osjecam da sam vec u grobu
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
Re: osjecam da sam vec u grobu
Akhi, zamolio bih te da se malo ostavis pitanja tekfira na ovom forumu.Ako to i zelis ukazivati, onda malo osaburaj.Ovo nije mjesto pogodno da se siri ta tematika.Treba da znas da ovi ljudi traze pomoc a ti im nameces stvari o kojima ulema ne zeli da prica.... i ti i ja to znamo.
Re: osjecam da sam vec u grobu
Harise, slažem se sa tim što si naveo kao primjer. Nisam ni tvrdio suprotno, samo sam rekao da i transkripcija ima svoju upotrebu i dozvoljena je u Islamu, naravno nije isto što i sufara.Haris napisao: Dok kada govorimo o dal (obično naše d) govorimo o pravom putu, i prevod ide (Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su NA PRAVOM PUTU!)
Pa eto.. Ti kao student Islamskog obrazovanja, i u medresi (a da ne govorimo o fakultetu), imao si arapski jezik, pa ne griješi se..
-
- Veteran
- Postovi: 1466
- Pridružio se: Pet Nov 14, 2008 6:35 pm
- Lokacija: Zavidovici, Bosna i Hercegovina
- Kontakt:
Re: osjecam da sam vec u grobu
I hamajlija ima svoju upotrebu, ali nije ispravna..
Re: osjecam da sam vec u grobu
Porediš hamajlije koje su zabranjene u Islamu sa transkripcijom koja je dozvoljena u Islamu? Svašta.
Re: osjecam da sam vec u grobu
Selam alejkum,
ja bi se javila ovoj sestri ukoliko čita slučajno i dalje ovu temu ako želi društvo sestre neka mi se javi putem privatne poruke. Očigledno prolazi kroz težu situaciju i ponajviše joj treba društvo ljudi i podrška.
I ja se liječim od sihira, tako da okvirno mogu razumjeti kroz šta prolaziš uz to da se liječim 7 godinu, ali ja to više ni ne gledam kao liječenje nego kao neku usputnu problematiku kao astmu.
Hoču da ti kažem,da moj izvorni cilj pristupanja Islamu prije je bio radi liječenja. Radi toga sam počela obavljati namaz i ovo je bilo za mene več u startu pogrešno tad.Možda zato večina ljudi odpadne od Islama i liječenja, koji počinju ovom agendom i bace pušku u kukuruz jer odma nedodje do izlječenja.
Pa je prošlo tek odredjeno vrijeme, da su se mi klikeri u glavi povodom životnog iskustva sastavili i da sam se odlučila da želim da budem musliman. Pristup namazu, zikru više nije bio radi straha od džina, šejtana, izliječenja itd. nego mi je ibadet postao smisao života. Namaz mi je najsretniji momenat dana, pustimo po strani reakcije koje su bile na namazu na početku. Ostavljanje jedne stvari mene je činilo psihički,duhovni sretnijom. Ista stvar je bila sa muzikom, jednostavno je isčezla želja za njom. Došla sam do stanja da je ne podnosim, a ne da mi neodstaje. Zbunjuje me i nema mi smisla. Vjeruj da mi život nije uopšte nalik na grob, tugu itd. Nikad se nisam osječala srenije u životu nego kroz molitvu i ibadet.
Čak drugčije, u sobi mi je Kur'an upaljen po cijele dane. Ako on ne uči, ja ga čitam...kad stignem, obavezno svaki dan barem jednom. Porodica se zato osječa prijatnije u mojoj sobi , kažu lijepa atmosfera...
Valjda imaju harami i halali razlogom, a ako su i smislu forsiranja i ako nije to tvoj nijet srca onda je to bezveze i insanu se Islam može samo zagadit kroz to. Zato uzmi sve polahko i ne forsiraj se u ništa. Valjda dodje u duši čovjeka, možda u mozgu ili je ipak odredba Allaha s.w.t da prijeđeš iz tog razmišljanja u neko drugo i da postanem ostavljanje jedne stvari lahkom. U mene nije uvijek bilo takvo, trebalo je vremena i vremena. Ključna poanta promjene je valjda bila, kad sam svatila da nemam i nemogu nikada imati svoj život u oblasti. Kad je došlo do svjestnog podređenja volji Gospodara i svemu što mi na putu staji, te da je sve od Njega. Jednostavno predala sam se. Bo je momenat kad sam svatila da je sve u Njegovim rukama i da nemam čegada se bojim. Da je sve tačno onako kako mora da bude.
Tek onda je došao smiraj na namazu i slast ibadeta, ništa na ovom svjetu se nemože uporediti sa tim. Insan bi pretračao Himalaju da ponovo osjeti to.
Meni je sihir bio milost, na kojoj zahvaljujem svaki dan. Ovo postranski malo zla što čovjek osjeti je za mene kap u moru. Treba gledati malo iza svega toga skupa, jer svako zlo u osnovi nosi i dobro iza sebe. Ja to gledam ovako, Onaj koji me je stvorio je Vlastnik mene znači Njegova je volja šta če činiti sa mnom. Ja to prihvačam. Stanje Islama - podvrženost Božjoj volji.
A svakako prolazila sam kroz jako teške situacije, imam iskustva kako se bosti sa tim pa ako želiš savjet javi se slobodno.
ja bi se javila ovoj sestri ukoliko čita slučajno i dalje ovu temu ako želi društvo sestre neka mi se javi putem privatne poruke. Očigledno prolazi kroz težu situaciju i ponajviše joj treba društvo ljudi i podrška.
I ja se liječim od sihira, tako da okvirno mogu razumjeti kroz šta prolaziš uz to da se liječim 7 godinu, ali ja to više ni ne gledam kao liječenje nego kao neku usputnu problematiku kao astmu.
Hoču da ti kažem,da moj izvorni cilj pristupanja Islamu prije je bio radi liječenja. Radi toga sam počela obavljati namaz i ovo je bilo za mene več u startu pogrešno tad.Možda zato večina ljudi odpadne od Islama i liječenja, koji počinju ovom agendom i bace pušku u kukuruz jer odma nedodje do izlječenja.
Pa je prošlo tek odredjeno vrijeme, da su se mi klikeri u glavi povodom životnog iskustva sastavili i da sam se odlučila da želim da budem musliman. Pristup namazu, zikru više nije bio radi straha od džina, šejtana, izliječenja itd. nego mi je ibadet postao smisao života. Namaz mi je najsretniji momenat dana, pustimo po strani reakcije koje su bile na namazu na početku. Ostavljanje jedne stvari mene je činilo psihički,duhovni sretnijom. Ista stvar je bila sa muzikom, jednostavno je isčezla želja za njom. Došla sam do stanja da je ne podnosim, a ne da mi neodstaje. Zbunjuje me i nema mi smisla. Vjeruj da mi život nije uopšte nalik na grob, tugu itd. Nikad se nisam osječala srenije u životu nego kroz molitvu i ibadet.
Čak drugčije, u sobi mi je Kur'an upaljen po cijele dane. Ako on ne uči, ja ga čitam...kad stignem, obavezno svaki dan barem jednom. Porodica se zato osječa prijatnije u mojoj sobi , kažu lijepa atmosfera...
Valjda imaju harami i halali razlogom, a ako su i smislu forsiranja i ako nije to tvoj nijet srca onda je to bezveze i insanu se Islam može samo zagadit kroz to. Zato uzmi sve polahko i ne forsiraj se u ništa. Valjda dodje u duši čovjeka, možda u mozgu ili je ipak odredba Allaha s.w.t da prijeđeš iz tog razmišljanja u neko drugo i da postanem ostavljanje jedne stvari lahkom. U mene nije uvijek bilo takvo, trebalo je vremena i vremena. Ključna poanta promjene je valjda bila, kad sam svatila da nemam i nemogu nikada imati svoj život u oblasti. Kad je došlo do svjestnog podređenja volji Gospodara i svemu što mi na putu staji, te da je sve od Njega. Jednostavno predala sam se. Bo je momenat kad sam svatila da je sve u Njegovim rukama i da nemam čegada se bojim. Da je sve tačno onako kako mora da bude.
Tek onda je došao smiraj na namazu i slast ibadeta, ništa na ovom svjetu se nemože uporediti sa tim. Insan bi pretračao Himalaju da ponovo osjeti to.
Meni je sihir bio milost, na kojoj zahvaljujem svaki dan. Ovo postranski malo zla što čovjek osjeti je za mene kap u moru. Treba gledati malo iza svega toga skupa, jer svako zlo u osnovi nosi i dobro iza sebe. Ja to gledam ovako, Onaj koji me je stvorio je Vlastnik mene znači Njegova je volja šta če činiti sa mnom. Ja to prihvačam. Stanje Islama - podvrženost Božjoj volji.
A svakako prolazila sam kroz jako teške situacije, imam iskustva kako se bosti sa tim pa ako želiš savjet javi se slobodno.
-
- Veteran
- Postovi: 1466
- Pridružio se: Pet Nov 14, 2008 6:35 pm
- Lokacija: Zavidovici, Bosna i Hercegovina
- Kontakt:
Re: osjecam da sam vec u grobu
To je to.
Re: osjecam da sam vec u grobu
selam alejkum!ja sam vec jednom postavila to pitanje ovdje pa bih zamolila ako neko moze da mi odgovori koliko dugo mogu piti caj od sene i da li cu na to nauciti?a drugo pitanje je u vezi rukje,naime,slusam je svaki dan,i dzini uporno pricaju,ali nije vise kao prije da prijete ili tako,tj sada je to slabije.uglavnom,sada placem,ali nema suza uvijek,mole da prestanem,i govore cijelo vrijeme kao ne mogu vise,hocu da izadjem,pusti me da izadjem,ja se trudim da ne pricam,ali ne mogu sprijeciti,osjecam njihovu muku,ako ne pricam,cujem glasove u sebi,ali se trudim da slusam ucenje i razmisljam o Allahu dz.s. i dovim u sebi.pitanje je -pa zasto ne izadju kad im je tako tesko,da li me samo lazu,kupuju vrijeme,i najvaznije sta ja mogu uciniti da ih natjeram da stvarno izadju?da su po vasem misljenju ovo znaci da je ovo kraj lijecenja,da su negdje na izmaku snaga,iako samo Allah dz.s. to moze znati?
-
- Veteran
- Postovi: 1466
- Pridružio se: Pet Nov 14, 2008 6:35 pm
- Lokacija: Zavidovici, Bosna i Hercegovina
- Kontakt:
Re: osjecam da sam vec u grobu
Esselamu alejkum,
Čaj možeš piti koliko želiš, ali da ne pretjeruješ jer ne valja ni u čemu pretjerivat.
Može se naučiti, nije sporno, isto kao na vodu.
Teško je to nama razumjet, ali na neki način, oni su pod vlašću sahira, tj. kao što sahir proda dušu šejtanu, tako i džini koji rade za sahira.
Onda se oni boje da ih neće ubiti drugi džini koji rade za tog sahira ukoliko odbiju da rade za šta su zaduženi i ako napuste radno mjesto.. Zbog toga je njima lakše da trpe patnju nego da budu ubijeni..
Sa druge strane, moguće je da lažu da bi se ti smilovala i popustila ih. Ali nisu oni tebe žalili, pa nemoj ni ti njih.
Ne mora značiti da je kraj liječenja, ali može bit. Ovisno od toga koliko ti imaš zaštite na sebi, ovisno od toga da li će sahir ponovo praviti sihr i tako.. Možda pošalje druge džine koji su svježi..
U svakom slučaju ne razmišljaj o njima, razmišljaj o sebi i traži lijeka.
Čaj možeš piti koliko želiš, ali da ne pretjeruješ jer ne valja ni u čemu pretjerivat.
Može se naučiti, nije sporno, isto kao na vodu.
Teško je to nama razumjet, ali na neki način, oni su pod vlašću sahira, tj. kao što sahir proda dušu šejtanu, tako i džini koji rade za sahira.
Onda se oni boje da ih neće ubiti drugi džini koji rade za tog sahira ukoliko odbiju da rade za šta su zaduženi i ako napuste radno mjesto.. Zbog toga je njima lakše da trpe patnju nego da budu ubijeni..
Sa druge strane, moguće je da lažu da bi se ti smilovala i popustila ih. Ali nisu oni tebe žalili, pa nemoj ni ti njih.
Ne mora značiti da je kraj liječenja, ali može bit. Ovisno od toga koliko ti imaš zaštite na sebi, ovisno od toga da li će sahir ponovo praviti sihr i tako.. Možda pošalje druge džine koji su svježi..
U svakom slučaju ne razmišljaj o njima, razmišljaj o sebi i traži lijeka.
Re: osjecam da sam vec u grobu
selam brate harise!hvala na odgovoru,ja sam se sve nadala, rekoh place i mole ,a ja ne odustajem,da je doslo vrijeme da izadju ili oni ili ja,uhvati te inat,vise dusa ne moze zivjeti vise u ovom tijelu,dosadilo je meni al njim al izgleda jos nije.ako su oni mene pokusali da nastete ,a jesu uspjeli u vrijeme kada sam bila totalna neznalica,i ja cu njima naudititi a s Allahovim dopustenjem.zaista mi nedostaje taj osjecaj,nema ga davno,ne sjecam se,a to je osjecaj znati da si sam svoj.da je tvoje razmisljanje samo tvoje,i da su tvoji osjecaji samo tvoji.nedostaje istina,a ne laz koja s njima prima oblik istine...selam
-
- Veteran
- Postovi: 1466
- Pridružio se: Pet Nov 14, 2008 6:35 pm
- Lokacija: Zavidovici, Bosna i Hercegovina
- Kontakt:
Re: osjecam da sam vec u grobu
Nemoj razmišljat o osveti, to onda povećava tvoju srdžbu, a to nije nikako u opisu vjernika.. Trebamo biti blagi.
Prvenstveno gledaj na sebe i da trebaš da riješiš svoje probleme.
Isto kao što niko nema pravo tebi da naudi, isto tako nemaš ni ti nekom pravo naudit. Postoji ono u šerijatu oko za oko, zub za zub, da ti je dozvoljeno istom mjerom vratit, ali npr. ako tebi neko napravi sihr, nije rješenje da ti njemu vratiš sihrom. Oprost je ljepši..
Halali im, ionako te se ne tiču oni koji robuju drugom osim Allahu dž.š.
Prvenstveno gledaj na sebe i da trebaš da riješiš svoje probleme.
Isto kao što niko nema pravo tebi da naudi, isto tako nemaš ni ti nekom pravo naudit. Postoji ono u šerijatu oko za oko, zub za zub, da ti je dozvoljeno istom mjerom vratit, ali npr. ako tebi neko napravi sihr, nije rješenje da ti njemu vratiš sihrom. Oprost je ljepši..
Halali im, ionako te se ne tiču oni koji robuju drugom osim Allahu dž.š.
Re: osjecam da sam vec u grobu
brate harise,osjecam malo potrebu da se opravdam :)nisam zaista mislila na potrebu da se osvetim,nikada u zivotu ne bih sihr vratila sihrom,niti bih na bilo koji nacin naudila toj osobi koja je to meni i porodici napravila,zato sto ne zelim da grijesim dusu.a da sam htjela mogla sam da naudim njenim najmilijima isto kao sto je ona ubila moga voljenoga,osobu moje krvi,ali nisam,niti cu,to sam prepustila Allahu dz.s.brate harise,ako neko pokusa da te ubije,ako te napastvuje u polubudnom i stanju sna,ako te razdvoji od onih koje volis zar nemas pravo da se branis?rukja je moj nacin da njima-dzinima vratim milo za drago,jer ako se oni zabave svojim jadom,mene ce ostaviti na miru.jedino sto zelim je da se izlijecim kao i svi bolesnici,i zaista se trudim da nadjem lijek.namaz,post,sve sto radim u zivotu trudim se da bude u ime Allaha,a dozvoljeno mi je braniti se i potruditi da istjeram dzine iz svoga tijela,tijela koje je meni poklonjeno.na to sam mislila kad sam govorila da zelim da ih povrijedim,u smislu slusanja rukje toliko da im prekipi.a ja nisam u stanju njih povrijediti nego Allah dz.s.ovo je neka vrsta dzihada,barem tako to ja shvatam.a oprostiti nekome za zlo koje ti ucini nije lako,pogotovo ako se oduzme zivot...sam si rekao oko za oko zub za zub,ovo nije serijatska drzava,ne vaze ti zakoni.ali ponovo kazem svako ce na drugom svijetu dobiti po zasluzi,neka Allah presudi.dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik.eto nadam se da si me malo bolje razumio :Dneka ti Allah da svako dobro,selam.
Re: osjecam da sam vec u grobu
Selam. Trebaš učiti Kur'an i to će ih spaliti. Uči ga ujutro i navečer, barem po 30 minuta. Ako ne znaš, onda slušaj redom sve sure i vidi koje ti najviše izazivaju reakcija - te sure najviše slušaj i to će ih uništiti.