Pitanje

Pitanja vezana za oblast lijecenje i neobjanjenog putem savremene nauke

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
dennispasa
Mlađi član
Postovi: 107
Pridružio se: Pon Jun 11, 2007 4:02 pm
Lokacija: slovenija

Re: Pitanje

Post od dennispasa » Sub Feb 14, 2009 1:51 pm

We alejkumu selam

Podijeliti ču dogadžaj koji sam doživijo njekoliko mjeseci nazad. Dogadžaj jeste do negdje sličan opisanom sa malo drugčijim okolnostima.
Stvari koje ču opisati če se odnositi na primjer, što znači ima toga puno više za pisati tako da ču se držati bitnosti. Napomenuo bi da je priču malo teže napisati jer se je sve desilo u jako kratkom vremenu.Inšallah budne hajra amin.

Zamolijo me je dobar brat po vijeri ako bih imao vremena, naime neki njegov prijatelj bi mogao imati problema sa sihirom, ali pošto manje više nezna o tome ništa treba mu bilo kakva info.
Sa željom da insan nebi pogriješijo ili otišao gdje nesmije, istih stopa krenem.
Taj prijatelj i njegova žena imaju probleme u braku. Skupa su več više od deset godina ali nemaju dijece iako su obadvoje sposobni. Iz obzirnosti do njiha i problema objasnim da jim nije potrebno govoriti ništa, jer mi se čini da familijarne stvari neka ostanu u familiji dopunim da ču opisati što znam i iskustva koja sam stekao, na kraju ako se budnu našli negdje u tome opisivanju čemo tražiti izlaz a ako ne onda su to problemi za njekoga drugog.
Počnem od osnove šta su džini, šejtani, šta je sar', urok, sihir, kakvi su simptomi na javi, u snu, koje čovjek primjeti, koje primjeti okolica, kako prepoznati sihirbaza, nješto malo o samoliječenju i sahat je več prošao.
Tokom pričanja sam primjetijo na obadvoma kako su me par puta pokušavali prekinuti kako bi išli pričom u širinu i dubinu ali ja to nisam želijo. Nješto malo grimasa u smislu: »opisivaš nješto što nam se dešava svaki dan«. Na kraju postavim pitanje: »dali vam se čini da vam je potrebna rukija«. I brzina odgovora me je jako iznenadila: Kad možemo krenuti.?!
Pokušavao sam objasniti da nije smisao tako brzo krenuti nego da je i za njiha i za učača puno koristnije ako več sami počnu malo sa terapijama, pa čemo inšallah se dogovoriti reko kad ahi budne imao vremena.
Drugi put sam opisivao nješto o terapijama ali sam brzo shvatijo da njiha dvoje več dosta zna o tome jer su:
več bili kod par učača. Večina njiha je bila sihirbaza koji su jim davali zapise i hamajlije i vodu i ... tu sam odmah shvatijo da su oni povratnici. Ali je bijo i jedan ispravan učač, koji jim je objasnijo ispravnost ali je kod njiha bio problem i iman koji je njekad bio jači drugi put slabiji tako je i njekad tisovina bila za loženje a njekad čudo od čuda. Sve hamajlije, zapise...sve su zapalili.
Dogovorili smo se da obavljaju sve što je rečeno (namaz, naučena voda...), i čim ahi javi kad ima vremena, idemo.
Krenuli smo na rukiju.
Tokom vožnje njiha dvoje opisivaju probleme. Ona se naveče budi, težko zaspi, svijetlo mora biti upaljeno isto tako vrata otvorena jer ima osječaj da je njeko gleda, prati, njekad strijepi sama od sebe. Snovi su užasni i jako jako pomiješani sa danom koji je prošao, njekoliko dodataka iz budučnosti i ona nevjeruje više sama sebi. Namaz ima ali je njekad više rekreacija nego ibadet dok drugi put se joj sami sebi čini da pretjeruje. Njekoliko prometnih nesreča u kojima je jedva ostala živa, konstantna svadža sa suprugom za jako nebitne stvari, više puta se potuču, psovanje a naveče se vole. Ogromna dekoncentracija. Njekad se nesječa ni šta je govorila ni šta je mislila. I puno puno toga još.
On. Čovjek nezna više šta je nafaka. Memorija skroz oslabila i što je jako bitno: ima osječaj atipatičnosti. Ništa više nema smisla, sve je bez veze, ništa nema vrijednosti, priča sam sasobom, sam sebe ispitiva sam sebi odgovara, namaz ima i nema. Sad bi bio hafiz sad je u kafani. A najgore mu je što je izgubijo osječaj savjesti. Ništa više niti je bitno niti vrijedno ali to traje možda par sati na dan a ostatak mu je ko da je najsretniji čovjek u životu tako da je u društvu čudak.
A ja u sebi razmišljam o svojoj borbi i svom dogadžaju, dovim Allaha za izlaz svima bolestnima pa tako nekih stvari koje su opisivali ni nečujem, gledam ja njiha gledaju oni mene a ja se ispitivam koliko nas ima u avtu samo Allah zna.
Stigli smo.
Sjednemo i popričamo ono baš na brzinu. Pita me ahi: Jesil mahrem reko ne. Kaže onda te moram kulturno izbaciti. Objekat u kojem smo se nalazili ima više soba i ja odem u jednu od njiha. Njiha troje ostane gdje smo i bili. Tako je bilo sve dok nismo trebali krenuti kuči.
Soba u kojoj sam bio ja je bila prazna. Samo jedna stolica sa stolom kraj toga avtomat za kahvu i ja sam. Neke stepenice koje vode na sprat i hodnik. Pošto sam bio putnik sam spojijo akšam i jaciju. Kao što je opisan prostor tokom klanjanja iskoristim akustičnost prostora pa tako i malo sam sebi dopunjam melodiju učenja. Njekad malo više na glas njekad malo manje. Završim i uzmem sebi kahvu i čekam. Tako sjedeči zikrim o osjetim da mi odjednom postane malo toplo u glavu ali me i obuhvati ogroman san. Nisam zjevao nego me je jednostavno pošlo uspavati. To je trajalo možda 5 sekundi. Meni ništa bitno reko vjervatno od vožnje i umora malo adrenalina pa reko više i tijelo popustilo. To je bilo sa moje strane to.
Oni su bili u prostoriji u kojoj su i bili i to možda slab sahat vremena. Dobijemo se na dvorištu malo još popričamo i krenemo polako kuči.
Vozeči se kuči šuti on šuti ona. Primjetim da on vozi više od 140 km/h, i ono baš naglo sve nikako normalno. Stanemo na prvoj benzijskoj gdje je ona otišla po namjernice a ja i on smo ostali u avtu. Sve što je rekao jeste: Ja ču je ubiti. Nisam skonto ko če koga srediti ali pošto sam vidio da je živčan, reko bolje i meni da šutim. Ona se je vratila i idemo dalje. Vozeči se ona je počela opisivati šta se je dešavalo. Mi smo šutili. (Učeno je bilo samo njoj.)
Stala sam i zažmirila. Učač je počeo učiti i u roku od 20 min su počele reakcije. Svega sam bila svejsna ali na ništa nisam mogla utjecati. Oči su se premikale same od sebe, po tijelu »hodalo« nješto tamo vamo jakom brzinom, nenormalno vruče u glavi, noge ko da plešu sve tako dok sam slušala učenje Kur'ana i odjednom tišina.
Ovdje ču pisati u dialogu jer dolazi do razgovora sa šejtanom.
Učač: Kako se zoveš?
Šejtan: Aman
Učač: Koliko godina imaš?
Šejtan: (mislim da je rekla) 160
Učač: Što si u njezinom tijelu?
Šejtan: Jer je volim (a to je slagao jer je posle prizno)
Učač: Izlazi u ime Allaha!
Šejtan: Neču, ja je volim
Učač: Ako nečeš, učiti ču dalje.
Šejtan: Uči
............................................................
Šejtan: Dosta je, dosta je izači ču.
Učač: Izlazi
Šejtan: Nemogu
Učač: Zašto
Šejtan: Veže me sihir
Učač: Šta je nijet sihira?
Šejtan: Da je ubijem u prometnoj nesreči, da nemože imati djece, da se razstane, sihir je kod sihirbaza, a ja se je bojim i nemam kud!
Učač: Izlazi, nezanima me da ti nemaš kud izadži ili ču te izudarati zikrom!
U tom momentu je njezin muž metnuo svoju ruku na njezina ledža, a učač je samo kao da bi pokazivao kako če udariti po ledžima pomijerao svoju ruku i učio.

Ona opisiva osječaje: Bilo je neprirodno. Takvih osječaja normalan čovjek nemože imati. Kako god je učač nakazivao meni su se pljuča, stomak, želudac, jezik, oči, ...sve je pošlo izači na usta. Nenormalno visok pritisak i vručina u glavi. Oči hoče da ispanu. Tačno sam mislila da če mi oči ispasti jer sam imala osječaj da se pomijeraju iz očnih jamica i tako se vračaju nazad. Kako god je učač »udarao« meni su se pred očima prikazivale osobe. Te slike nikad neču zaboravtiti jer su se prikazivali kako je učač »udarao«, tako brzo, to je bio totalno neprirodan osječaj. Jednom je »udario« i rekao izlazi a pred mojim očima učačov obraz, drugi put obraz moga muža, treči put tvoj obraz i nješto vičeš na sav glas ko da se nješto dereš (to je bilo tad kad sam klanjao), četvrti put obraz muževe nane u Bosni skoro 800 km od nas, kako god učač udari, nane se prikaže i puše u moju facu, pa opet, pa opet, pa opet i tako sve do kraja a »udarao« je sigurno još deset puta.

Učač: Izlazi
Šejtan: Nemam kud
Učač: Nezanima me, pokaj se i idi studiraj u Medinu, tavafi oko Kabe,
Šejtan: Nesmim, ubit če me sihirbaz
Učač: Izlazi, Izlazi, Izlazi u ime Allaha. Vidiš kaže onaj štap u čošku (a bila ja biljard palca što se sastavi) istuči ču te kaže sanjom.

Tu je sve skupa bilo završeno, i ona je pitala jeli izašao? Učač je reko da nije. A šta, ako bi recimo izašao i opet se vratijo.
Pa sestro, Elhamdulilah, sve je od Allaha i treba tražit hajr u tome.
A što se je meni prikazivala faca od muževe nane?
Postoje velike mogučnosti da je to sihirbaz koji pravi sihir, jer se je šejtan njoj vračao ali pošto je šejtan jako sposoban u laganju netreba tome vjerovati. A nije to ni bitno jer se treba pridržavati Allahovih propisa, klanjati, dovit Allaha itd.
Bila joj je predpisana terapija.

Njezin muž je progovorio.
Sva naša familija ima probleme sa tom nanom. Sve snahe imaju probleme. Njezina najmladža hčerka preuzima od nje znanje. Muž se joj je ubio jer je znao šta radi i nije više izdržao. Ona je stara više od 80 godina i skoro da više ni nepriča, nekupa se nikako i čudna je skroz. Voli dočekati narod i praviti kahve sa teljvom u kojoj bi mogao sakriti konjski nokat. Kad god smo došli kod nje u zijaret nješto je išlo naopako. Ili sudar avtom, ili njeko izgubi posao ili....
Moj otac plače i dovi Allaha da je uputi na pravi put. I dan danas ide kod nje i ako zna šta radi, nato odgovori ona je moja mama....

Dogadžaj svakako ima svoj nastavak kojeg ču skratiti samo sa činjenicama.
Ona je nakon 3 sedmice konstantne terapije i namaza i ulja i svega što je bilo rečeno jedne prilike uz kahvu sa mužem primjetila da je prilikom izgovaranja bismile nješto iz usta izašlo sa užasnim smradom.
On, to jeste muž, je testirao svoju mamu, sestru, obe su bile pozitivne.
Djece još nemaju ali što je bitno ostali su u braku i dan danas se trude.
Ja molim Uzvišenoga da steknu jednu bebu koja če biti samo još veča potvrda ljubavi koju daju jedno drugoma, amin.

Ernest
Mlađi član
Postovi: 64
Pridružio se: Sub Maj 12, 2007 9:47 am
Lokacija: Podgorica

Re: Pitanje

Post od Ernest » Pon Feb 16, 2009 8:34 am

Sellam. Kad smo vec kod ovog smrada i meni se desavalo da prilikom ucenja rukje i istovremeno masaze po kanalima, tj. nervima kojima se krecu osjetim smrad ili miris poput peperminta. Kada sam se raspitao o cemu se radi, nisam siguran ali mislim da sam dobio odgovor da smrad oznacava dzinna a miris sladunjavi poput peperminta dzinnicu. Takodje dobio sam odgovor da to ne znaci da je sejtan izasao. Sto se tice sestrinog pitanja u mnogo slucajeva sejtani prilikom ucenja rukje kazu ko je postavio sihr. Medjutim, kao sto brat rece, treba biti oprezan jer oni znaju slagati na neku blisku osobu iz porodice kako bi doveli do smutnje i neprijateljstva.

dennispasa
Mlađi član
Postovi: 107
Pridružio se: Pon Jun 11, 2007 4:02 pm
Lokacija: slovenija

Re: Pitanje

Post od dennispasa » Pon Feb 16, 2009 3:28 pm

We alejkumu selam

Ako malo analiziramo dogadžaj i neke stvari malo više ispostavimo. Sve što ču podvuči netreba da se odnosi na toga muža i tu ženu, več opčenito.
Želja ovoga jesu činjenice i ništa drugo, jer primjer je jako poučan i evo zbog čega:

Manje više svi sihrovi su tempirani, ili vremenski ili namjeski. Pokornost Allahu i Njegova dozvola to uništava.
Uništavanje toga se na tijelu manifestuje kao biježanje po stanicama ili uzlovima. Kur'anska mudžiza te uzlove odveziva. Svaki sihirbaz ima svoj način vezivanja, cilj sihira, vrstu džina, »sposobnost«. Duže je džin u tijelu više je stanica, pa tako više puta džin i hoče da izadže ali je zapetljan u tijelu,...i još toga.
Drugo
Sve se dešava Allahovom voljom. Da nije tako, ja bih vjerovatno danas imao podstanara Amana. (ito bez kirije)
Kako stvari shvatamo zavisi od imana. I netreba sihir tretirati kao negativno jer bi se time žalili na Allaha. Treba tražiti hajr, i razumiti da sve što nam je loše to je od nas samih i poslijedica našeg grijšenja. Kome Allah želi dobro čisti ga od grijeha sa kušnjom.
Allahu treba zahvaljivati jer nas je uputijo na pravi put. Drugim riječima rečeno, zamislimo da nije toga bilo kako bi danas živjeli?, očiti primjer je današnji narod i šta se od njega radi.
Pitao je muž učača: šta da ja radim?
Klanjaj, posti, daji zekat, idi na hadž, sadaka, džemat,....BUDI MUSLIMAN, BUDI NORMALAN.

Svakako jedan veliki problem koji se vidi i u tekstu, problem sa kojim imaju svi učači probleme kod liječenja, problem manje više svih bolestnih, problem svima onima kojima želimo pomoči:

LJUDI LAŽU!!!

Nije toliki problem u tome da namjerno lažu, time samo sebi otežavaju, problem su oni koji žive u laži. Takvima je težko pomoči, jer žive u svom svijetu, stvari tumače po svome, neprihvataju kritike, ...i pogotovo danas iz čiste oholosti nepriznavaju ispravno pa makar i bilo islamsko, pa ni uleme ni avtoriteta, nikoga. Naš narod je poznat po tome: »da zna stvari dobro zamotati«, i ljudi sakrivaju takve bljuvotine da Allah sačuva i treba jim džehenem pokazati da to priznaju.
U ovom primjeru sihirbaz jeste poznat i potvrdžen, ali ako malo bolje pročitamo opisano, onda se da razumiti da su oni to več prije znali.

Više puta se pokušava definirati koje sihirbaz, šta radi, kako radi ali jednostavno sa otom formulom nješto neštima. Zašto?
Pitajmo sami sebi koliko tih potencialnih sihirbaza nam dolazi u kuče, ili nam je familija, ili kumovi, sa njima ispijamo kahve, jedemo pečenog krompira iz rerne ili ona naša haj dodžite naveče da malo pokartamo.?!?!?!?!?!?!?


p.s. u vezi smrada. Ta ista žena je bila na kontroli gdje je bila negativna , hvala Allahu.

Haris
Veteran
Postovi: 1466
Pridružio se: Pet Nov 14, 2008 6:35 pm
Lokacija: Zavidovici, Bosna i Hercegovina
Kontakt:

Re: Pitanje

Post od Haris » Pon Feb 16, 2009 5:42 pm

dennispasa napisao:We alejkumu selam
Allahu treba zahvaljivati jer nas je uputijo na pravi put. Drugim riječima rečeno, zamislimo da nije toga bilo kako bi danas živjeli?, očiti primjer je današnji narod i šta se od njega radi.
Da, koliko sam se ja puta zamislio sta bi bilo do sad da se nije ovo desilo samnom... Kako sam krenuo.. alkohol, druzenje, djevojke...

I onda te Allah dz.s. nagradi pravim putem...

bjela ruza
Mlađi član
Postovi: 62
Pridružio se: Sre Nov 26, 2008 10:09 pm

Re: Pitanje

Post od bjela ruza » Pon Feb 16, 2009 8:37 pm

svaki dogadjaj u nasem zivotu samo je jedan od cinova u scenariju Onoga cije znanje i moc nisu ograniceni ni u vremenu ni u prostoru. Makoliko nam nesto izgledalo gorko njegov ishod moze zavrsiti jako pozitivno. U mojoj situaciji postoje momenti kada je vrlo tesko i treba imati izuzetnu dozu sabura, ali u tome i jeste poenta. Ne mogu reci da sam u svojoj proslosti bila neka posebna grijesnica (mada svi i svjesno i nesvjesno grijesimo) ali me je ova bolest metamorfozirala i u svakom slucaju od mene napravila pozitivniju osobu koja se trudi da iz dana u dan bude bolja. Mozda bi me materijalno blagostanje postepeno da i ne primjetim odvodilo od ibadeta, ali musibeti covjeka vrate na zemlju. U svakom slucaju povecala sam praktikovanje nafila i udjeljivanje i moj odnos prema svijetu i vidjenje svijeta je puno pozitivnije. Cula sam negdje, mislim da je hadis da Allah s.w.t. covjeku odozme ono sto covjeka oduzima od Allaha. Jako lijepo receno. U svojoj slobodi nakon razvoda potpuno se mogu predati ibadetu.

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Re: Pitanje

Post od Senad » Pon Feb 16, 2009 8:50 pm

bjela ruza napisao: U svojoj slobodi nakon razvoda potpuno se mogu predati ibadetu.
Esselamu alejkum

Da li to u braku nema slobode za ibadet ili..

bjela ruza
Mlađi član
Postovi: 62
Pridružio se: Sre Nov 26, 2008 10:09 pm

Re: Pitanje

Post od bjela ruza » Uto Feb 17, 2009 5:45 pm

Da li to u braku nema slobode za ibadet ili..
Mog bivseg bi vjerovatno smetali moji nocni namazi jer je upaljeno svjetlo, a kada mi je pod uticajem sihra bilo nemoguce klanjati vise od dva namaza dnevno, on bi sve svoje namaze obavljao a nikada nije pazio sta je sa mnom niti bi me upozoravao, u kuci je bilo muzike koju je slusao sad je nema itd. Sve zavisi ko ima kakvog bracnog druga sto Allahova Robinja kaze hairli bracni partneri podsticu jedno drugo na ibadet ali nije to bas bio moj slucaj.

Odgovori