Es-selāmu 'alejkum i dobrodošli...


Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

Forum

Novosti: » Liječenje Kur'anom » Razno » Tekstovi » Šerijatski propisi vezani za saobraćajne nesreće

Šerijatski propisi vezani za saobraćajne nesreće

Hvala i zahvala pripada Allahu, subhanehu ve te’ala, neka je salavat i selam na Njegovo najodabranije biće Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, ashabe, tabiine i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Živimo u vremenu modernizacije i napretka, u vremenu u kome je Allah Uzvišeni olakšao ljudima njihov život i ono što se veže za svakodnevne potrebe. Jedna od velikih Allahovih blagodati čovječanstvu jeste i blagodat prijevoznih sredstava. S povećanjem broja ljudi povećao se i broj prijevoznih sredstava, a što opet ima za posljedicu povećan broj saobraćajnih nesreća i gubitaka života, koji su posljedica upotrebe prijevoznih sredstava. Pošto je ova tema jako bitna, a ljudi su u potrebi da im se pojasne propisi vezani za saobraćajne nesreće, šartove, pravila i propise koji se odnose na smrtne slučajeve: kefaret (otkup), dijje (krvarina), i svega drugog što je u direktnoj vezi sa ovom temom.

Učesnici u saobraćaju, odnosno vozači saobraćajnih vozila, dijele se na tri vrste:

1. Ljudi koji su u svome poslu i vožnji potpuno obučeni, poznaju pravila i okolnosti vožnje, pridržavaju se saobraćajnih i drugih pravila, i oni su u ovom poslu POUZDANI i PRAVI VOZAČI.
2. Ljudi koji ne poznaju saobraćajna pravila, ne poznaju ispravnu vožnju, niti se pridržavaju saobraćajnih, a niti drugih pravila, i oni su NEPOUZDANI i nisu od onih kojima bi se trebala dati vozačka dozvola.
3. Ljudi koji poznaju saobraćajna pravila i dobri su vozači, međutim ne pridržavaju se saobraćajnih pravila niti saobraćajnog reda, te tako predstavljaju očitu opasnost kako za sebe tako i za druge učesnike u saobraćaju. U vezi sa ovom skupinom potrebno je ukazati i pojasniti šerijatske propise.

Nastradali (šteta) u saobraćajnim nesrećama mogu se podijeliti u dvije skupine:

PRVA SKUPINA: Ako čovjek samovoljno i uz dozvolu vozača uđe u prijevozno sredstvo, "osiguravši" tako i sebe i imetak koji je ponio, a vozač dotičnog vozila ponaša se odgovorno i zrelo tokom vožnje pridržavajući se svih saobraćajnih pravila i regulativa – u ovakvom slučaju saobraćajne nesreće ne mogu izaći iz četiri okvira:

a) Da do saobraćajne nesreće dođe zbog PREKRŠAJA, naprimjer zbog prekoračenja dozvoljene brzine, recimo da ubrza toliko da ne može da kontrolira vozilo, ili pak da se prijevoznim sredstvom penje na mjesta koja nisu bezbjedna, ili pak da se spušta na mjesta koja također nisu predviđena za prijevozno sredstvo, a što ima za posljedicu da dovede do SAOBRAĆAJNE NESREĆE.

b) Da do saobraćajne nesreće dođe zbog NEMARA vozača. Razlika između PREKRŠAJA i NEMARA je u tome što se pod prekršajem podrazumijeva činjenje onoga za što tokom vožnje nema opravdanja, a pod NEMAROM nepridržavanje onoga što je obavezno u saobraćaju, kao naprimjer da vozač bude nemaran i ostavi otvorena vrata, ili pak ne stavi ispravno gumu (ne zavrne dovoljno šarafe), što za posljedicu i dovodi do SAOBRAĆAJNE NESREĆE.

U oba ova slučaja vozač je obavezan dati KEFARET (otkup), a on se ogleda u OSLOBAĐANJU ROBA za svaku osobu koja pogine u ovakvim saobraćajnim nesrećama, a ukoliko ne nađe roba, onda je obavezan da POSTI DVA UZASTOPNA MJESECA, i nema pravo da iftari osim sa opravdanim šerijatskim razlogom, kao što je bolest, putovanje i sl. Također je obavezan da nadoknadi eventualni uništeni imetak kao i da dadne ED-DIJJE (krvarinu) porodici ubijenoga.

c) Da saobraćajnu nesreću uzrokuje vozač koji tim postupkom želi da sebe i putnike koje vozi sačuva od nesreće ili neke opasnosti, kao naprimjer da vozač prijevoznog sredstva primijeti opasnost od drugog vozila koje dolazi iz suprotnog pravca, ili pak sa neke od njegovih strana, pa pokuša da to izbjegne i tako dovede sebe i saputnike do nesreće prevrnuvši se ili pak sudarivši se sa drugim vozilom.

d) Da do saobraćajne nesreće dođe bez krivnje vozača, kao naprimjer da tokom vožnje pukne guma ili pak da vozač naiđe preko mosta koji se uruši…

U oba navedena slučaja vozač nije kriv, a samim time nije ni šerijatski odgovoran za nastalu nesreću, jer u prvom slučaju on je poduzeo sve da sačuva sebe i saputnike, dok u drugom slučaju nesreća je nastala van njegovih mogućnosti i odgovornosti.


DRUGA SKUPINA: Da se nesreća (nastradalost ili šteta) dogodi ljudima izvan prijevoznog sredstva, i ova skupina također ne izlazi iz dva okvira:

a) Da do saobraćajne nesreće dođe zbog radnje (dejstva) unesrećenog (nastradalog), a ne od strane vozača, jer on u ovom slučaju nema nikakvog izbora, kao naprimjer da na prijevozno sredstvo naleti drugo prijevozno sredstvo koje ne može da izbjegne ili pak da se čovjek svjesno baci pred (pod) auto i tako izvrši samoubistvo.

U ovom slučaju vozač nije šerijatski odgovoran, jer nastradali je uzrok nesreće koja dovodi do ubistva ili pak nanošenja materijalne štete. U slučaju da vozilo udari drugo vozilo, vozač koji je upravljao vozilom koje je dovelo do nesreće dužan je da snosi odgovornost i nadoknadi štetu, jer je on taj koji ju je prouzrokovao.

b) Da do saobraćajne nesreće dođe od strane nastradalog, kao naprimjer da čovjek ili vozilo koje ide ispred drugog vozila uradi neku radnju (izbaci nešto na cestu, slomi neko drvo…) koja dovede do saobraćajne nesreće ili pak ubistva.

U ovom slučaju osoba koja je izazvala ili upravljala vozilom koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću biva šerijatski odgovorna i dužna je da nadoknadi nastalu štetu, ili pak ukoliko je ubila drugu osobu da dadne KEFARET (otkup) i ED-DIJJE (krvarinu) porodici ubijenog, osim ako mu oni to ne oproste.


No, ukoliko bi do nesreće došlo greškom koja nije svjesno (namjerno) urađena, onda je osoba koja je izazvala nesreću također dužna dati KEFARET i ED-DIJJE. Ibn Kudame, rahmetullahi alejhi u dijelu "El-Mugni", rekao je: "Greška koja se desi nenamjerno, odnosno ne želi da ubije čovjeka pa ga ubije, kao naprimjer da baci koplje koje nakon toga pogodi čovjeka i nenamjerno ga ubije – u tom slučaju on biva odgovoran i dužan je dati kefaret (otkup) i ED-DIJJE (krvarinu) ubijenom." Po ovom pitanju složna je ulema, a konsenzus je prenio Ibn Munzir, rahmetullahi alejhi, i rekao je: "Nije mi poznato da se po ovom pitanju razišao neko od učenjaka."[1]

Također u "Šerhu Revdu el-Murbia" od El-Ankerija, rahmetullahi alejhi, stoji: "Ko ubije nekoga insana (nepravedno) ili pak učestvuje u ubistvu direktno ili indirektno, dužan je dati KEFARET i ED-DIJJE onoliki broj koliki je broj ubijenih ljudi."[2]

Ukoliko bi neko rekao: "Kako vi kažete da je osoba koja ubije nekoga greškom obavezna da dadne KEFARET I ED-DIJJE, a Allah, azze ve dželle, rekao je: "Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite…" (prijevod značenja El-Ahzab, 4), a također je uputio Svoje robove da Ga dozivaju i mole riječima: "Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!" (prijevod značenja El-Bekare, 285), dakle Allah je već odgovorio i kazao da je oprostio ono što se učini iz pogreške, zaborava i ono na što čovjek bude primoran, kao što je to zabilježio imam Muslim, rahmetullahi alejhi", dobio bi sljedeći odgovor: Obaveznost KEFARETA (otkupa) i ED-DIJJE (krvarine) ne spada u tom slučaju, jer je Allah, azze ve dželle, kazao u plemenitoj Knjizi:

"Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba-vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako oni oproste." (Prijevod značenja En-Nisa’, 91)

U navedenom ajetu Allah, azze ve dželle, napravio je razliku između NAMJERNOG I NENAMJERNOG ubistva, te za nenamjerno ubistvo propisao kefaret (otkup) i ed-dije (krvarinu) i nije zaprijetio "ubici" nikakvom kaznom, dok je u slučaju namjernog ubistva Allah, azze ve dželle, propisao KISAS (odmazdu) ukoliko ubici ne oprosti porodica ubijenog, i ne samo to nego je i zaprijetio takvom (ubici) riječima:

"Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti." (prijevod značenja En-Nisa, 93)

Na osnovu ovoga ajeta napravljena je razlika između ova dva vida ubistva jer čin ubistva je veliko i opasno djelo.

Stoga, na vozačima je da budu veoma oprezni i da vode brigu o sljedećim stvarima:

- da na sebe ne preuzimaju teret i obavezu upravljanja motornim vozilima a da prethodno nisu dobro savladali vještinu vožnje,

- da obavezno i često voze prijevozna sredstva na tehnički pregled i kod majstora, da vode brigu o prijevoznom sredstvu kako sebe i druge učesnike u saobraćaju ne bi doveli u opasnost, jer je Allah, azze ve dželle, rekao: "I jedni druge (sami sebe) ne ubijajte!" (prijevod značenja En-Nisa, 28),

- da ne pretjeruju u brzini i ne prelaze granice dozvoljenog dovodeći tako u opasnost i sebe i druge,

- da ne preopterećuju prijevozno sredstvo preko dozvoljenog, jer je to put ka nesrećama,

- da poštuju saobraćajne i druge znakove koji su postavljeni radi njihove vlastite bezbjednosti, kao i drugih učesnika u saobraćaju,

- da prilikom ulaska u prijevozno sredstvo prouče dovu preporučenu u Poslanikovom sunnetu:

"Bismillah. Elhamdulillah. Subhane-l-lezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinine, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Elhamdu lillahi, el-hamdulillahi, elhamdulillahi. Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Subhaneke-llahume inni zalemtu nefsi, fa-gfir li, fe innehu la jagfiru-z zunube illa Ente."

"Sa Allahovim imenom (polazim). Hvala Allahu. Slavljen neka je Onaj koji nam je omogućio ovo putovanje za koje mi nismo bili sposobni. Mi se, doista, Gospodaru našem vraćamo. Hvala Allahu, hvala Allahu, (i još jednom) hvala Allahu. Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći. Neka si slavljen, Allahu. Zaista sam učinio nasilje prema sebi, zato oprosti mi. Jer, grijehe, zasigurno, ne oprašta niko drugi osim Tebe!" (Ebu Davud i Tirmizi)

Molim Allaha, dželle šanuhu, da sačuva mene i vas od svih nesreća, javnih i tajnih, i da budemo od onih koji će poštivati Njegove granice i granice koje su postavljene radi očuvanja naših i tuđih života. AMIN!

Priredio:

Safet Suljić

Fakultet šerijatskog prava

ISLAMSKI UNIVERZITET U RIJADU

Preuzeto sa usbium.net

Sva prava pridržana od strane lijecenje-kuranom.com © 2002 - 2017
Kontakt informacije: e-mail info @ lijecenje-kuranom.com ili tel 00 387 (0)61 757 819
Web dizajn i izrada: DX.webTech - dx.webtech (@) gmail.com
Ucitavam...
Prijavite grešku