Sve je počelo 4 mjeseca nakon što je nena umrla, počeo sam da je sanjam svake druge noći u prosjeku. Ti snovi su bili jako teški i bolni za mene, budio sam se i odmah bi pukao u plač koji me je rastuživao
Nikome nisam ovo rekao od mojih najbližih jer sam osjećao da su i oni u bolu, osim jednom prijatelju koji me je razumio i rekao mi da odem do mezarja i da je posjetim, međutim nisam se usudio otići, plašio sam se. Snovi nisu prestajali i postajalo je sve teže i bolnije za mene. Shvatio sam da nešto nije uredu. Čitao sam po internetu i našao sam da umrla osoba ne može da stekne mir i da se ona osjeća odbačeno od svojih najmilijih i da zato dolazi u snove.
Neki stručnjak koji se bavi ovim problemima kao što je kod mene napisao je da ne može da negira duhovnu vezu između osobe koja je umrla i njenih najmilijih koji su živi.
Zanima me koje je vaše mišljenje o tome, kako ja da se odnosim prema tom ajmo reći problemu. Šta da učinim pa da više ne plačem i ne patim za osobom koju sam izgubio.