Es-selāmu 'alejkum i dobrodošli...


Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

Forum

Novosti: » Liječenje Kur'anom » Razno » Tekstovi » Moje iskustvo tokom liječenja od sihra

Moje iskustvo tokom liječenja od sihra

Kako vidim ima dosta sestara i braće da se uz Allahovu pomoć tretiraju sami, tj. ne idu nikome na rukju. Ja sam to isto radila pa ću to ovdje pomalo da objasnim.
Naime, ja kad sam počela da slušam rukju i koristim med, ulje i naučenu vodu, uvijek sam se pitala kako treba da izgleda izliječenje. Ponekad bih zamišljala to sa puno povraćanja, krvi itd. Mislila sam da ću odjednom ozdraviti, bilo je potpuno drugačije.

Sva hvala pripada Allahu. Sjećam se da sam kao oduvijek imala nekakvih čudnih promjena i problema, ali tome nisam pridavala puno važnosti. Smiraj sam često nalazila u zikru i odnekud sam osjećala da moram da zikrim zbog neke nervoze iznutra.

Jedne godine sam se skroz razboljela. Nisam mogla da vidim slova u Kur'anu, vidjela sam bijele listove i ništa više. Inače već sam klanjala redovno, postila i trudila se da se pridržavam vjere. Te godine sam ne znam zašto prvih dana posta u Ramazanu povraćala čitavom snagom, čak i hodajući po ulici. Povraćala sam vodu koja je ličila na sluz. Tad još nisam znala za rukju pa sam mislila da sam pokvarila stomak. Nije mi pronađeno ništa.

Zatim sam počela liječenje sa rukjom. Svakodnevno sam imala nagon da povratim ali ništa. Svakodnevno sam slušala rukju imala sve promjene na sebi ali nisam imala neki napredak u zdravlju. Poslije 2 godine upornosti, jednog dana sam osvanula sva ukočena sa groznim bolovima u stomaku. Završila sam u bolnici. Imala sam nalaze koji su pokazivali da imam trovanje stomaka. Ja sam sigurna da nisam ništa pojela pokvareno jer osim u kući nigdje drugo ne jedem. Bila sam skroz požutjela, uzimala sam antibiotike za to, i brat Enes mi je rekao da misli da je to krenulo iz mene. I to je bilo tačno. Poslije tog bolovanja mi je bilo puno bolje i udebljala sam se naglo.

Ali nisam skroz bila izliječena. Nastavila sam sa rukjom i ........... poslije 2-3 mjeseca sam počela povraćati. Opet je to bila neka voda. Nastavila sam sa rukjom. Ja, kao i većina bolesnih sam imala skroz čudne snove. Najveća je glupost pokušati sam tumačiti sebi snove, naročito kad si još opsihren. Sjećam se savjeta jednog daije, koji mi je rekao: "Nastoj da živiš normalnim životom i to je bitno".

Nisam to ispraktikovala. Drugu grešku sam uradila kad sam nastojala sve slobodno vrijeme da provedem liječeći se, i tako malo po malo sam prestala da radim bilo šta osim da se zanimam sobom, sihrom i džinima. Išla bih na posao i čak bih i na poslu razmišljala o tome. Na kraju sam opsjednuta temom. Uz to sam stalno prskala kuću, pregledala sve od reda i zaboravila na onaj savjet. Prestala sam živjeti normalno. Ovo je skroz nepoželjno jer kako ćeš se osloboditi nečega kad stalno na to misliš.

Zatim sam pretresala prošlost i ljude, tražeći sihirbaze i tako otvorila šejtanu vrata, euzubillah. Na ljudima sam prepoznavala simptome sihra ili džina i sve moje nevolje sam pripisala džinima i sihru. Estagfirullah. Ovo je vrsta širka. Što sam se više zanimala time manje je na mene djelovala rukja. Znala sam da negdje griješim ali nisam znala da prepoznam. Već sam se uveliko ispovraćala, imala sve vrste dijareja, pa ipak nesto je falilo.

Normalno kako sam se opsjednula sa tim razvila sam i veliko nepovjerenje prema ljudima uopšte, u većini slučajeva sam vidjela neprijatelje.
Na mom poslu kao i na većini ostalih pretpostavljam, ima zavidnica, pa sam ja uprkos dovama i surama koje sam stalno ponavljala, počela strijepiti od njih, gledati da mi šta ne bace itd, sve u svemu puno napeto stanje. Jednu od njih sam stalno sanjala, uistinu i u snu sam vidjala njenu zavist, te se to razvilo kod mene u mržnju.

Jednog jutra, nisam više mogla da podnesem sav užas u kojem sam bila niti sam znala da nađem rješenje, ustala sam spremna da tu zavidnicu sčepam za kosu i tako je lijepo izbacim iz mog života. Ta već nije dolazila na posao nego samo po nekad vanredno, Allah swta mi je uslišio dovu, uklonio je sa mog puta, ali ne vidim ja to.
Tog jutra, opet mi se Allah swta smilovao pa ta nije došla na posao, pa se sve završilo svađom preko telefona, jer sam je nazvala.

Sav bijes sam na nju svalila i dobro je uplašila. Izašla iz mene genetika s Balkana. Estagfirullah. Ta me je tužila za prijetnje i s njom sa morala da idem na sud. SubhanAllah. Bila sam zgrožena od same sebe.

Znala sam da sam pretjerala , ali isto tako nisam bila sigurna da to neću ponoviti. Bojala sam se Allaha, i tu sam noć sanjala da sam izašla iz suneta. Poslanik je bio na jednoj strani sa malo ljudi, a na drugoj je bilo puno svijeta i ja među njima, postiđena. Ovo je bilo gore od ljudskog suda. Na sudu sam ćutala i kaznili su me sa 200 eura kazne, koje sam platila. Toj ženi sam se izvinila prije toga, jedne noći dok je sjevalo a ja se prepala da je nisam možda optužila bespravno.

Bilo mi je grozno. Nisam mogla da podnesem toliku napetost, te sam dobila neki napad, ličilo je na srčani i završila u hitnoj. Tamo su mi dali valijum i ja sam odnekud znala da se završava jedna etapa mog života. Napade sam imala često, dali su mi bolovanje. Spavala sam 15 sati dnevno i opuštala se. Dali su mi neke tablete, znam da ste svi protiv i ja sam ali nekad se mora. Svakodnevno sam izučavala siru, morala sam prepoznati gdje griješim. Šetala sam po prirodi, i nastojala da mislim pozitivno. Prepoznala sam moje greške.

U pretjeranosti, u mržnji koju sam nosila u stalnom bdijenju nad sobom, sve je to dovelo da sam izgubila povjerenje u Allaha swta. Kažu se dove a zatim se uzda u Allaha, ne, ja sam ih stalno ponavljala, stalno sam slušala Kur'an baš kao da od toga zavisim a ne od Allaha swta.

Zatim su počele da me zivkaju drugarice i da mi pričaju u povjerenju svoje depresije, nervoze itd. Tako sam uvidjela da ima stvari koje su bile normalne ali ja sam sve smatrala sihrom.

U toku bolesti sam dobila neke rane po nogama koje sam ja stalno mazala naučenim uljem, ali to nije pomoglo. Otišla sam dermatologu i sa jednom kremom to se sredilo. Elhamdulillah. Kosa mi je opadala u pramenovima,i to malo što mi je ostalo na glavi je bilo skoro izgoreno pa sam to ošišala. Dali su mi vitamine za kosu. Poslije nekoliko mjeseci bolovanja, i puno plaća, baš kao da sam se odmrzavala, opet sam završila u bolnici. Ovaj put sam imala krvarenja. Nisu našli nikakav razlog tome, dali su mi vitamine i željezo. Ali nešto se mjenjalo u mom karakteru i postepeno sam poznala da mi je narasla druga kosa, i da mi se promjenio izraz lica i naročito očiju. Prije bih imala nekakav ukočen pogled, koji se naročito vidio na slikama. Nestalo je te nekakve ukočenosti, i ja od one hladne ukočene žene sam postala osjetljiva i plačljiva. Trebalo mi je puno vremena i posmatranja žena iz moje porodice da shvatim da ta plačljiva sam ja prirodno, a da ta zamrznutost je bila stvar sihra.

Više ne pijem te tablete za smirenje, samo vitamine. Posjećujem stranicu ponekad i razmišljam o lijepim stvarima, i nastojim da nađem sredinu u svemu što radim. Napustila sam onaj posao, ne bojim se sihra i džina, niti sihirbaza, znam da će biti samo ono što Allah hoće, u Njega se uzdam.

Nekad je teško sam sebe prepoznati, naročito kad si dugo vremena bolestan.

Povratak na listu tekstova

Sva prava pridržana od strane lijecenje-kuranom.com © 2002 - 2017
Kontakt informacije: e-mail info @ lijecenje-kuranom.com ili tel 00 387 (0)61 757 819
Web dizajn i izrada: DX.webTech - dx.webtech (@) gmail.com
Ucitavam...
Prijavite grešku