne prevedu da uzmu sebi cilj i žele nešto drugo, osim Allaha. Kad to ovi učine ja im uništim ihlas (iskrenost), a vjera im ostane jer mi tu ništa ne možemo, a oni vjeruju Allaha i njemu robuju, ali bez ihlasa, a da to i ne znaju.
Zar ti Muhammede nisi čuo za Berhisa Rahiba, koji je robovao Allahu sa ihlasom 70 godina, tako da je svojom dovom ozdravljao bolesne, pa ga ja nisam pustio dok on nije učinio zinaluk, pa poslije toga ubio jednu osobu, i na koncu dok se nije pokafirio. To je onaj što ga Allah spominje u Kur'anskom ajetu: "Nemoj biti kao Iblis, koji zavodi čovjeka da se pokafiri, a poslije rekne: Od tebe sam ja siguran, odričem te se, jer se zaista bojim Allaha, Gospodara svjetova." Zar ne znaš o Muhammede, da je laž i nevjerstvo od mene i da sam ja prvi koji je slagao i postao nevjernik. Onaj koji laže je moj osobni prijatelj. Lažna zakletva je radost srca moga, a ogovaranje, klevetanje i prenošenje tuđih riječi od jednog do drugog, to je moje slatko voće. A onaj koji se lažno zaklinje razvodom braka sa svojom zenom, govoreći joj pustit ću te, razvest ću se od tebe, oženicu drugu, pa makar bilo i u šali takav će sebi svoju ženu brzo haramom učiniti. Takve će se osobe oplođivati i rađati sebi djecu, a ona će im biti vanbračna, krenut će u Džehenem samo radi jedne riječi kao što je zakletva za razvod braka.
O Muhammede, zaista će tvoji sljedbenici odgađati sa namazom, sat po sat. Kad god tvoj sljedbenik hoće da klanja ja mu pristupim i zabluđujem ga, govoreći ga riječima: "Ima jos vremena, završi započeti posao pa onda klanjaj i sl.", ja to sve radim dok ne uspijem odvratiti tvog sljedbenika, da klanja namaz na vrijeme. Ako me ipak tvoj sljedbenik savlada onda ga pustim dok ne stupi u namaz, a onda mu reknem, i navraćam ga da se obazire lijevo i desno u namazu, pa kad to učini, ja ga onda pomilujem po licu i ljubim ga među oči i tad mu reknem: "Već si učinio nešto što ništa ne vrijedi." Ti znaš Muhammede, da oni koji se okreću u namazu desno i lijevo da ih Allah takvim namazom udari po glavi. Pa ako se ne obazire u džematskom namazu, ja ga tu ostavim i sačekam dok se ne počne klanjati, tad mu ja naredim da žuri s klanjanjem, da se brzo spušta i diže u namazu, kao horoz kad kljuca zrnavlje. Pa, ako me tvoj sljedbenik i tu pobjedi, ja ga ponovo čekam da stupi u namaz u džematu. Tad mu stavim uzdu, kao konju, pa mu dižem glavu prije njegova imama, i spuštam prije njegova imama. Ti znaš Muhammede, koji tako čini, da mu je namaz pokvaren i da mu Allah njegovu glavu toga časa pretvara u magarećiju glavu i tako može da ostane do Kijameta. Ako me i tu pobjedi, ja onda naređujem da se igra i zabavlja u namazu pucketajući prstima. Pa ako me i tu pobjedi, onda mu ja pušem u njegov nos, da bi on zijevao za vrijeme namaza, a onda moj šejtan uđe u njegovu unutrašnjost, i na taj način se povećava ljubav za dunjalukom, pa on postaje pokoran meni. Pa, gdje je onda sreća, o Muhammede za tvoj ummet? Ja isto tako, o Muhammede, odvraćam siromašne od namaza. Siromašnim govorim da oni nisu dužni klanjati namaz, te da su dužni klanjati namaz samo oni kojima je Allah dao bogatstvo. Bolesnicima govorim da ne klanjaju i da oni nisu dužni klanjati, to je dužan samo onaj ko je zdrav. Kad ozdraviš, onda naklanjaj ono što si propustio. Tako ja navraćam bolesnike da umru u nevjerstvu. Ako koji umre, a ostavi namaz u svojoj bolesti, susrest će se sa Allahom, a Allah će biti srdit na njega. O Muhammede, ako sam ti išta slagao i pervario, molim Allaha da me pretvori u pepeo."
Pejgamber tada reče: "Da li si ikad išta molio svoga Gospodara Allaha dž.š.?" A Iblis tada reče: "Ja sam molio svoga Gospodara za deset stvari i to:
1. Molio sam Allaha da me učini sudrugom u malu i porodu od sinova Ademovih, pa mi je odredio da to budem. O tome govore Allahove riječi: "O Iblisu, budi ti sudionik njihov u imetku i djeci. Obećaj im što god hoćeš. A sve što šejtan obeća to je prevara." Molio sam da mi bude hrana svako jelo u kojem se zamješala kamata i ostali harami. Molio sam ga da slobodno koristim imovinu kada ta imovina nije stečena Euzu-bismillom.
2. Molio sam Ga da učestvujem u polnom općenju sa svakim onim koji priđe svojoj ženi radi polnog općenja, a da prije toga nije proučio Euzu i bismillu. Zaista šejtan polno opći sa takvim čovjekom, pa djeca rođena iz takvog braka su meni opkorna i poslušna.
3. Molio sam Ga da jašem na jahaćim životinjama i drugim prevozima sa onim koji putuju ne tražeći ono što je dozvoljeno, nego ono što je haram. Tako, kad neko nekud pođe radi harama ja mu se pridruzim prateći ga na tom putu. O tome govore Allahove riječi u Njegovoj Knjizi: "Vozi se sa njima, idi sa njima, i kad se voze i kada idu pješice."
4. Molio sam Ga da mi dadne kuću za stalni boravak, pa mi je dao kupališta, plaže i banje gdje se otkriva ono što je za pokrit i razna smetljišta i bunjišta gdje se istresa smeće i otpatci.
5. Molio sam Ga da stvori i dadne džamiju, gdje ću sakupljati ljude, pa mi je dao pijace, kafane i čaršije.
6. Molio sam ga da mi dadne jednu knjigu sa kojom ću pozivati Ademove sinove mome putu, pa mi je to učinio davši mi pjesmu.
7. Molio sam Ga da mi dadne ezan, sa kojim ću pozivati svijet, pa mi je dao frulu, svirale, svirku i muziku.
8. Molio sam Ga da mi dadne nekoga da spava i liježe u postelju samnom, pa mi je dao pijanicu. Svaki onaj koji legne pijan u postelju neka zna da sam ga ja zagrlio, nek se ne brine.
9. Molio sam Ga da mi dadne pomocnika u mome poslu, pa mi je dao ljude koji se pouzdavaju u svoju moc, uticaj, imovinu i svoju licnu volju.
10. Molio sam ga da mi dadne braću i prijatelje pa mi je dao one koji traže svoj mal u griješenju, kao što kaže Allah u svom ajetu: "Zaista su rasipnici šejtanova braća."
Nakon ovog Muhammed a.s. reče:
Da mi nije potvrde od strane Allahove knjige, ne bih ti vjerovao." A Iblis mu tada odgovori: "Muhammede, ja sam molio Svevišnjeg Allaha da ja vidim i gledam Ademove sinove, a da oni mene ne vide pa mi je to dao. Također, dao mi je da mogu hodati i prolaziti kroz njihove krvne sudove poput krvi, pa ja po njima kružim i vitlam kako god hoću u jednom času. Meni je Allah rekao: "Eto ti što si tražio. Ja se time ponosim do Sudnjeg Dana. Sa mnom, o Muhammede, ima više svijeta nego sa tobom. Većina potomstva Ademova bit će uz mene do Kijametskog dana. O Muhammede, ja imam svoje jedno dijete kojem sam dao ime Tama, koji se navali na oči svijetu da bi ih uspavao od noćnog namaza. Da nije tog šejtana, nebi bilo ljudi koji bi otišli na spavanje, a da prije toga ne klanjaju jaciju. Isto tako, ja imam jedno dijete koje se zove Kuhejl (sarmađija), koji zavarava, zamazuje surmom oči ljudima koji sjede sa ulemom, te za vrijeme džume namaza i predavanja, kunjaju i zaspu."
Iblis dalje reče: "O Muhammede koja god žena izađe na ulicu bez propisane odjeće, jedan od šejtana zajaše joj straga, a drugi joj se uvuče u njedra, pa se gledaocima hvali i uljepšava i govori joj: Otkrij se, otkrij se, pokazi ukrase svoje. Pa kad to učini, onda su šejtani završili svoj posao."
Zatim Iblis nastavi: "O Muhammede, ja ne mogu nikog lično zavesti, koga ja želim i hoću ali ja stalno došaptavam razne loše želje, poslove i misli, bodreći na loša djela i prikazujući ih lijepim i privlačnim. Kad bi zabluđivanje bilo u mojoj ruci, onda ja nebih nikog ostavio na Zemlji da kaze La ilahe illelah, ne bih dopustio da iko posti i klanja. Kao što ti nisi vlasnik imana, nisam ni ja vlasnik zabluđivanja. Kad bi iman bio u tvojoj ruci ti nikoga ne bih učinio kafirom."
Tada mu Muhammede a.s. reče: "O oče gorčine, bili se ti pokajao i povratio Svevišnjem Allahu, a ja ti garantujem Dženet?"
Iblis odgovori: "O Božiji Poslaniče, emer je izrečen, kalem je osušen, o svemu što će biti do Sudnjeg dana. Slava Onome ko je tebe učinio prvakom svih Poslanika i upravnikom Džennetlija, Koji te je odlikovao i odabrao, a Koji je mene učinio predvodnikom Džehennemlija. Ja sam proganjani nesretnik. Ovo je moja posljednja ispovijest tebi i posljednje moje riječi koje su istina. Zahvaljujem Allahu, Gospodaru svjetova. Allah je blagoslovio salavatom Muhammeda, Pejgambera majčinske naravi, njegovom rodu i ummetu. Selam svim Poslanicima. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova."
Preuzeto iz (Tenbihul-gafilin)
