Es-selāmu 'alejkum i dobrodošli...


Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

Forum

Novosti: » Liječenje Kur'anom » Ulema o sihru

Mišljenja učenjaka

El-Hattabi, rahmetullahi alejhi, je rekao:
“Prirodoslovci su zanijekali sihr i porekli njegovo djelovanje. A poznato je da sihr postoji i da je stvarnost. Mnogi narodi, poput Arapa, Hindusa i Rimljana složni su u tome da sihr postoji, a oni su najbolji stanovnici ove zemlje, najučeniji su i najmudriji. Allah, dželle šanuhu, je rekao: “Oni uče ljude vradžbini.” (El-Bekara, 102), i naredio je da tražimo utočište od njega. “I utičem se Gospodaru od zla smutljivca kada smutnju sije.” (El-Felek, 4)

I od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se u tu svrhu prenose brojni hadisi koje negira samo onaj koji poriče ono što je očevidno i nužno. Ulema se razišla oko adekvatne kazne za sihirbaza... Ono što nema osnove ne može ni biti na stepenu nečega što je poznato i o čemu se pročulo. Negiranje sihra je neznanje, a raspravljati sa onim ko ga negira besmisleno je i beskorisno.

El-Kurtubi, rahimehullah, je rekao: “Učenjaci Ehlis-sunneta smatraju da je sihr utvrđen i da postoji, a većina Mu’tezila i Ebu Ishak El-Istrabadi smatraju da sihr nema osnove, već da se ustvari radi o obmanjivanju, pričinjavanju, sugestiji i prikazivanju stvari drugačijim nego što izgledaju. Takav je primjer obmane i mađioničarskih trikova, kao sto Allah, dželle šanuhu, kaže: “...pričinilo im se da se one kreću.”

Nije rekao da se one uistinu kreću, nego je rekao: “pričinilo im se.” Također kaže: “Opčarali su oči ljudi.”

El-Hattabi dalje spominje:
“U tome nema nikakva dokaza, jer i mi ne poričemo da pričinjavanje spada u okvire sihra. Međutim, desile su se neke stvari koje razum dozvoljava i za njih se čulo. Neke od njih su spomenute u ajetu koji govori o sihru i njegovom podučavanju. Da nije stvaran ne bi bio ni izučavan, i ne bi nas Allah obavijestio u Kur’anu da šejtani uče ljude sihru, što upućuje na to da on stvarno postoji. Isto se spominje i u kazivanju o Faraonovim vračarima: “I dođose sa velikom vradžbinom.”

I u suri El-Felek. Svi se mufessiri slažu da je povod objave ove sure sihr koji je Lubejd ibnul-E’asam napravio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Slučaj je spomenut u hadisu kojeg prenose El-Buhari i Muslim i drugom od Aiše, radijallahu anha, kada je rekla:
“Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opsihrio je jevrej iz plemena Zurejk. Kažu da se zvao Lubejd ibnul-E’asam....”

U istom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je sihr prestao djelovati, rekao:
“Uistinu me je Allah izliječio.”


Izlječenje biva sa uklanjanjem bolesti, što upućuje da je to istinito i činjenično. Nepotrebno je o postojanju sihra više raspravljati nakon što su i Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome izvijestili i jasno uputili na njegovo postojanje. Nema nikakve koristi niti štete u tome što se istini o postojanju sihra suprostavljaju Mu’tezile i njima slični, kada znamo da većina uleme zastupa suprotno mišljenje.

On dalje kaže:
“Sihr se u prošlim vremenima mnogo proširio i o njemu su ljudi puno pričali, nije zapamćeno ni od ashaba ni od tabi’ina da su negirali postojanje sihra.

El-Ma’ziri, rahimehullah, je rekao:
“Sihr je potvrđena stvar i on je realnost. Ima uticaj na onoga kome je napravljen, iako postoje ljudi koji smatraju da je on nestvaran, a da je ono što se desi, kao posljedica sihra, iluzija i pokvarena lažna mašta.

Sve što je navedeno o neutemeljenosti sihra neistinito je, jer ga je Uzvišeni Allah spomenuo u Svojoj Časnoj Knjizi. On se uči, i putem njega se postaje kafir. Njime se može razdvojiti muž od žene. U hadisu koji govori o opsihrenosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se da je on načinjen od stvari i predmeta koji se zakopavaju i vade. Stvari i predmeti su materijalne prirode. Sve što smo spomenuli, ne može se desiti kod stvari koje nisu realne i stvarne. Kako se može izučavati ono što nije istinito i stvarno?

On dalje kaže:
“Nije pojmljivo da Allah izmijeni ustaljene prirodne pojave izgovorom formula, ili spajanjem supstanci i određenih snaga, na način koji ne zna niko osim sihirbaz.”

Ko se osvjedočio u postojanje supstanci poput droga koje imaju smrtonosno djelovanje ili koje izazivaju bolesti ili one koje dovode do izliječenja kao što su antibiotici, nije mu teško shvatiti da se sihirbaz može izdvojiti u vezi poznavanja smrtonosnih snaga ili riječi koje dovode do razdvajanja.

En-Nevevi, rahimehullah, kaže:
“Istina je da je sihr realnost. Većina uleme se u tome slaže, a na to upućuju i Kur'an i Sunnet.”

Ibnu Kudame, rahimehullah, rekao je:
“Sihr je istina. Posljedica sihra može biti ubistvo, bolest, razdvajanje muža od žene tako što će se sustezati od spolnog općenja sa njom. Postalo je rašireno među narodom postojanje kompliciranih odnosa među bračnim drugovima kao posljedica sihra. Zbog toga muškarac nije u stanju da priđe ženi. Kada se sihr ukloni, komplikacije nestaju. Toliko toga je preneseno o sihirbazima, tako da je nemoguće i pomisliti da se radi o potvorama ili lažima.

Ebu Muhammed El-Makdisi, rahimehullah, rekao je u svom djelu “El-Kafi”:
“Sihr je vračanje, zapisi i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i razdvajanje bračnih drugova, a Uzvišeni Allah kaže: “Učili su od njih kako ce muža od žene rastaviti.” (El-Bekara, 122)

U drugom ajetu kaže:
“Utječem se Allahu od zle smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove.” (El-Felek, 4)

To jest: od zla vračara koji pušu u uzlove i koji vezuju sihr u uzlove. Da sihr nije realnost, Allah, dželle šanuhu, ne bi naređivao da tražimo Njegovu zaštitu od djelovanja sihra.

Veliki učenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u djelu “Beda’iul-Fevaid” kaže:
“Allahove riječi: “I od zla smutnje smutljivaca koji pušu u uzlove” i hadis kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, upućuju na djelovanje sihra i na to da je on stvarnost."

Ebul-’Izz El-Hanefi, rahimehullah, kaže:
“Ulema je dugo raspravljala o sihru i njegovim vrstama. Većina njih tvrdi da on ima udjela u uzrokovanju smrti i bolesti onoga kome je napravljen bez vidljivog vanjskog utjecaja."

Islamski stav u pogledu sihra

Imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Sihirbaz koji pravi sihr, a to i ne čini niko osim sihirbaz, sličan je onom za koga Allah kaže:
“Znali su da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati.”
(El-Bekara: 102), i ja smatram da se treba ubiti osoba koja to čini.”

Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Kazna za sihirbaza je ubistvo”.
Ovo mišljenje se prenosi od Omera ibnul-Hattaba, Osmana ibnu Affana, Ibnu Omera, Hafse, Džundub ibnu Abdullaha, Džundub ibnu Ka’ba, Kajsa ibnu Sa’da, Omer ibnu Abdul-Aziza, a tako misle i Ebu Hanife i Malik.

El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Islamski pravnici su se razišli u pogledu propisa o sihirbazu muslimanu i nemuslimanu, tako da je Malik mišljenja da ako sihirbaz lično nekog opsihri, a njegov sihr bude izvršen putem riječi koje u sebi sadrže kufr, onda ga treba ubiti i ne treba pri tome od njega tražiti da se pokaje. Njegovo pokajanje se ne prima, zato što je sihr stvar kojom on želi da se prikrije i zato što je Allah sihr nazvao nevjerstvom: “...a njih dvojica nisu nikog učili dok nisu rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik.” (El-Bekara, 102)

Ovo je mišljenje Ahmed ibnu Hanbela, Ebu Sevra, Ishaka, Safije i Ebu Hanife. Treba napomenuti da je poznato mišljenje Safije da ne treba ubiti sihirbaza samo zbog sihra, nego se on ubija u odmazdi, tj. u slučaju da je on nekog sihrom ubio.

Ibnu Munzir, Allah mu se smilovao, kaže:
“Kada čovjek potvrdi da je nekog opsihrio riječima kufra, dužnost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, isto se radi ako postoji očigledan dokaz protiv njega, kao što je očigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio, ne sadrži u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog spopane ludost i gubitak pameti kao posljedica sihra, treba nad njim izvršiti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici.

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Oni koji sihirbaze smatraju nevjernicima dokazuju to ajetom: “A da su vjerovali i bili bogobojazni...” Tako se prenosi od Ahmed ibnu Hanbela i drugih prethodnika. Jedni su rekli da se takav ne smatra nevjernikom već ga samo treba kazniti. Tako se prenosi od Safije i Ahmeda koji kažu: “Obavijestio nas je Sufjan ibnu Ujejne od Amr ibnu Dinara da je čuo Bedžleta ibnu Abdeta da je rekao: “Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je pisao pismo u kojem naređuje da se ubiju svaki sihirbaz i sihirbazica, pa smo ubili tri sihirbaza.”

Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja, pa je naredila da se ubije i bila je ubijena.

Imam Ahmed je rekao:
“Zabilježeno je od trojice Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova da treba ubijati sihirbaze.”

Hafiz Ibnu-Hadzer je rekao:
“Malik zastupa mišljenje da je presuda za sihirbaza kao i presuda za odmetnika od vjere i ne prima mu se tevba. Biće ubijen kada se utvrdi da je pravio sihr. Tako isto misle i Ahmed ibnu Hanbel. A Safija kaže: “Neće se ubiti osim ako on sam prizna da je nekoga ubio svojim sihrom.”

Zaključak

Jasno nam je da je većina uleme na stanovištu da sihirbaza treba ubiti. Jedino imam Safija misli da ga ne treba ubiti osim ako je on ubio sihrom. U tom slučaju njegovo ubistvo se smatra odmazdom.

Sva prava pridržana od strane lijecenje-kuranom.com © 2002 - 2017
Kontakt informacije: e-mail info @ lijecenje-kuranom.com ili tel 00 387 (0)61 757 819
Web dizajn i izrada: DX.webTech - dx.webtech (@) gmail.com
Ucitavam...
Prijavite grešku