Es-selāmu 'alejkum i dobrodošli...


Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

Forum

Novosti: » Liječenje Kur'anom » Razno » Tekstovi » Pravo na intimu i privatnost

Pravo na intimu i privatnost

Islam svoje društvo uspostavlja na čistoti i vanjskih i unutarnjih odnosa. Pravo na intimu i privatnost u svim segmentima Islam garantuje svojim štićenicima. Zavirivanje u ljudske privatne poslove i uhođenje njihovih tajni zabranjeno je, čak i ako oni rade nešto griješno sve dotle dok to oni čine u tajnosti a ne javno.

Imajući u vidu spomenuto, nužno se osvrnuti na niz problema zaživjelih u našem narodu koji direktno atakuju na intimu i gdje se ne poštuje privatnost ukućana. Skoro se može reći da čovjek više nije komotan ni u svojoj vlastitoj kući.

Prvi komšija bez najave upada u kuću i direktno ide u sobu gdje sjede, a mozda i leže njeni stanari. Komšiji često puta i ne bude neugodno i zna se desiti da on kritikuje ukućane što ih je zatekao da spavaju i što još nisu ustali kao on, ili zato što ne rade što je on zamislio da trebaju raditi. Ovo je veoma ružan običaj koji nema ama baš nikakve osnove u vjeri. Čak štaviše, ovakav ružan običaj osuđuju sve vjere u svom osnovnom učenju kao što se on protivi i svim moralnim načelima.

Unutrašnjost kuće je privatni kutak njenih ukućana. Oni imaju pravo da rade šta god hoće u svojoj kući i niko nema pravo da im prigovori. Ne traženje dozvole prije ulaska u određenu kuću je prije svega znak kućnog (ne)odgoja, znak niske vjerske svjesti i nedostatk osnovnog kulturnog ponašanja.

Uzvišeni Allah je učinio obaveznim onome ko želi da posjeti nekoga u njegovoj kući da ne ulazi dok ne dobije dozvolu i dok ne pozdravi one koji stanuju u toj kuci: "O, vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" - vi se vratite, bolje vam je a Allah zna ono što radite." (En-Nur, 27 - 28)

Da bi zaštitio privatni život ljudi, Poslanik s.a.v.s. je strogo zabranio da bilo ko ulazi u nečiju kuću dok ne dobije dozvolu za to i dok ne obrati pažnju da ne bi uznemirio stanare. Rekao je: "Ko zaviri u nečiju kuću bez dozvole, ukućanima je dozvoljeno da mu izbiju oko." (El-Buhari i Muslim)

Nekada smo se izigravali sa albancima kada bi primijetili da je neko od Bošnjaka ogradio svoju kuću i avliju "tarabama" ili nekom drugom vrstom ograde. Rekli bismo im: "Šta si se ogradio ko šiptar!" Ne znam da li albanci i danas rade to što su nekada radili, ali znam da su ograde značile zaštitu privatnosti i da albanci kao muslimani nisu dozvoljavali da im neko naruši njihov spokoj i mir. Unutar svojih taraba ukućani su se odmarali i radili. Žene su mogle slobodno otkrivene hodati, a djeca se, nikoga ne smetajući, igrati raznih igara. Naši stari su itekako postovali tuđu privatnost. Nestankom naših predaka nestale su ne samo tarabe, već i moral, kultura, privatnost i intima, smirenost i spokoj. Danas imamo veliki broj neodgojenih pojedinaca koji nam u svako doba dana mogu hrupiti u kuću i zateći nas u stanju kakvo bi nam najmanje bilo drago.

Kuće su nam gole, u avlijama nemamo ograda, vidi nas svako kada nosimo u torbi hranu za svoje ukućane. Ne može niko ni ući ni izaći iz kuće a da komšije ne gledaju s prozora i pogađaju ko je ušao u kuću. Nije iznenađenje ako vas i upitaju: šta vam je u torbi, šta ste kupili, gdje ste bili, gdje idete, ko vam je ono jučer bio a ko prekjučer i šta je htio itd?

Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko odgurne zavjesu i zaviri u kuću prije nego što je dobio dozvolu da uđe, ušao je u područje gdje mu nije dozvoljeno da uđe." (Ahmed)

Kada razgovaramo sa svojim ukućanima ili komšijom ispred svoje kuće, drugi komšija se napreže da čuje o čemu se to govori.

Poslanik s.a.v.s. je rekao o prisluškivanju razgovora: "Ko tajno prisluškuje ljudske razgovore mimo njihove volje, na Sudnjem danu će mu u uši biti saljevano olovo." (El-Buhari i Muslim)

Prvo jutro nakon što se uda, mladu ujutro svi posmatraju i gledaju hoće li prostrijeti čašaf svoje nevinosti. Ako vide da je opran znak je da su mlada i mladoženja spavali zajedno, a ako se, pak, ne pojavi ujutro komšije ustvrde kako nešto sigurno nije uredu. Ovo je klasičan primjer uhođenja o kome Uzvišeni Allah kaže: "..i ne uhodite jedni druge.." (El-Hudžurat, 12) Poslanik s.a.v.s. je takoder uhođenje zabranio.

Uzvišeni Gospodar svjetova nam se obraća: "O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu polno zreli; prije jutarnjeg namaza i kada u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćnog namaza. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je." (En-Nur, 58)

U ovom ajetu se govori o pravilima ponašanja u obiteljskom krugu. Djeca imaju razmjerno slobodan pristup, mogu dolaziti i odlaziti u svako doba dana i u postupanju sa njima postoje male formalnosti. Ali i za njih postoje ograničenja. Po noći i prije sabahskog vremena trebaju diskretno tražiti dopuštenje prije nego što uđu, djelomično zato što smetaju ljude dok spavaju, djelomično zato što bi ih mogli iznenaditi neodjevene ili kod presvlačenja. Isto vrijedi i za vrijeme podnevnog odmora i poslije jacije. Za odrasle postoje strožija pravila; oni moraju u svako doba moliti dopuštenje. Iz ovoga vidimo koliko Islam vodi brigu o svim normama ponašanja u društvenom životu, a prije svega o pravu na intimnost.

Kada se radi o kućnim problemima, ni ukućanima niti komšijama ukoliko znaju za probleme nije dozvoljeno da ih u javnost iznose. Bošnjaci su narod koji inače voli rješavati tuđe probleme a ne svoje sopstvene. To je jedan od razloga našeg nazadka u svakom pogledu. Činjenica je da se svijet ulijenio nakon ovoga rata. Naviknuti smo da dobijamo humanitarnu pomoc i da nas drugi hrane. Ta navika nas je na neki način paralizovala i ulijenila. Zbog toga imamo previše slobodnog vremena. U nemogućnosti rješavanja vlastitih problema, komšije rješavaju tuđe probleme i u javnost prezentiraju mahane. Poslanik s.a.v.s je rekao: "O, vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove mahane, jer ko istražuje mahane svoga brata muslimana, Allah, dželle šanuhu, će istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži razotkrit će ga čak i u njegovoj kući." (Et-Tirmizi i Ibn Madže)

Kada se radi o svekrvi i snahi tu zaista imamo jako dosta problema, a jedan od razloga takvoga stanja jeste i obostrano nepoštivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je običaj da se u većini slučajeva živi u zajednici što samo po sebi dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge pomiješaju.

Svojom udajom mlada prelazi u tuđu kuću u kojoj već postoji porodica koja ima svoje običaje i pravila. Svekrva koja je dočekuje je imala sina kojeg je jako voljela, mazila i pazila. Dolaskom nevjeste ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima strano čeljade koje će se sada na neki način ispriječiti između nje i sina. Teško je to podnijeti i zbog toga mnoge svkrve se odlučuju na borbu u kojoj samo one vide smisla. Ona dobro poznaje ajet u kome stoji: "Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi.." (Lukman, 14) "majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci" (El-Ahkaf, 15)

Svaka bi majka željela da joj sin ostane samo njen i da ga ni skim ne dijeli. Zbog toga nastaju ispočetka blagi vidovi netrpeljivosti između nje i njene snahe, odnosno sinovljeve supruge. Supruga se udala za čovjeka kojeg voli i ona s pravom želi da taj čovjek bude samo njen. Jer, inače, zašto se udavala ako će ga morati dijeliti. Očito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogrešno shvatile svoje uloge. Ljubav sina prema majci je neupitna kao i poslušnost prema njoj. Ljubav sina prema svojoj supruzi je također neupitna ali u ovom slučaju nema one poslušnosti kao prema majci. Dakle, sin je dužan slušati majku i činiti joj dobročinstvo prema Kur'anskom ajetu: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite" (El-Isra, 23)

Miješajući između dječije ljubavi i poslušnosti i ljubavi prema ženi, mnoge majke kada primijete da dijete više vremena posvećuje svojoj ženi nego majki, počinju da se miješaju u život, da mu kroje planove, da ga savjetuju kako da postupa prema svojoj ženi itd., što se suprotstavlja hadisu u kome Poslanik s.a.v.s. kaže: "Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj poduči Kur'anu, da mu nadjene lijepo ime i oženi ga, odnosno uda, kada postane punoljetno." (El-Hakim)

Onoga momenta kada sin dopusti da majka pređe granicu miješanja u brak poremetit će se ravnoteža porodice i to će biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. Često puta majka to radi iz dobrih namjera.

S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva miješa u život i ona nastoji da čovjeka kojeg je izabrala zadrži samo za sebe. Ta, ona se zato i udala. U većini slučajeva snahe godinu-dvije nakon udaje pokušavaju nagovoriti muža da se odvoje ili kako je to u narodu poznato da se odijele, želeći time da postignu svoj mir i zaštite privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste kuće. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zbog toga što im je ugrožena privatnost i što se ne mogu opustiti u kući u kojoj pored nje i muža žive i drugi. One bi htjele da budu slobodne kada su sa svojim muževima. Islam im to dozvoljava, On ne vole da ih neko kontroliše i da imaju tutora. Zamislite kako izgleda kada snaha ne može da se raskomoti u svojoj sobi i strepi hoće li ko naići i hoće li joj svekrva ući u sobu. Zbog toga mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku, koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: "Blago se njoj, udala se za fina momka; nema ni oca ni majku."

Na samu pomisao da se sin hoće odijeliti majke reaguju s negodovanjem. Nastaju problemi. Prvo se posvađaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj čin. Potom se posvađaju sin i mati, da bi na posljetku došlo i do prepirke i razlaza među samim supružnicima.

Bosna i Hercegovina je po mnogo čemu specifična, a jedna od njenih specifičnosti je i život više bračnih parova u istoj kući. Vjerovatno je on kod naših starih bio motiviran željom za zadržavanjem imetka u krugu porodice.

U osnovi Islam nema ništa protiv zajedničkog življenja ako je to nužno, ali je činjenica da ne možemo naći ni jedan Kur'ansko - hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajedničkog življenja više bračnih zajednica, pa makar se to radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naći ćemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim a.s. nije živio sa svojim sinom i njegovom snahom, već odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjećivao. Islam poštuje privatnost bračnih drugova i zbog toga je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju tražiti dozvolu. Mnoge se žene žale kako im svekrva u bračnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima između njih dvoje i uz sve to prati kada je bojler upaljen a kada nije.

Kada u Kur'anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bračne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o mužu i ženi. Kada čitamo siru ashaba vidjet ćemo da kada se govori o bračnoj zajednici, nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znači i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zaslužuje da živi samostalno.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado - žena je pastir u kući svoga muža, pa će i ona biti odgovorna za svoje stado." (El-Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne može biti više pastira u jednoj kući. On je samo jedan, a to je supruga. Muž je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuće.

Islam sve probleme liječi u korjenu i ako se zna da će nešto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svađe. U ovom slučaju, ako će život u zajednici posvađati sina i majku i razbiti bračnu zajednicu, bolje je u startu to riješiti i odvojiti bračne parove. Neka svako ima svoj život i svoju intimu. Ne mora svekrva znati kada je bojler uključen a kada ne. Neka snaha živi brak u miru. U tom slučaju će se i majka i sin i snaha više slagati i voljeti.

One su dužne biti poslušne prema svojim roditeljima, a svekrvu su dužne poštovati kao majku njihovih muževa. Djeca su dužna slušati svoje roditelje a ne snahe. Nigdje se ni u Kur'anu ni u sunnetu ne spominje slijepa poslušnost svekrvi.

Nekada poslušnost svekrvi ide na račun muža. Muž, odnosno, sin je razapet između majke i supruge. Teško mu je obadvijema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nešto što utiče na nemiran život u braku.

Sve ovo što smo spomenuli ne znači da je problem uvijek u svekrvi. Nerijetko porodičnim svađama zna kumovati i snaha. Vrlo često baš ona biva razlogom nepravde prema majci od strane sina. Jedan od pokajnika je prije nego se pokajao na nagovor svoje žene istjerao majku iz kuće. Žena mu nije podnosila majku i činila je sve da je sin zamrzi. Sin nije mogao više izdržati i poslušao je svoju ženu. Majka je završila u staračkom domu. Nakon nekog vremena sin je shvatio da mu njegova žena samo zlo nanosi, a da mu majka želi dobro. Pustio je svoju ženu i vratio majku.

Ibrahim a.s. je prilikom posjete svom sinu Ismailu upitao njegovu ženu kako im je. On je rekla da im je teško i da pate od oskudice u hrani i imetku. Ibrahim joj je rekao da prenese njegovom sinu da treba da promijeni kućni prag, što je značilo da treba promijeniti ženu.

Ovo je primjer kada snaha nije dostojna života u braku i kada život sa njom ugrožava ne samo muža već i njegovu rodbinu.

Mnogi će kazati kako se nema uslova i kako je situacija teška, te je zbog toga nužno da se živi u zajednici. Nema sumnje je da je ekonomska situacija u Bosni veoma teška, ali to ni u kom slučaju neopravdava sukobe proizašle iz povrede tuđe intimnosti.

Ako se nema uslova za živjeti u odvojenim kućama, što bi svakako bilo idealno, ima se uslova da se u istoj kući svakome obezbijedi intimnost ili privatnost.

Veoma je lijep običaj u arapskim krajevima. Sin se ne odlučuje na ženidbu dok sebi i svojoj budućoj mladi ne obezbijedi stan ili makar sobu u kući svoje porodice sa zasebnim kupatilom. Kada se ožene oni svojim roditeljima idu u goste. Majka ih toplo i srdačno dočekuje i ispraća i jedva čeka da opet dođu. I svi su sretni i svi se vole.

U nekim mjestima je običaj da im se sedam dana ne dolazi u posjetu. To je izraz poštovanja prema mladencima.

Svaka vjerska zapovijed počiva na mudrosti ili razboritom razlogu bez obzira da li je to direktno objašnjeno ili ne. (Mevdudi)

Hfz. Mr. Senaid Zajimović

Povratak na listu tekstova

Sva prava pridržana od strane lijecenje-kuranom.com © 2002 - 2025
Kontakt informacije: e-mail info @ lijecenje-kuranom.com ili tel 00 387 (0)61 757 819
Web dizajn i izrada: DX.webTech - dx.webtech (@) gmail.com
Ucitavam...
Prijavite grešku