Pitanja i odgovori

Sve što je za pouku, bujrum pisite ovdje kao novu temu radi ljepše preglednosti

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sub Jul 14, 2007 5:43 am

U knjizi Tajna veza, Muhameda Isa Davuda, govori se da su muslimani naslijedili četeresnicu od jevrejskog Dedžala i faraona koji su se također okupljali nakon četrdeset dana od smrti njihovih bližnjih. U 40 dana je završen program rada šejtanske strategije itd. U našem narodu je običaj da se nakon 40 dana okuplja u džamiji i uči umrlom. čitanjem teksta iz pomenute knjige stekao sam dojam da je pravljenje četeresnice nakon nečije smrti šerijatski neutemeljeno i nešto što dolazi od samog šejtana. Da li je obilježavanje četeresnice opravdano?



Obilježavanje četeresnice, sedmine, godišnjice smrti itd, nije utemeljeno u šerijatu. To nije bila praksa Poslanika, s.a.v.s, niti njegovih ashaba, kao ni prve odabrane generacije muslimana. Ja sam na ovo pitanje detaljno odgovorio u Novim horizontima (br. 9, maj 2000.) i preporučujem vam da uz ovaj odgovor pročitate šta sam u tom odgovoru kazao. U njemu je između ostalog rečeno: ″Što se tiče sedmina, četeresnica, godišnjica, a vjerovatno ćemo uskoro imati i dvogodišnjica, trogodišnjica itd., to nije bilo poznato prvim generacijama muslimana. To su kršćanski običaji. Pogledajte “Tužna sjećanja”, na bilo kojoj lokalnoj televiziji pa ćete vidjeti kako se rodbina prisjeća svojih umrlih Jovana, Marka, Stjepana itd. obilježavajući sedmine, četeresnice i godišnjice njihove smrti. To su prihvatili i muslimani, tako da se i za Muhammede, Hasane i druge pripremaju sedmine, četeresnice i godišnjice. Istinu je rekao Poslanik, s.a.v.s, kada je kazao: “Vi ćete, uistinu, slijediti postupke onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, tako da kad bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili.” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, jevreje i kršćane?” “A koga drugog”, odgovorio je.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “El-I‘tisam bil-kitabi ves-sunne”, br. 6775.)″
Da li ti običaji imaju još dulju tradiciju o kojoj govori knjiga Tajna veza ili ne, ja nemam dokaza. Ono što sigurno znam i zašto imam dokaze jeste da to nije bila praksa našeg miljenika Muhammeda, s.a.v.s, njegovih ashaba i odabranih generacija. Uvođenje takve prakse kod nas, u periodu kada se muslimani nisu mogli okupiti da bi nešto naučili o islamu i ibadet džematile činili, osim povodom nečije smrti, možda se može pravdati, ali se ne može pravdati da danas kada muslimani slobodno mogu prakticirati islam, istinu o tom pitanju prešućujemo kako ne bismo došli u sukob sa, kako se to kaže, našom bošnjačkom tradicijom. Svaka tradicija, kultura i civilizacija imaju svoje mjesto u islamu samo pod jednim uslovom, a to je - da se ne kose s jasnim propisima šerijata. Muslimani, bilo kojoj naciji ili narodu pripadali, pa tako i Bošnjaci, dužni su njegovati svoju tradiciju, pa i nacionalnu, jer je to bogastvo, vrijednost, a ono što je vrijedno i korisno za ljude, po propisima islama, zabranjeno je upropaštavati. Prema tome, bilo čija tradicija koja se ne kosi s islamom je dobrodošla i muslimani je mogu njegovati, međutim, svaka tradicija, pa makar je Bošnjaci i prakticirali, ako je u suprotnosti sa islamom, za nju kažemo da nije muslimanska tradicija, a Bošnjacima koji žele slijediti Poslanika Muhammeda, s.a.v.s, kažemo da takvu tradiciju ne smatraju svojom i da je ne prakticiraju. Naravno, naših druženja, okupljanja itd, treba da ima daleko više od onih kojima su povod sedmine, četeresnice itd. Ali, danas tim druženjima treba dati suvremeni smisao, a isto tako povodi treba da budu suvremeni, u islamu utemeljeni. Džamija može i treba biti mjesto oko kojeg se sve to kreće. Dakle, moja preporuka jeste da se novotarija klonimo, ali da svakoj novotariji halal alternativu nađemo. Takva alternativa sigurno postoji u šerijatu. Vratimo džamijama našim njihovu ulogu, da bismo vratili imamima našim njihovo dostojanstvo. Kada bismo džamiji vratili ulogu koju ona inače ima u islamu, ne bismo imali vremena za mnogobrojne novotarije, a Allah, dž.š, najbolje zna.


Odgovorijo dr Šukrija H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pet Jul 20, 2007 7:09 pm

Pitanje: Nedavno mi je do ruku došla tzv. Arš dova. Da li je ova dova šerijatski utemljena i mogu li je širiti dalje?


Odgovor: Čitajući tu dovu primijetio sam sljedeće: 1- da u ovoj dovi ima puno štamparskih grešaka koje ponekad suštinski mijenjaju značenje, npr. na jednom mjestu umjesto mesir (stjecište) piše makir (varalica); 2- da u njoj ima kur‘anskih dova i dova koje su prenesene od Poslanika, s.a.v.s; 3- da u njoj ima dova koje nisu prenesene od Poslanika, s.a.v.s, ali su dobrog i ispravnog značenja; 4- da u njoj ima dova koje nemaju utemeljenja u šerijatu, kao npr. da je Allahovo, dž.š, ime napisano na Džebrailovom krilu, na Mikailu, na čelu Israfilovom i na dlanu Azrailovom.
Međutim, ono što je u vezi s ovom dovom daleko problematičnije i opasnije jesu “dobrote Arš dove”. Naime u njima se kaže da se pripovijeda da je Melek Džebrail Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, rekao sljedeće: 1- da ko ovu dovu prouči jednom u životu ući će u džennet a da neće polagati račun bez obzira koliki grješnik bio. To znači da čovjek može raditi šta hoće, griješiti koliko hoće, važno je da samo jedanput ovu dovu prouči i on je džennetlija, isto kao i šehid koji je poginuo na Allahovom putu boreći se da Allahova riječ bude gornja. Ko imalo poznaje islam svjestan je da je takva tvrdnja u potpunoj suprotnosti sa njegovim temeljnim principima; 2- da će bolesniku koji prouči tu dovu Allah dati lijek. Takvu tvrdnju možemo provjeriti i praktično se uvjeriti u njenu ispravnost. Ja u takvu tvrdnju sumnjam jer Poslanik, s.a.v.s, nije to rekao; 3- da će svaka želja biti ispunjena, bilo da se ona odnosi na ovaj ili budući svijet i da će Allah spriječiti da mu neprijatelj ili bilo ko drugi načini neku štetu. Ni ta tvrdnja nije utemeljena. Jeste da Allah, dž.š, neće ostaviti prazne ruke onoga ko Ga moli, ali da bi dova bila primljena, treba ispunjavati određene uslove o kojima se ovdje ne govori. Nadalje, nekada Allah, dž.š, ispuni nekome želju na dunjaluku, a nekada to ostavi za ahiret, iako je čovjek molio da mu se to da na dunjaluku.
U “dobrotama Arš dove” se dalje navode izreke četverice hulefai-rašidina u kojima oni govore kako su im se sve želje ispunjavale kada su učili tu dovu. To je neutemeljena tvrdnja, jer da bi bila utemeljena mora biti prenesena ispravnim senedom i ne smije u sebi imati neku tajnovitu mahanu. U konkretnom slučaju sened se nigdje ne spominje, a i ono što im se pripisuje ima u sebi tajnovitu mahanu te se zbog nje to ne može prihvatiti. Ta tajnovita mahana ogleda se, između ostalog, u činjenici da se nisu sve njihove želje ispunile.
Na kraju “dobrôta Arš dove” traži se da se dova nosi uza se ispisana arebicom, da se uči na nafila-namazima i da će sve što čovjek zaželi od Alllaha, dž.š, biti udovoljeno. To je vrlo opasna tvrdnja, jer može navesti čovjeka da se osloni na dovu i tako ode u zabludu.
Prevodilac još napominje da je to samo dio njenih dobrota, koje su spomenute u ćitabu “Dur-ranil - Durin-nazim”, na 155 str. Ja ne sumnjam u lijepu i iskrenu namjeru pisca i prevodioca ove dove. Molim Allaha, dž.š, da ih nagradi za njihovu lijepu namjeru, ali se muslimanima mora skrenuti pažnja na sve greške koje se u njoj nalaze i na veliku opasnost koju takve novotarije kriju u sebi. Da su pisac i prevodilac dove bili svjesni njene opasnosti i opasnosti njenih “dobrota”, da su bili svjesni zabrane da se u usta Poslanikova, s.a.v.s, stavljaju riječi koje on nije rekao, da su bili svjesni njegova hadisa: “Ko na mene svjesno slaže, neka sebi traži mjesto u Vatri.” (Muslim, Sahih Muslim, “Kitabul-‘ilm”, hadis br. 107.), oni to nikada ne bi uradili.
Imajući u vidu da ne postoji hadis koji govori o Arš-dovi, te činjenicu da u njoj ima pogrešnih rečenica, sa sigurnošću možemo kazati da tu dovu nije dozvoljeno širiti, a posebno je haram u spomenute “dobrote” vjerovati, jer one mogu čovjeka odvesti na totalnu stranputicu, a Allah, dž.š, najbolje zna.

priredio: Dr. Šukrija Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pet Jul 20, 2007 7:11 pm

Pitanje: Molimo vas da nam nešto kažete o Nur-dovi.


Odgovor: Na ovo pitanje sam detaljno odgovorio u časopisu “Hilal” br. 8, januar 1997. Imajući u vidu da je do tog broja mnogim našim čitaocima nemoguće doći, a da mi, možda najviše pitanja dolazi upravo na tu temu, prenosim vam pomenuti odgovor u cijelosti.
Kada sam prije nekoliko godina vidio “Nur-dovu” i pročitao njenu svrhu i značaj (tj. njene “fadilete”) i čuo za još neka slična pisma (kao što je pismo sejjide Zejneb u kojem se kaže da svako do koga to pismo dođe mora da ga umnoži u trinaest primjeraka i to podijeli kako bi bio sretan, a ukoliko to ne uradi biće nesretan), zatim neke specijalne namaze koji ne postoje u šerijatu itd, shvatio sam, još bolje, vrijednosti znanja i Allahovih, dž.š., riječi: “... A Allaha se boje od robova Njegovih učeni...” (Kur‘an, XXXV:28).
Porijeklo Nur-dove je meni nepoznato. Kako je ona nastala i ko ju je napisao mi možemo samo pretpostavljati. Ono što osjećam je da takve novotarije (naročito tako podle novotarije) mogu biti pripremljene od strane vrlo lukavih neprijatelja islama koji iz iskustva znaju da je nemoguće muslimana odvratiti od vjere time što ćeš na islam navaljati drvlje i kamenje, dakle, govoriti loše protiv islama, ali ga možeš vrlo lahko odvratiti ako mu pogrešno tumačiš islam i u ime islama ubacuješ u vjeru ono što s islamom nema nikakve veze, pa čak i ako se to dijametralno suprostavlja učenju islama, kao što je Nur-dova.
U nekim slučajevima novotarije budu uvode nesvjesni muslimani koji žele da urade dobro djelo i koji imaju lijepu namjeru. Primjer za to, imamo knjigu u kojoj je za svaku suru napisano za što treba da se uči. Mada u hadisu nalazimo samo nekoliko sura za koje su spomenute prilike u kojima ih je lijepo učiti, pisac spomenute knjige je za sve ostale sure izmislio “fadilete”, s najljepšom željom da podstakne muslimane da uče Kur‘an.
Što se Nur-dove tiče, postoji i jedna i druga mogućnost. No, bez obzira ko je dovu napisao, njena “svrha i značaj” nose izuzetno opasne poruke koje mogu čovjeka izvesti iz islama i zbog toga smo dužni na to da upozorimo muslimane i da im objasnimo da ta dova nema temelja u islamu i da ju je haram propagirati i u nju vjerovati.
Naime, kada se pogledaju “svrhe i značaj” Nur-dove, jasno je svakom ko poznaje islam i njegove propise da je Nur dova izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s, te da se njena “svrha i značaj” suprostavljaju islamskim učenjima.
Dokaz da Nur-dova nema osnove u islamu i da je suprotna islamskom učenju nude sljedeće činjenice:
1- U “svrsi i značaju” ove dove piše da je ona uzeta iz “starog kitaba sa strane 255 pisanog na staro-turskom jeziku”.
Svaki iole učen musliman zna da mi svoju vjeru ne uzimamo iz tako neprovjerenih izvora kao što su “stari kitabi” pa makar bili pisani, ne na staro-turskom, nego čak i na arapskom jeziku, jer u tim starim kitabima, čiji autori nisu provjereni i učeni mu‘mini, mogao je pisati šta ko hoće i lagati i izmišljati šta ko hoće. Mi muslimani islam uzimamo iz potpuno sigurnih izvora: Kur‘ana i ispravnih (sahih) hadisa Poslanikovih, s.a.v.s.
Nur-dova ne nalazi se u Kur‘anu niti u Alejhisselamovim hadisima, pa je prema tome izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s. To je laž na Poslanika, s.a.v.s, a laganje na njega je veliki grijeh.
2- U “svrsi i značaju” dove piše”: “Ko ovu dovu prouči pušući u vodu, pa tu vodu pije biće zejrek i pametan”.
To je izmišljotina, jer pamet čovjeku daje samo Allah, dž.š, a kome On to ne da, taj je ne može ni imati. Normalno je da jedna izmišljena dova u tome ne može pomoći bez Allahove, dž.š. dozvole, pa kako se onda može ovako kategorički tvrditi da će onaj ko tako uradi postati pametniji. Koliko su postali pametniji oni koji su to probali mogu se i sami uvjeriti.
3- U “svrsi i značaju” te dove piše: “Ko ovu dovu nosi uza se, njemu Allahovim emerom ne škodi nikakav narod, oružje, pa ni vjetar, voda i ostale sile čovjekove kao što su sihiri i sl.”
Da je to puka laž i da se to suprostavlja Allahovim, dž.š, zakonima koje je on uspostavio na nebesima i Zemlji treba da je jasno svakom muslimanu. Kada takvu zaštitu čovjeku ne obećava Kur‘an, Allahova, dž.š, riječ, kako to može da obeća dova za koju se ne zna ni ko ju je izmislio i pripisao Poslaniku, s.a.v.s.
Nadalje, kada bi Nur-dova pružala takvu zaštitu, dovoljno bi bilo podijeliti je ljudima i oni bi zavladali svijetom. Znam da su mnoga naša braća u Bosni izginula mada su sa sobom imali ovu dovu, pa su se čak, na osnovu toga, na paljanskoj televiziji ismijavali nama muslimanima.
Muslimanima treba da bude uzor Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi. Jeste li ikad čuli da je Poslanik, s.a.v.s, kada bi postrojio svoje ashabe pred bitku, dijelio im napisanu Nur-dovu i govorio im ono što u Nur-dovi piše?!! Je li historija islama zabilježila da je neko od ashaba nosio Nur-dovu? Tako nešto nije zabilježeno u historiji islama.
Uostalom, ko tvrdi da na ovu dovu neće metak, neka to pokuša i praktično na sebi dokazati. Ja nisam čuo da je to nekom uspjelo.
4- U “svrsi i značaju” ove dove piše o nekakvom namazu koji treba klanjati u pola noći itd., zatim proučiti ovu dovu i čovjek će u snu vidjeti gdje mu je ukradena stvar.
Poslanik, s.a.v.s, nas takvome namazu nije naučio, a on je naš uzor i mi vjeru od njega učimo. Ukoliko se desi da neko, pomoću Nur-dove nešto i pronađe, to ne znači da je Nur-dova ispravna, jer kad čovjek radi novotarije (bid‘ate) (kao što je pomenuti namaz sa Nur-dovom) njega potpomaže šejtan. Prema tome, njegov san je od šejtana, a ne od Allaha, dž.š.
5- U “svrsi i značaju” ove dove dalje piše da ko je uči ili nosi uza se za njega sedamdeset hiljada meleka u Meki i Medini tespih čine i sevape mu poklanjaju.
To je takođe neosnovana tvrdanja koja nema podlogu u šerijatu, s obzirom da Nur-dova nije od Alejhisselama, pa prema tome on tako nešto za nju nije ni rekao.
6- Čini mi se da su najopasnije šesta i sedma stavka “svrhe i značaja”. Naime u šestoj se kaže da ako se ova dova napiše i stavi mejjitu na prsa, Allah će ga osloboditi ispita meleka Munkera i Nekira u kaburu i svaki od meleka će mu reći da se ne boji i da su oni njegovo društvo do Kijametskog dana. Dalje se kaže da će od Allaha doći glas: “O moj Munkeru i Nekiru, taj mejjit je upio Nur dovu pa je stavio na prsa, stoga nemojte ga azab činiti, niti ga ispitivati.”
Opasnost leži u činjenici što se iz toga razumije da je dovoljno čovjeku da sebi obezbijedi Nur-dovu da mu stave na grudi u kaburu i on je spasen kaburskog ispita i kaburskog azaba. Po ovome, čovjek može biti najveći ćafir, može ubijati, zinaluk činiti, piti i sve ostale velike grijehe raditi i da mu opet bude sve oprošteno samo zbog lista papira koji mu se stavi na prsa u kaburu. Oni, koji svjesno ili nesvjesno šire i dijele Nur-dovu, oni kao da govore ljudima da ne moraju vjerovati, klanjati, postiti, dakle, ne moraju biti muslimani. Važno je samo da sebi obezbijede Nur-dovu i nema problema...
7- U zadnjoj stavci “svrhe i značaja” kaže se da ko ovu dovu nosi i uči, Allah će mu želje ispuniti, a na kijametskom danu će ga dočekati sedamdeset hiljada meleka tako da će se svijet čuditi kome se tolika počast daje. Uz to grijesi će mu biti oprošteni i Allah će mu upisati umjesto grijeha sevape.
Ta zadnja “vrijednost” najveća je laž na Allahovu, dž.š, vjeru dini-islam, i podli poziv ljudima da ostave islam i prihvate se Nur-dove. U tom pozivu kao da se kaže: “O ljudi, šta će vam Kur‘an i sunnet, kad imate nešto vrednije, a to je Nur-dova koju kada nosite i učite želje će vam se ispuniti, a grijesi biti zamijenjeni sevapima. Radite grijehe, i to što više, jer će vam ti grijesi biti zamijenjeni sevapima. Prema tome, što više grijeha budete radili, više ćete sevapa imati na Kijametskom danu.”
Poštovana braćo i sestre, Nur-dova je podvala muslimanima, bilo da se to svjesno ili nesvjesno radi. Ona se kosi sa svim principima islama, laže na Allaha, dž.š, i Njegova Poslanika, s.a.v.s, i poziva u kufr i činjenje grijeha.
Znam da mnogi muslimani nisu svjesni tog njenog značenja, nisu svjesni onoga čemu ona poziva i oni su prevareni te nesvjesno šire Nur-dovu među svijetom, misleći da tako rade jedno dobro djelo.
Koristim se prilikom da poručim muslimanima i muslimankama da je obaveza svih nas da se držimo Kur‘ana i sunnneta i da sve ono što nema osnova u šerijatu odbacimo kao novotariju koja nema mjesta u našoj čistoj vjeri. Što se same Nur-dove tiče, nju je haram dijeliti i propagirati, a onaj ko to svjesno radi, neka zna da on poziva u kufr, da nas Allah dž.š. toga sačuva. Oni muslimani koji to nisu znali, pa su vjerovali u Nur-dovu i njome se bavili, njima će Allah, dž.š, oprostiti ako se iskreno pokaju, jer Allah, dž.š, prima iskrena pokajanja.
Svakom muslimanu i muslimanki dužnost je da upozore svoju braću i sestre na veliku opasnost Nur-dove i njoj sličnih poziva kojima se pokušava izvesti muslimane iz vjere, a da oni to ni ne osjete.
Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da povećamo naše znanje iz islama, kako bismo mogli razotkriti i izbjeći mnogobrojne zamke na koje nailaze sljedbenici Allahove, dž.š, vjere. Amin!

Odgovorijo dr Šukrija H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pet Jul 20, 2007 7:12 pm

Pitanje: Željela bih da mi pojasnite islamski stav u vezi sa tzv. salijevanjem strave, praksom koja je u BiH vrlo raširena?


Odgovor: Salijevanje strave je pagansko vjerovanje i nema utemeljenja u šerijatu. Ne spominje se da je tako nešto postojalo u praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, niti u praksi prvih generacija muslimana. Kod njih je postojala rukja (odučavanje), koja ima utemeljenje u šerijatu. Prema tome, salijevanje strave i tome slično je zabranjeno (haram). Posebno, u tom pogledu zabrinjava, što mnoge žene, kada salijevaju stravu, uče naopako kur‘anske sure što je najveći grijeh koji može izvesti iz islama. Učenje sura naopako pri salijevanju strave govori da su to džinovska i šejtanska posla. Zbog toga, savjetujem svim našim muslimankama da se klone salijevanja strave. Ukoliko su učile sure naopako, neka odmah prestanu i iskreno se pokaju Allahu, dž.š. Ukoliko svjesno to nastave raditi, neka znaju da tim svojim postupkom izlaze iz islama, a Allah, dž.š, najbolje zna.


Odgovorijo dr Šukrija H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pet Jul 20, 2007 7:33 pm

Mnogi uposlenici jedne naše općine ovih su dana nastojali da sebi kopiraju Arš-dovu, koja je kružila među njima. O značaju te dove na popratnom listu navedene su vrijednosti koje mi izgledaju čudne. Na tom listu piše da je melek Džibril rekao Muhammedu, s.a.v.s, da mu je Allah, dž.š, dao da bude ispred ostalih poslanika time što mu je dao Arš-dovu. Zatim, da ko tu dovu uči dobiva toliku nagradu koju samo Allah, dž.š, zna, a koja je tako ogromna, da kad bi se od sveg drveća olovke napravile i kad bi sva mora bila tinta, pa svi ljudi od početka do kraja svijeta pisali nagradu, ne bi je mogli ispisati. Dalje se kaže da ko prouči tu dovu kao da je proučio sve dove, ako je bolestan ozdravit će, ako je gladan postat će sit, ako je napiše na posudu miskom i šafranom i iz te posude popije vodu natašte Allah, dž.š, će mu dati pamćenje i brzo shvatanje, ako se napiše na omotaču mrtvaca kabur će mu biti osvijetljen i hiljade meleka će mu praviti društvo do kijameta, ako izgubi nešto da to može vratiti tom dovom koju će proučiti nakon četiri rekata namaza, ko je prouči bar jednom u životu meleki će moliti Allaha, dž.š, da mu oprosti, a ko je ne poštuje kako joj dolikuje, Allah, dž.š, će ga kazniti, kao i onog ko je ne dadne drugom da se njome koristi. O dovi se još kaže da je Alejhisselam naredio Ebu Bekru da je nauči napamet i on je svaku noć kad ju je učio vidio Alejhisselama u snu, da je Omer, r.a, govorio da se bereketom te dove islam širio, da je Sufjan es-Sevri rekao da ko tu dovu nosi sa sobom i prouči je siđu mu hiljade meleka noseći svjetiljku koja će gorjeti tako da se neće bojati, jer su oni iza njega do Sudnjeg dana, da je ta dova napisana na arširahmanu pet stotina godina prije stvaranja svijeta, ko je prouči uz ramazan Allah će stvoriti sedamdeset hiljada jezika i svaki taj jezik će veličati Allaha, dž.š, posebnim riječima, da će Allah, dž.š, dati onom ko je prouči osamdeset hiljada meleka sa zastavama kad bude ustajao iz kabura, da će ga na džennetskim vratima dočekati na stotine hiljada meleka itd. I, na kraju, kaže se da ko je prouči barem jedanput bit će mu udovoljeno svim dunjalučkim i ahiretskim željama, a ko to ne vjeruje ide u kufr.
Molim objašnjenje u vezi s tom dovom. Da li je ta dova ispravna?




Što se tiče same dove, čini mi se da su njena značenja prihvatljiva, međutim, u njenom tekstu ima toliko grešaka, da mogu slobodno kazati da ju je grijeh u tom obliku čitati, prepisivati i kopirati, posebno u ovo naše vrijeme, kada je svijet pismen i kada imamo u knjižarama i medžlisima islamske zajednice zbirke dova poput Hisnul-muslim, Handžićeve zbirke, itd, koje su vjerodostojne i u kojima nema takvih grešaka.
Međutim, problem nije, uslovno rečeno, sa samom dovom, nego s njenim značajem koji joj je pripisan u popratnom tekstu.
Taj značaj koji joj se pripisuje, ne samo da je pogrešan, nego je, uistinu, izuzetno opasan za neuke ljude. Zamislite jednog muslimana koji to pročita i to mu se svidi, a svidjet će mu se jer za malo dobiva nevjerovatno puno. Neuki svijet to voli. Zašto svijet hrli na lutriju? Hrli zato što mu se za malo obećava puno. Ovdje se radi o istom, jer po značaju koji se pripisuje toj dovi, dovoljno ju je jedanput pročitati i da to bude sigurna ulaznica za Džennet, bez obzira šta se u životu radilo!!! Još ako je osoba nosi uza se, ili joj je napišu na ćefinu, svi dunjalučki i ahiretski problemi su riješeni!!!
Takvo razmišljanje, do kojeg će doći većina koja dobro ne poznaje suštinu islama, stvarna je opasnost.
Zbog toga, skrećem pažnju svima koji tu dovu imaju da je sve što je u vezi s njenim vrijednostima rečeno u potpunosti neutemeljeno, da to nije rekao Allah, dž.š, niti Njegov Poslanik, s.a.v.s. Musliman u to ne smije vjerovati!
Vjerovanje u spomenute vrijednosti Arš-dove ne samo da je pogrešno, nego je, ako u njih čovjek povjeruje, usitinu, opasno, pošto može dovesti do toga da se čovjek samo na tu dovu osloni, a da sve ostalo zapostavi.
Ta dova, s obzirom da se u njoj spominje Allahovo, dž.š, ime, ne smije se bacati u kantu za smeće, ali se treba spaliti i na taj način uništiti.
Zaista je interesantno i alarmantno da muslimani u dvadeset prvom vijeku, vijeku nauke i pismenosti mogu nasjedati takvim prevarama. Uposlenici u općini Travnik su školovani ljudi, a do mene su dolazile informacije da se ta dova i njoj slične, poput Nur-dove, dijelile i po drugim općinama, školama, pa čak i na fakultetima. Ako se školovani muslimani mogu tako lahko prevariti, šta će tek biti s onim koji nisu završili visoke škole?!
Kako nisu sebe zapitali šta je vrednije, ta dova ili Kur’an? Ako Kur’anu Allah, dž.š, nije dao ta svojstva koja se spominju za Arš-dovu, kako je moguće da ih da toj dovi?
Nadalje, za sve što kažemo mora postojati dokaz. Gdje su dokazi da je spomenuto uzeto iz vjerodostojnih izvora, da je Zakonodavac Allah, dž.š, propisao te vrijednosti.
U tekstu koji govori o vrijednostima te dove ima nevjerovatno puno jezičkih, gramatičkih i drugih grešaka, da to iole pismenom insanu dovoljno govori o neozbiljnosti tog teksta. Čudno je da to muslimani ne primjećuju, nego to slijepo slijede. Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada kaže: “A Allaha se boje od robova Njegovih oni koji su učeni. Allah, je, doista, silan i On prašta.” (Fatir, 28)
Vrhunac cinizma, neznanja i lahkomislenosti u spomenutim “vrijednostima” nalazimo na samom kraju, gdje se kaže da ko ne bude vjerovao u navedene vrijednosti Arš-dove čini kufr, dakle, izlazi iz islama.
To što općinari, srednjoškolci, studenti, pa i univerzitetski profesori nasjedaju takvim podvalama očito govori da se radi o nepoznavanju islama, želji da se postigne Džennet na ahiretu, te ljudskoj osobini koja čovjeka navodi da traži što lakši put do tog cilja. Naravno, ne znači da je taj lakši put uvijek ispravan, jer do Dženneta se uvijek ne može doći prečicom. Džennet se postiže radom, činjenjem dobrih djela i čuvajući se loših, uz ispravno vjerovanje i ispravan nijet, a to zahtijeva trud i napor.
I, na kraju, prepoučio bih muslimanima i muslimankama da uče o islamu, da nauče vjeru koja izvodi čovjeka iz obožavanja čovjeka ka obožavanju Gospodara ljudi, vjeri koja obuhvata kompletan čovjekov život, koja podržava sve što je dobro za čovjeka, vjeri nauke, vjeri koja traži od čovjeka da izučava Allahove, dž.š, zakone, ali ide i dalje, pa traži od čovjeka da te zakone koristi za dobrobit čovjeka, dakle, u skladu s Allahovim, dž.š, zakonima.
Poštovani općinari, čitajte Kur’an! U njemu imate najljepše dove. U njemu je spas. U njemu ćete naći uputu i iz njega ćete saznati šta je dobro, a šta nije. Čitajte Ibn Kesirov komentar Kur’ana, čitajte Buharijinu i Muslimovu zbirku hadisa. Sve to imate na bosanskom jeziku, tehnički lijepo urađeno, lektorisano, bez brojnih grešaka koje imate u Arš-dovi. I znajte, svako čovjekovo djelo je značajno i ide na vagu na Sudnjem danu. Bilo bi nepravedno kada bi neko s tri kopirana lista postizao kao onaj koji koristi desetine i stotine hiljada listova i trudi se da u životu radi dobra djela, a loših da se kloni. Allah, dž.š, je pravedan.


Odgovorijo dr Šukrija H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sub Jul 28, 2007 6:59 am

Da li je pokuđenost pojedinih radnji u određenim danima utemeljena ?



Da li su pojedini poslovi u vezi s odredenim danima? Da li za odredene dane važe neke posebne karakteristike? Menavi veli: 'Onaj ko se boji i cuva srijede zbog kojekakvih gatki ili ubjedenja onih koji gataju zvijezdama cini teški grijeh (haramun šedidet-tahrim), jer su svi dani Allahovi, niti donose štetu niti korist… Ibn Tejmijje, rahimehullah, je upitan o odredenim danima i nocima i pokudenosti poslova u njima, kao na primjer da neko kaže: srijedom, cetvrtkom, ili subotom je pokudeno krojenje, šivenje i pletenje...


Vrlo cesto možemo cuti da odredene postupke nije lijepo praktikovati u odredenim danima, a ne znamo kako se prema tome postaviti. Bojimo se da, ako se radi o propisu, utemeljenoj pravnoj normi, ne pogriješimo i ne ucinimo prekršaj zbog kojeg bismo osjecali grižu savjesti i za koji cemo odogovarati. To je logicno razmišljanje, jer svaki vjernik je svjestan svoje odgovornosti kada se radi o propisima Uzvišenog Gospodara. No, da bi propis bio prihvatljiv, on mora biti utemeljen na cvrstim temeljima iz kojih se propisi vjere i crpe. Ti temelji mogu biti univerzalni, opceniti, a mogu biti i konkretni - odnositi se na pojedini propis. Ono što se ne može desiti je to da neki propis ostane nepojašnjen. To vidimo i iz slijedeceg kur'anskog ajeta: '…Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…' I Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava da u vjeri nije ostalo nepojašnjeno ništa što je zahtijevalo pojašnjenje: 'Ostavio sam vas na cistom, jasnom i bijelom putu, cija je noc jasna kao i dan. S njega ce skrenuti samo onaj ko je uistinu propao.'
Dozvola ili zabrana u vezi s postupkom koji se javlja kasnije odreduje se preko kur'ansko-sunnetskih uopcenih citata pod koje se taj postupak može podvesti. Kada se iscrpe svi dostupni izvori na osnovu kojih možemo zakljuciti da je neki postupak zabranjen ili pokuden, a osnov za takav stav ne pronademo, onda pristupamo jednom od temeljnih, opcih pravila koje nam nudi usuli-fikh, a koje glasi: Prirodno stanje stvari je njihova dozvoljenost (al-aslu fil-ešjai al-ibahatu). Pojednostavljeno kazano, svi postupci su dozvoljeni dok se ne utvrdi suprotno. Naravno, oni koji utvrduju postojanje ili nepostojanje temelja za utvrdivanje pokudenosti nekog postupka, kao i ostalih propisa su mudžtehidi koji su duboko uronili u kur'ansko-sunnetske citate i osnove usuli-fikha.


Da li su pojedini poslovi u vezi s odredenim danima zabranjeni? Da li za odredene dane važe neke posebne karakteristike? U tom kontekstu nailazimo na predaju koji bilježi Ebu Ja'la u Musnedu u kojoj se kaže: 'Subota je dan spletke i varke, nedjelja je dan svadbe i izgradnje, ponedjeljak je dan za putovanje i traženje nafake, utorak je dan neprilika i nesrece, srijeda je dan kada ništa ne treba uzimati niti davati, cetvrtak je dan kada se iskazuju potrebe i želje, i petak je dan vjeridbe .' Medutim, ova predaja, iako joj sened doseže do Poslanika, s.a.v.s., je slaba, te se ne može koristiti u argumentaciji.

Da li rezanje noktiju u odredenim danima donosi odredenu korist?

Dejlemi, sa jako slabim senedom, bilježi predaju Ebu Hurejrea, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ko subotom odreže nokte iz njega ce izaci bolest, a u njega ce uci lijek, ko ih odreže nedjeljom iz njega ce izaci siromaštvo, a u njega ce uci bogatstvo, ko ih odreže ponedjeljkom iz njega ce izaci neuravnoteženost (ludilo), a u njega ce uci zdravlje, ko ih odreže utorkom iz njega ce izaci bolest, a u njega ce uci lijek, ko ih odreže srijedom iz njega ce izaci nespokojstvo (uzmenirenost) i strah, a u njega ce uci smirenost i zdravlje, ko ih odreže cetvrtkom iz njega ce izaci gubavost, a u njega ce uci zdravlje, ko ih odreže petkom u njega ce uci milost, a iz njega ce izaci grijesi.' Pored toga što je sened ove predaje jako slab, i samo njeno znacenje ukazuje na njenu neautenticnost.

Da li je srijeda nesretan dan?

Hatib el-Bagdadi u djelu Historija Bagdada bilježi preko Mesleme b. es-Saleta od Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., navodno rekao: 'Posljednja srijeda u mjesecu je dan stalne nesrece.' Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje apokrifnim, te pojašnjava: 'Sened ove predaje je jako slab, jer Meslema koji je u njemu spomenut odbacen je kao prenosilac (metruku-l-hadisi), a prenosilac prije njega (Ebul-Vezir) je nepoznat i stoga nije ocijenjeno kakav je prenosilac.' Ovu predaju navodi i Ibnul-Dževzi u Apokrifnim predajama, i to sa istim senedom kao i Hatib, te veli: 'Hadis nije vjerodostojan, Meslema je odbacen prenosilac.' Istu predaju navodi i Sujutija u djelu El-Lealiul-masnu'a, te spominje da je došla još jednim putem, od Mehdija, ali ne kao Poslanikove rijeci, nego kao rijeci nekoga od ashaba. Albani veli: 'Ne samo da se ta predaja navodi kao rijeci ashaba, nego je i slabog seneda!' U svome drugom djelu, El-Džami'u-l-kebir, Sujutija potvrduje da se slaže sa Ibnul-Dževzijem u ocjeni hadisa, pa kaže: 'Ovu predaju bilježi Veki' u djelu El-Gurer, Ibn Merdevjeh u Tefsiru i Hatib el-Bagdadi, od Ibn Abbasa, r.a., i u njenom senedu je Meslema b. es-Salet koji je odbacen kao prenosilac. Ibnul-Dževzi je navodi u Apokrifnim predajama, a bilježi je i Et-Tujuri sa drugacijim senedom, ali kao Ibn Abbasove rijeci.'
Ibn Hadžer u djelu Lisanu-l-mizan, govoreci o Meslemi, kaže: 'Vidio sam neke jako slabe hadise koje on prenosi…', a zatim je naveo ovu predaju. Za nju i Ibn Redžeb veli da nije vjerodostojna.

Ova predaja je zabilježena i u nešto drugacijem obliku: 'Srijeda je dan stalne nesrece.' Nju bilježe Ibnul-Dževzi u Apokrifnim predajama, i to sa nekoliko seneda, ali su svi jako slabi, i Taberani, koji sam za sened veli da je slab.


Ismail b. Muhammed el-'Adžluni u djelu Kešfu'l-hafa'i navodi nekoliko razlicitih predaja o srijedi i drugim danima, a onda prenosi Menavijeve rijeci kada citira Suhejlija: 'Teško onome ko gata i vraca, jer onaj ko tako postupa ne slijedi Poslanika, s.a.v.s. Gatanje je osobina onoga ko se ne uzda u Allaha, dž.š.' Zatim Menavi veli: 'Možemo zakljuciti: onaj ko se boji i cuva srijede zbog kojekakvih gatki ili ubjedenja onih koji gataju zvijezdama, cini teški grijeh (haramun šedidet-tahrim), jer su svi dani Allahovi, niti donose štetu niti korist…Onaj ko je ubijeden da je sve Allahova odredba, njemu gatke ne mogu naštetiti. I znaj da gatka pogada samo onoga ko gata i to na nacin da ga odvodi u propast.


Mišljenje šejhu-l-islama Ibn Tejmijje

I Ibn Tejmijje, rahimehullah, je upitan o odredenim danima i nocima i pokudenosti poslova u njima, kao na primjer da neko kaže: srijedom, cetvrtkom, ili subotom je pokudeno putovati, ili da kaže: krojenje, šivenje i pletenje u tim danima je pokudeno, ili da kaže: pokudeno je imati odnos sa suprugom u tim i tim nocima i postoji opasnost po dijete koje bude tada zaceto, i sl, pa je odgovorio:
'Sve to je neutemeljeno i za to nema nikakve osnove. Naprotiv, kada covjeka klanja istiharu, osloni se na Allaha i odluci da nešto uradi, neka to uradi u kojem god vremenu hoce i kada mu to prilike dozvoljavaju. Krojenje, šivenje, pletenje i drugi poslovi nisu pokudeni ni u jednom danu, niti je odnos pokuden u odredenoj noci ili danu. Poslanik, s.a.v.s., zabranio je gatanje, kao što to stoji u Buharijinom Sahihu od Muavije b. el-Hakema es-Selemija, da je rekao: 'Allahov Poslanice, medu nama ima onih koji odlaze vracarima.' Poslanik rece: 'Ne idite vracarima.' Rekao sam: 'Medu nama ima onih koji gataju.' Poslanik tada rece: 'To je nešto što se javi u vama, pa nemojte da vas to odvrati od onoga što ste naumili.'' Pa, ako je Poslanik, s.a.v.s., zabranio covjeku da ga gatka odvrati od onoga što je odlucio da uradi, kako je tek sa gatkama koje su u vezi s odredenim danima i nocima!? Medutim, lijepo je putovati (zapoceti putovanje) cetvrtkom, subotom i ponedjeljkom, ali nije zabranjeno putovati ostalim danima, osim petkom ako ce nas zbog puta proci džuma, jer se o tom pitanju ucenjaci razilaze. Što se tice drugih poslova i spolonog odnosa sa suprugom, to nije pokudeno u bilo kom danu u sedmici. A Allah najbolje zna.'

Pisac: Salih Indzic

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Uto Avg 07, 2007 4:31 am

Kako su nastale novotarije u vjeri?


Intresantan je način na koji se novotarije (bid’ati) uvode u vjeru. Nekada se to čini s najljepšom namjerom. Tako su izmišljeni fadileti mnogih sura u Kur’anu (i to je pripisano Muhammedu, s.a.v.s, da je on to rekao) da bi se ljudi potakli da uče navedene sure. Nekada se to čini iz određene potrebe, kao što je potreba za isticanjem i dokazivanjem, ili pak potreba za životnom egzistencijom. Nekada se to čini s najlošijom i najpodlijom namjerom (npr. novotarija se predstavi izuzetno vrijednom, tako da naivan ili neuk musliman nesvjesno prestaje biti musliman, jer stekne dojam da mu je to dovoljno (tj. ta novotarija) da se spasi vatre i uđe u Džennet i da ne mora voditi računa o propisima islama. Tako možemo čuti da neki novotari kažu da ko klanja tu i tu noć i prouči to i to, to mu nadoknađuje sve propuštene namaze, ili ko nosi ili uči “Nur-dovu” neće ga peći džehennemska vatra itd. Nekada se novotarija uvodi iz neznanja, nekada iz nehata itd.
Bilo kako bilo, treba da znamo da su sve novotarije rezultat nepoznavanja islama. Naime, da je osoba koja je novotariju izmislila i uvela znala posljedice svoga postupka nikada to ne bi uradila, a da su oni koji su tu novotariju prihvatili znali da je to novotarija ona kod njih mjesta ne bi imala.
Kada govorimo o novotarijama uvijek se treba sjećati riječi Allaha, dž.š: “Danas sam vam usavršio vašu vjeru i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3), i riječi Alejhisselama, s.a.v.s, koji je u poznatim (mešhur) hadisima jasno upozorio: “Svaka novotarija (u vjeri) je zabluda, a svaka zabluda će u vatru.” “Sve što nije u skladu s ovim, na čemu smo mi, je odbačeno.” Prema tome, vjera je upotpunjena i niko nema pravo da u vjeri nešto dodaje ili oduzima. Nisu ljudi ti koji propisuju vjeru.


priredio: dr. Šukri H. Ramić

Madzid
Mlađi član
Postovi: 61
Pridružio se: Pon Maj 21, 2007 4:40 pm

Post od Madzid » Uto Avg 07, 2007 5:26 pm

Novotarija je također da čovjek živi u zemlji a da se ne pridržava islamske zajednice i da ne slijedi imama u dzamiji .

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sre Avg 08, 2007 4:50 am

Es Selamu Alejkum We rahmetu Allahi We Berekatuhu

Madzide, zamoljavam te da mi ne zacatavas temu, tema se zove PITANJA I ODGOVORI, ja ovdije nedajem svoje licne odgovore ( jer smatram da nisam sposoban za to ) nego odgovore koji su dali alimi i daije, koji su serietkim znanjem dobro potkovani.

Odgovore koje daju nasi Alimi su prostudirani, dakle nisu polovni odgovori, nepotpuni odgovori ili odgovori koji su uskraceni serietskim znanjem kao sto neki od nas znaju prezentirati na ovom forumu.

Vjera se zasniva na dokazima a ne na emocijama odnosno strastima.

Rekao je Allah dz.s., rekao je poslanik a.s., i rekli su Ashabi r.a. to je temelj nase vjere.

Kaze Uzviseni Allah u kur'anu da idemo pravim putem kako nam je NAREDZENO, a ne kako nama pase.

"Ti idi Pravim putem kao što ti je naredeno i nek’ tako postupe i vjernici koji su uz tebe i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” (Prijevod znacenja - Hud, 112.)

S obzirom da na ovu temu mislim nastavit kopiranjem textova od nasih alima, smatram da su nasi kometari i upadi suvisni. I nevidim nista sto se kosi sa serijetom, u predhodnim textovima.

Unaprijed hvala.

Yassin

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sre Avg 15, 2007 4:16 am

Tema: Živim u stalnoj depresiji




Odgovara: Emel kći Fahda El Dželila Član nastavnog odbora na Islamskom univerzitetu Imam Muhammed b. Saud




Pitanje:




Ja živim sa svojom porodicom u stalnoj sam depresiji. Nikada nisam osjetila slast ljubavi i paženje pa čak ni od moje majke. Uvijek je prema meni bila stroga što nije prema mojoj braći. Uvijek bi pravila probleme. Iako se trudim da budem moralna, kulturna i pobožna. Od svoje dvanaeste godine sam počela da klanjam sama po sebi. Ona bi vršila pritisak na mene ako bi me vidjela da klanjam pod izgovorom da dangubim kako ne bi oprala suđe. Tako da sam ponekada klanjala skrivena. Porodični problemi su dostigli koluminaciju kada sam odlučila da odjenem hidžab. Moja mati me je počela progoniti zbog toga što je odbacivala moj potez za hidžabom. Uvijek bi me korila oštrim izrazima kako da ostavim namaz ali sam saburala i ustrajala hvala Allahu. Pokušavala sam da joj se približim kako bi zadobila njenu ljubav ali bi se ubrzo sve vratilo na staro.




Pošto sam stasala za brak a nisam se još udala a istovremeno sam teret porodici sa socijalne i psihološke strane. Majka je zahtijevala od mene da idemo kod gatara ili sihirbaza ne bi li mi Allah olakšao udaju kako to ona tvrdi. Molim Allaha da oprosti i meni i njoj. Iako sam nekada odbijala opet bi je na kraju poslušala jer sam priželjkivala da se njena ljubav prema meni produži čim više vremena i jer sam uvijek željela da me voli i da bude pažljiva prema meni.




Moje psihološko stanje se pogorša kada čujem, od meni najbližih osoba, kako sam u vremenu i starosti kada žena gubi potrebu za brakom. Još više me boli kada me majka sramoti i omalovažava pred gostima i daje mojoj braći prednost nada mnom. Prolazila sam kroz veoma teško psihološko stanje do te mjere da sam gubila svaku nadu zbog ubjeđenja moje majke kako sam navodno opsihrena i da se nikad neću udati. Pomišljala sam da izvršim samoubistvo, da mi Allah oprosti. Ali bi pretezala uputa i razmišljanje o kaburskoj patnji i Ahiretu. Ja se bojim i volim Allaha, volim Njegovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem, volim ovu našu vjeru i žudim za Allahovim zadovoljstvom i jer je Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu roditelja. Pa kako da zaslužim zadovoljstvo svoje majke?




Odgovor:




Hvala Allahu i neka je selam i salavat na Njegovog poslanika, a zatim...




Neću skrivati svoju radost kada si mi pisala o tvojoj ljubavi prema vjeri i borbi protiv sebe na ustrajnosti. To sam mogla primijetiti u mnogim tvojim rečenecima. Posebno kada je riječ o čestom istigfaru nakon svakog slučaja u kojem si posrnula. Makar se to odslikavalo i u samom razgovoru sa sobom bez sprovođena istog u čin. Drago mi da posjeduješ ovoliku količinu snage što je svakako produkt velikog dobra a posebno što si ti još uvijek djevojka. Nemoj se bojati nikoga i osloni se samo na Allaha subhanehu ve te'ala. Veži se sa Allahom stalnim zikrom a posebno učenjek Kur'ana i namazom. Potrudi se da nađeš društvo u kojem ćeš se opustiti i uživati u njemu. To je potrebno posebno kada je riječ o ovakvom stanju i pod pritiscima pod kojima ti živiš. Što se tiče tvoje majke i njenih greški u pogledu vjerovanja kao što je postupak odlaska sa tobom kod gatara i sihirbaza nema sumnje da je haram. Ti joj se u takvim situacijama nesmiješ pokoravati jer nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. Što se tiče njenih odgojnih greški radi toga što razdvaja između tebe i ostale braće ti se moraš strpiti. Moli Allah subhanehu ve te'ala da ti podari sabura i da ti podari moć poslušnosti svojoj majci kao i to da ona poboljša svoj odnos prema tebi. Ti se trudi da joj budeš poslušna i da joj činiš dobro a nagradu očekuj kod Allaha što će ti podariti sreću na ovom i na onom svijetu.




Što se tiče braka ti to prihvati kao nešto što je Allah odredio i propisao, pera su podignuta a listine osušene, tako da nema mjesta za gubljenje nade. Ti si još uvijek u godinama kada se možeš udati što bi bio stav velikog broja momaka. Ti upućuj dove Allahu da ti podari dobrog i pažljivog muža sa kojim ćeš se usrećiti i da ti od njega podari lijep porod.




Na kraju bih ti željela spomenuti jednu priču koju sam doživljala sa svojom prijateljicom. U ovoj priči ima dosta dokaza kako ustrajnost na istini može imati utjecaja. Ona je djevojka iz jedne arapske zemlje. Poticala je iz porodice koja je živjela u mnogim iskrivljenim ubjeđenjima. Ona ih je neprekidno savjetovala posebno kada je riječ o potrazi za posrednicima između ljudi i Allaha, kao i potrazi berićeta kod kaburova. Ali je oni nisu slušali nego su se ismijavali sa njom jer nije mogla da rodi bez obrzira na to što je dugo u braku i jer se nepokorava neistini. Te da se navodno evlija naljutio na nju i da joj radi toga Allah neće darovati sinove. Međutim, ona je ustrajala na svojoj vjeri i davi i savjetovanju. Nakon nekoliko godina je zatrudnjela, a Allah joj je podario blizance sinove. Da, Allah joj je podario dokaz protiv njih. Tako, draga moja ustraj i ti i kloni se sihirbaza i gatara. Imaj uvijek lijepo mišljenje o Allahu da je On tvoj Opskrbitelj i Pomagač. Onaj ko traži sreću u nečemu drugom mimo Allaha ubrzo će osjetiti tjeskobu u prsima. Allah subhanehu ve te'ala kaže: Onaj ko okrene glavu od Moje Knjige živjet će tjeskobnim životom. (Ta ha, 124)




Budi ubijeđena ćeš pronaći sreću u bliskosti sa Allahom i u pokornosti samo Njemu. Isto tako neka tvoje ruke budu one koje će činiti samo dobro prema svojoj majci i dovi za nju. Molim Allah da ti podari čvrstinu, uspjeh i sreću.

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sre Avg 15, 2007 4:26 am

Pitanje: Da li je urok istina i kako se čuvati od urokljiva oka?

Odgovor: Urok je istina. Za to postoje dokazi u šerijatu, a i svakodnevnica nam to govori. Uzvišni Allah kaže: ”Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur‘an slušaju...” (El-Kalem, 51) Ibn Kesir u svom tefsiru kaže: ”U ovom ajetu je dokaz da je djelovanje i utjecaj oka istina s Allahovom, dž.š, odredbom.” (Tefsiru-l-Kur‘an el-Azim, 4/526)
Mnogobrojni su hadisi koji tretiraju ovu temu. Ibn Kesir, u svom tefsiru, naveo je petnaestak hadisa. (Vidi: Tefsiru-l-Kur‘an el-Azim, 4/526-530) Muslim u svojoj zbirci bilježi sljedeći hadis: ”Oko je istina. Kada bi nešto moglo preteći određenje (kader) preteklo bi ga oko. Kada od vas neko zatraži da se okupate, okupajte se.” (Sahihu Muslim, ”Kitabut-tibbi ve-l-meredi ver-ruka”, br. 2188)
Svaka osoba može biti urokljiva. Doduše, kod nekih je ta pojava izraženija. Neke osobe su čak opasne po druge, tako da je šerijat predvidio da takve osobe ne izlaze u društvo, a, zauzvrat, da im se obezbijedi sve što je potrebno za život. To što je neka osoba urokljiva ne znači i da je loša. Zaštita i način liječenja od uroka navedeni su u sljedećem hadisu. Prenosi se da je Amir ibn Rebia prošao pored Sehla ibn Hunejfa dok se on kupao. Začudio se kako ima bijelu kožu i rekao da tako bijelu kožu nikada nije vidio. Ubrzo je Sehl pao u nesvijest. Došli su Poslaniku, s.a.v.s, i obavijestili ga. On je rekao: ”Zbog čega da neko ubije svoga brata. Kada neko vidi kod svoga brata nešto što ga zadivljuje, neka prouči dovu, moleći za njega berićet.” Potom je Poslanik, s.a.v.s, zatražio da Amir uzme abdest i opere lice, ruke do zglavaka i noge do koljena i unutrašnjost svojih gaća. Potom je dao da se ta voda polije po Sehlu i kofa prevrne. (Ibn Madže, Sunen, ”Kitabut-tibb”, br. 3500) U ovom hadisu objašnjen je način zaštite i liječenja. Molim Allaha, dž.š, da nas sačuva od urokljiva oka. Amin!


priredio: dr. Šukri H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sre Okt 31, 2007 5:36 pm

Pitanje
Mojoj sestri je napravljen sihr. Otišao sam s njom kod sihirbaza koji sihr otklanja sihrom i ona se sada dobro osjeća. Da li sam griješan što sam sestru odveo kod sihirbaza?

Odgovor:
Sihr se smatra jednim od najvećih grijeha pošto se njime može izići iz vjere, počiniti ubistvo itd. Musliman je dužan kloniti se i čuvati se tog velikog grijeha. Što se pak uklanjanja sihra tiče to je moguće uz pomoć dova i učenja Kur’ana. Najbolje što može pomoći su sure El-Felek i En-Nas. Ja bih preporučio da se za lijek ide samo kod onih koji liječe učenjem Kur’ana i dovama i koji ne postavljaju cijenu za svoj rad (mada ih treba nagraditi srazmjerno njihovom trudu i uspjehu). Uprkos činjenici da je neka ulema dozvolila da se ide onima koji liječe sihrom, pod izgovorom da se na taj način uklanja zlo od osobe koja je opsihrena, preporučio bih da se do njih ne ide, jer Poslanik, s.a.v.s, kada je upitan o “nušretu” rekao je da je to šejtanski posao. (Vidi: Ebu Davud, Sunen, “Et-Tibb”, br. 3370) Iskreno se pokajte za svoj odlazak sihirbazu i molite Allaha, dž.š, da vam oprosti za ono {to ste učinili.

priredio: dr. Šukri H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Uto Nov 27, 2007 7:25 am

Ucinio sam blud - Napravila sam sihr bivsem momku - Hocu da se pokajem

a) Imam jedno otvoreno pitanje i ne stidim se pitati ili nesto vise pitanja!? Naime ja sam dakle mladic pred zenidbu koji je hvala Uzvisenom Alahu dz.s zarucen.No jedno prije 2 godine nisam bas se drzao islama i bio neki izriciti vjernik pa sam ucinio Blud! Vremenom kroz mjesece, ja sam sve visao primao islam naravno ostavio sam alkohol ali uvjek jos nisam rijesio to bludno pitanje.

Znam da je svaki kontakt sa djevojkom ili zenom prije braka blud koji cini nemoral.Ona je takodjer muslimanka koja se trudi drzati se sto vise muslimanskih propisa. Prije mene je bila jedna od onih koji nisu vjerovali u Boga. Naravno vremenom sa mnom, primala je kao i ja sve vise i vise islam. Pa sam u dogovoru sa roditeljima se zarucio, ali njene potrebe poslije onog prijasnjeg bluda koji smo cinili, koji i dalje cinimo i islam
nemogu uklopiti a ponekad se i iskreno pokajem zbog tog sto sam to prije ucinio.

Sad volio bih da cujem jedno vase misljenje ili odgovor,a vjecanje je planirano ako ALAH dz.s uzviseni mi dozvoli na ljeto iduce godine. A
namjeravam i to mi je cilj da napravim jednu stabilnu muslimansku porodicu.Hvala unaprijed. Sellam.

b) e.a. imam jedno pitanje, ako mozete da mi odgovorite da vas ALLAH s.w.t nagradi. U dzahilijetu dok nisam znala za vjeru imala sam momka , nismo bili dugo zajedno ali ja sam ga mnogo zavoljela, potom se on vratio svojoj bivsoj djevojki koju je i ozenio. ja sam bila tako razocarana i ljuta , u toj srdzbi mi je jedna kolegica predlozila da odemo kod nekog hodze, mi smo to i uradile sa namjerom da nam hodza kaze zasto je to uradio, tako smo i uradile , hodza je trazio od mene od doticnog momka ime majke i oca potom mi je dao zapis da stavim u vodu da se ja umivam i pijem tu vodu.

Medzutim ja sam poslije dva dana ili sledeci dan prosula tu vodu i zapalila zapis, nezeleci nikom zlo , jer subhanallah u srdzbi insan haman nezna ni sta radi. Taj momak sto je ozenio tu djevojku kako sam vidjela i saznala da su lijepo zivjeli i imali lijep brak.

I ja sam se nakon nekoliko god.udala i ima god. dana kako smo se ja i moj muz elhamd.posvetili vjeri klanamo redovno, ucimo kuran, ja sam se pokrila i trudimo se da sto vise i bolje zivimo po islamu. mene sada muci ovo sto sam uradila u dzahilijetu, bojim se da mi ALLAH s.w.t. nece oprostiti, sta trebam da uradim da bi mi tevba bila primljena, da vas ALLAH s.w.a. nagradi. AMIN.

c)

Selam alejkum!

Kako da se rijesim sihra, ne zelim ici nikome nego sam ako moze savjet zelim da se ponovo vratim vjeri i iskreno pokajem.



ODGOVOR:

We alejkumusSelam,

u ovim pitanjima se da primjetiti slicnost tj. potreba za pokajanjem i ostavljanjem grijeha, pa cemo ovdje postirati jedan tekst kao odgovor na sva tri pitanja, s tim da bratu iz prvog pitanja preporucujemo da odmah prestane sa bludom i ubrza vjencanje jer niko ne zna kada ce mu Melek smrti doci, a ako bi mu dosao sada, onda bi se preselio kao teski grijesnik.

Bratu iz treceg pitanja preporucujem da ode na stranicu: www.lijecenje-kuranom.com i upita brata koji uredjuje tu stranicu kako da primjeni samolijecenje od sihra.

Slijedi tekst na temu pokajanja:

TEOBA // POKAJANJE

Grijeh koji je poèinio Adem, a.s, upuæuje na prirodnu sklonost èovjeka ka griješenju. Stoga, ma koliko se ustezao od kršenja normi islamskog ponašanja, èovjek æe upadati u pogreške.
'Svi su ljudi grešnici' kako reèe Resulullah, s.a.v.s, ali 'meðu njima su najbolji oni koji se najèešæe kaju'. U drugom hadisu Allahov poslanik, s.a.v.s, je kazao i 'kad vi ne biste griješili, Allah bi stvorio druga biæa koja bi griješila i koja bi se Allahu kajala'. Stoga nas Uzvišeni, subhaneh, poziva tevbu rekavši: 'I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite'.

Imajuæi na umu da je ajet objavljen u Medini, da se zakljuèiti da se Allah, dž.š, obraæa svojim odabranim vjernicima, muhadžirima i ensarijama koji su zbog svog dina veæ toliko trpjeli èineæi hidžru, žrtvujuæi se i boreæi se na Njegovom putu. Iz ajeta razumijemo da je put do uspjeha pokajanje za uèinjene grijehe, dok je sustezanje od tevbe, odnosno ignorisanja pokajanja, nepravda koju èovjek sam sebi èini, kako to Svemoguæi kaže: 'A oni koji se ne pokaju sami sebi èine nepravdu' .

Na taj naèin Allah Uzvišeni je podijelio ljude na one koji se kaju za svoje grijehe, a to su oni koji žele postiæi sreæu i one koji se ne kaju, a to su oni koji sebi nepravdu èine. «Pokajanje od grijeha, obraæanjem Onome koji zna sve tajne i oprašta grijehe, poèetak je puta pobožnih, kapital pobjednika, prvi korak onih koji istinu traže, kljuè za izvoðenje na pravi put zalutalih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih» .

Pokajanje od grijeha je, èovjekovo priznanje svojih slabosti i zabluda i ponizno obraæanje Allahu, dž.š, sa molbom i jakom željom da ih oprosti uz èvrsto obeæanje da više nikada neæe iæi putevima kojim njihov Gospodar nije zadovoljan.

KOLIKO ÈESTO SE KAJATI?

Odlika razumnih i pravovjernih je da su oprezni, da èesto preispituju i koriguju svoje postupke i da se èesto kaju. O njima se u Kur'anu èasnom kaže: 'i oni koji se, kada grijeh poèine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko æe oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju'.

Podstièuæi vjernike na što èešæu tevbu Vjerovjesnik, a.s, je rekao: 'O ljudi, pokajte se Allahu, jer, tako mi Allaha, i ja Mu se svaki dan kajem preko sedamdeset puta' Zato je dužnost svakom muslimanu da se kaje Allahu Uzvišenom kad god osvane i omrkne. Mudžahid je u vezi s èestim kajanjem rekao: 'Ko se ne pokaje kad osvane i omrkne, on je od onih koji sebi nasilje èini'
Uz èesto kajanje u svim prilikama jako je bitno da èovjek obavlja propisane namaze, jer grijesi poèinjeni u intervalu izmeðu dva vakta brišu se, shodno hadisu: 'Pet namaza i džuma do džume su otkup za ono što je izmeðu njih, ako se ne upadne u veliki grijeh'.

Abdullah bin Mesud, r.a, navodi kako je èovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: 'O Allahov poslanièe, ja sam susreo jednu ženu u vrtu, prigrlio je i izljubio. Svašta sam sa njom radio, osim bluda'. Vjerovjesnik je zašutio za trenutak da bi mu bio objavljen ajet: - I obavljaj namaz poèetkom i krajem dana, i u prvim èasovima noæi! Dobra djela zaista poništavaju rðava. To je pouka za one koji pouku žele.

Poslije je tog èovjeka pozvao Vjerovjesnik, s.a.v.s, i prouèio mu ovaj ajet, a hazreti Omer, r.a, je upitao: - Allahov poslanièe, je li se ovo odnosi samo na njega ili na sve ljude? Dakako, na sve ljude, odgovorio je Vjerovjesnik a.s.

ALLAH SE RADUJE NAŠOJ TEVBI

Kao Sveopæi Dobroèinitelj Milostivi, Allah više voli da nas nagraðuje nego da nas kažnjava. Zato se on raduje našem pokajanju i poniznosti pred Njegovom velièinom. Od Ebu Musa el-Eš'arije, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Uzvišeni Allah preko noæi pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko dana, a preko dana pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko noæi.

Tako æe èiniti sve dok Sunce ne izaðe sa Zapada (tj. dok ne nastupi Smak svijeta). Njegovu svemilost, blagost i dobrotu posebno razumijemo iz hadisa koji prenosi Enes bin Malik u kome Allahov poslanik (savs) kaže:

'Allah se više obraduje kada se neko od njegovih robova Njemu pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju, pa mu ona pobjegne odnijevši na sebi svu njegovu hranu i piæe, pa se, izgubivši svaku nadu da æe je naæi, uputi prema drvetu i skrhan, oèajan da æe naæi svoju jahalicu, legne u njegov hlad, i dok je u takvom položaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je uhvati za ular i od prevelike radosti kaže: Bože, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar' tj. zbuni se od silne radosti pa pogriješi'

U Svojoj Knjizi Uzvišeni nas podstièe na tevbu rekavši: 'O vi koji vjerujete, uèinite pokajanje Allahu iskreno da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašèe, kroz koje æe rijeke teæi, uveo'
Ebu Bekr, r.a, kaže da je Resulullah, s.a.v.s, jednom rekao: 'Ko god lijepo abdesti pa klanja dva rekata i zamoli Allaha za oprost, Allah æe mu oprostiti, a zatim je prouèio ovaj ajet: 'Onaj ko kakvo zlo uèini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naæi æe da Allah prašta i da je milostiv'.

Ako èovjek pokaže iskrenu želju za oprostom èesto moleæi svoga Gospodara, kajuæi se za grijehe koje je poèinio i meleki Allaha mole da se tom robu smiluje. 'Meleki koji drže prijesto, i oni koji su oko njega, velièaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: - Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošæu i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i saèuvaj ih patnje u vatri' Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obeæao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.'

ISKRENO POKAJANJE

Uzvišeni nas poziva na 'pokajanje iskreno', a to znaèi da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeæi Allahu, kao što Allah, subhaneh, stremi prema njemu oslobaðajuæi ga od nevaljaština i obveseljavajuæi ga Džennetom i užicima u njemu .
Definišuæi iskreno pokajanje (tevbetun-nesuha) Hasan el Basrijj kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je èovjekovo kajanje za ono što je prošlo i èvrsta odluka da više nikada neæe èiniti grijehe koje je èinio'.

El-Kelbi kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je èovjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduæe èini bilo kojim svojim organom.' Vraæanje na prvobitni grijeh obezvreðuje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti.
Meðu islamskim uèenjacima voðena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije?

Veæina islamskih uèenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeæi kao primjer izreku: - Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.' Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: 'Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.'

Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: 'Istinski mu'min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreæi o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio'

PLODOVI ISKRENE TEVBE

Jednom su pitali Aliju bin Ebi Taliba, r.a, hoæe li se Allah smilovati onom ko uèini iskrenu tevbu. Odgovorio je: 'Pa Allah mu se veæ smilovao, èim ga je nadahnuo i naputio na èinjenje tevbe.'
Doista ljudski um ne može pojmiti tu beskrajnu Allahovu, dž.š, milost, dobrotu i blagodarnost prema ljudima koji mu se iskreno pokaju.

On Uzvišeni, je u stanju naše grijehe i nevaljale postupke u dobra djela pretvoriti kao što kaže: 'Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava djela u dobra promjeniti, a Allah prašta i samilostan je.'
Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je rekao: 'Nakon što sam klanjao jaciju s Resulullahom, s.a.v.s, izašao sam jedne noæi kad sretoh na putu ženu sa nikabom.

Reèe mi: - O Ebu Hurejre, uèinila sam ogroman grijeh, šta misliš važi li za mene tevba? Upitao sam je: - A šta si uèinila - Rekla je: - Uèinila sam zinaluk i poslije rodila dijete koje sam ubila. Rekao sam joj: - Propala si, tako mi Allaha, za tebe ne važi tevba! Plakala je tužno ridajuæi a ja sam produžio i pomislio, dadoh joj odgovor, a Allahov poslanik, s.a.v.s, bio je blizu, iza nas.

Sutradan ujutro zaputio sam se Resulullahu i rekao mu: - Allahov poslanièe, jedna je žena juèer od mene tražila odgovor na pitanje i ja sam joj odgovorio tako i tako. Poslanik, a.s, je rekao: - Svi smo Allahovi i Njemu se vraæamo. - Ti si, tako mi Allaha, o Ebu Hurejre, propao! A gdje ti je bio ovaj kur'anski ajet: 'i oni koji su mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludnièe, - a ko to radi iskusiæe kaznu, ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je'.

Ebu Hurejre dalje prièa: - Otišao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s, hodajuæi po medinskim sokacima i toliko se raspitujuæi ko bi me mogao uputiti do one kojoj sam juèe dao takvu i takvu fetvu, da su djeca poèela uzvikivati: 'Ebu Hurejre poludio.' Tako sam sve do noæi hodao dok je nisam pronašao i dok joj nisam saopæio da je Resulullah rekao da za nju itekako važi tevba. Ponovo je ridala iz sveg glasa ali ovaj put od sreæe rekavši: - Ja imam jednu bašèu koju poklanjam za potrebe siromaha kao iskupljenje za moj grijeh.'

GUBLJENJE NADE U ALLAHOVU MILOST

Stoga, znaj da, bez obzira koliko naša leða bila natovarena grijesima, ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost koja je neizmjerna i koja obuhvata sve. Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: 'Reci: O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost' Allah æe sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna doðe, poslije vam niko u pomoæ neæe priskoèiti.'

Ovaj ajet je poziv svim gešnicima, nevjernicima i drugima na tevbu i pokajanje. To je obavijest od Allaha Uzvišenog da æe on oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje od njih pa makar ih bilo kao morske pjene.

Od Amra bin Anbese se prenosi da je 'došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, oronuli starac koji se oslanjao o svoj štap i upitao ga: - O Allahov poslanièe, kod mene je puno grijeha i prijevara, pa hoæe li meni biti oprošteno? Poslanik, s.a.v.s, reèe: - zar ne svjedoèiš da nema boga osim Allaha? Da, odgovorio je. I svjedoèim da si ti Allahov poslanik. 'Veæ su ti oprošteni grijesi i prijevare, odgovori Poslanik, s.a.v.s.

Iz navedenog se da razumjeti da æe Allah, dž.š, oprostiti sve grijehe nakon tevbe i zbog toga vjernik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.
U najveæe grijehe ubraja se kufr - nevjerovanje a Uzvišeni kaže da æe poslije tevbe i za njega biti oprošteno. 'Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane biæe im oprošteno ono što je prije bilo'
Ako je ovako za kufr, kako æe tek biti praštanja za manje od toga.

Od Abdullah bin Mes'uda se navodi da je rekao: Kapija pokajanja je otvorena i tevba se prima od svih osim trojice: Iblisa poglavara nevjerovanja, Kabila sina Ademova, poglavara grešnika i od ubice jednog od vjerovjesnika.

Od Alije bin Ebi Taliba, r.a, se prenosi da je Poslanik, a.s, rekao: ' Oko Arša je bilo ispisano prije na èetiri hiljade godina negoli je Allah stvorio stvorenja: 'Ja æu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela èini, i koji zatim na pravom putu ustraje.

ODGAÐANJE TEVBE

I pored toga što Svevišnji daje beskrajne moguænosti za oprost, mnogo je ljudi koje zavara lažna nada u dug život i užici na ovom svijetu pa propuste priliku za iskreno pokajanje. To je oèita propast za svakog ko tako postupa shodno rijeèima Alejhisselama: HELEKEL-MUSEVVIFUN -Propali su oni što odgaðaju.'

Ako je Allahov poslanik molio za oprost svakodnevno 70 do 100 puta iako mu je Allah dž.š. oprostio i u prošlosti i u buduænosti, koliko se mi tek treba da kajemo svome Stvoritelju.??
Cak i kada se kajemo ne možemo biti potpuno sigurni je li nam kajanje Uzvišeni uvažio ili nije. Zašto onda da ne zabavimo svoje jezike izgovaranjem istigfara, kajuæi se i moleæi za oprost, umjesto beskorisnih poslova i prièa.

Spominje se da je Ebu Bekr el-Vasiti rekao: U svemu je dobro malo prièekati, osim u tri sluèaja: „kad nastupi namaz, prilikom sahranjivanja umrlog i u èinjenju tevbe nakon neposluha Allahu dž.š. „

DO KADA VAŽI POKAJANJE

Uzvišeni, subhaneh, kaže: 'Allah prima pokajanje samo od onih koji uèine kakvo hrðavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima æe Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je. Nema (prihvaæanja) pokajanja od onih koji èine hrðava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: 'Sad se doista kajem!' niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili.'

Iz navedenih ajeta da se razumjeti da Allah, dž.š, prima pokajanje onih koji se pokaju za svoja nevaljala djela koja su nesvjesno poèinili, pa makar to pokajanje došlo pred samu smrt.
Imami Mudžahid kao i drugi komentatori Kur'ana, zastupaju stav da je svako griješenje prema Allahu, bilo namjerno ili nenamjerno, stvar neznanja.

Kada bi èovjek bio svjestan posljedica koje proizilaze iz njegovog griješenja, nikad se namjerno ne bi upuštao u grijeh.
Ebu Salih navodi od Ibn Abbasa da je rekao: 'Zbog neznanja, ljudi èine hrðava djela.' Sintagmu 'onda se uskoro pokaju' Ibn Abbas razumijeva da to znaèi: 'prije nego ugleda meleka smrti.' Ed-Dahhak kaže: 'Sve što je prije smrti; uskoro je.' Hasan el-Basri navodi da je to 'prije nego se zagrcne pri ispuštanju duše' a Ikrime je na stanovištu: 'Cio život na ovom svijetu je uskoro.'

Ebu Said prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: 'Iblis je rekao: 'Gospodaru moj, tako mi Tvoje velièine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!' pa je Allah Uzvišeni rekao: 'Tako mi moje Velièine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oproste traže.
Ovaj hadis, kao i neki drugi, pokazuje da æe onome koji Allahu Uzvišenom izrazi pokajanje, dok se nada životu, pokajanje biti primljeno.

NAÈIN KAJANJA

Kroz pokajanje èovjek mora osjeæati postiðenost, poniznost i skrhanost srca. U trenutku obraæanja mora biti svjestan da je opkoljen sa svih strana i savladan i da ne preostaje ništa drugo, nego da skrušeno i ponizno padne pred svoga Gospodara, zavapi i postiðen zamoli za oprost.

«Njegov položaj je poput položaja odbjeglog roba, kada ga uhvate i ponovo dovedu pred njegovog gospodara od èije ga ljutnje nema ko zaštiti niti ponovo od njega može pobjeæi, pa mu nema drugog izlaza nego da se pomiri sa tim da su njegov život, sreæa, uspjeh i spas u gospodarovim rukama i zadovoljstvu, jer je svjestan da njegov gospodar zna težinu greške koju je prema njemu napravio.

Najljepše što bi rob svome Gospodaru u momentu kajanja mogao reæi jeste: 'Preklinjem te Tvojim velièanstvom i mojom poniznošæu da mi oprostiš! Tako ti Tvoje moæi i moje nemoæi! Tako ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Eto, moj lažni i grješni uvojak kose je u Tvojim rukama! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara.

Od Tebe se drugaèije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe.
Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošæu sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemoænog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, èije se oèi pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi.»

ZNACI PRIMLJENE TEVBE

Tako æe postupiti onaj ko je svjestan težine svoga položaja naspram njegova Gospodara. Oèi su uplakane, duša nemirna, srce ispunjeno tugom, a tijelo skrhano. Takvoga Allah Svemilosni neæe odbiti, jer on se iskreno vratio svome Gospodaru.
Upitan je islamski mudrac kako se može znati da li je tevba primljena ili nije, a on je odgovorio da se pouzdano ne može znati je li tevba primljena ili odbijena, ali za to postoje ipak znaci a neki od njih su: da èovjek èuva svoj jezik od pretjeranog zapitkivanja, laži i ogovaranja,
da ni prema kome u srcu ne osjeæa zavist i neprijateljstvo,

da se kloni nevaljalih a da se druži sa dobrim i iskrenim Allahovim robovima,
da bude spreman za smrt, živeæi s osjeæajem kajanja za prošle grijehe, trudeæi se da ostatak života provede u pokornosti Allahu,
da mu srce, umjesto ovosvjetskim radostima bude ispunjeno zabrinutošæu za ahiret, i
da mu srce bude bezbrižno i neoptereæeno opskbom a zauzeto izvršenjem onoga s èim ga je Allah zadužio.

Hasan el-Basri, rahimehullah, je u vezi s iskrenom tevbom kazao : 'Prava tevba je da mrziš grijeh kao što si ga nekad volio i da uvijek moliš Allaha za oprost, kad god ti taj grijeh naumpadne.

Gospodaru naš, smiluj nam se i oprosti nam. Mi smo, doista, sebi mnogo nasilja nanijeli, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi smo od onih koji su nastradali.

Pripremio: Mr.Halil Mehtiæ

Uredio I prilagodio:Jasmin Djanan,prof.
A Allah najbolje zna!

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Uto Nov 27, 2007 7:45 am

Pitanje:

Selam alejkum

Moje pitanje se odnosi na sihire, kako i gdje potraziti pomoc i od koga? Ako sam prepoznao da nesto sve naopako ide i pored sveg truda da sve bude korektno i ispravno, na kraju se sve naopako zavrsi. U gatare i slicne spodobe ne vjerujem, a i procitao sam negdje da je to grijeh i da se s time porice Allah. Nalazim se u Njemackoj i ne znam gdje potraziti pomoc. Moram napomenuti da nisam bas neki vjernik u smislu obavljanja duznosti ali vjerujem u Allaha svemoguceg. Mahsuz selam i unaprijed vam hvala.


Odgovori:

We alejkumu Selam,

Ti si dao i pitanje,a i sam odgovorio na isto. Naime,sama cinjenica i tvoje priznanje da ne obavljas ono sto nam je od strane naseg Stvoritelja propisano,dovoljan je uzrok tvojih tegoba jos na ovome prolaznom svijetu. Rekao je Resul alejhisSelam:“Izmedju covjeka, sirka i kufra (nevjerovanja) je ostavljanje namaza“.

Onog trena kad insan rascisti sa sobom, i krene u praksu da provodi ono sto mu njegov Stvoritelj propisuje, sigurno ce se tegobe na dunjaluku smanjit i znat ces kako i na koji nacin da im se odupres, bez da odlazis nekome ko ce ti uzet svotu novca za „navodno lijecenje“ a sejtan ce opet da se poigrava s tobom, jer smatras da je dovoljno potrazit pomoc putem ucenja Kur'ana.

Savjetujem ti da se pokajes Allahu subhaneh sto prije iskrenom teobom,dok dusa nije doprla do grla i dok jos imas vremena za pokajanje. Nakon toga kroz islamske propise i ibadete,sejtan nece moci da ti naudi,jer je sam sejtan rekao, kako se to navodi u Kur'anu:“Sve cu tvoje robove zavesti, osim onih koji ti iskreno ibadet cine“.

A rekao je Uzviseni Allah: “Onaj ko se Mene bude bojao, Ja cu mu izlaz iz svake situacije naci. I opskrbit cu ga odakle se ne bude ni nadao. Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan kao oslonac“.(Kur'an) A Allah najbolje zna!

Hvala i tebi na ovako iskreno postavljenom pitanju.

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan!

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Ned Dec 09, 2007 10:09 pm

Ozdravljenje uz dovu

Pitanje:

Es-selamu alejkum Postovani,

Da li je dozvoljeno uputiti dovu Allahu dz.s. ako covjek nije u mogucnosti posjetiti ljekara bilo za izljecenje duhovnih ili fizickih bolesti. Znaci,da li je dozvoljeno ocekivati i traziti izljecenje izravno od Allaha dz.s. bez uticaja drugih ljudi.Hvala i es-selamu alejkum.


Odgovor:

Ve alejkumusSelam postovani brate,

Allahov Poslanik a.s.je rekao: "Svezi devu pa se pouzdaj u Allaha". Tako i mi po bilo kom pitanju smo duzni da ucinimo sve sto je u nasoj moci da rijesimo odredjeni problem, a tek onda da kazemo pouzdam se u Allaha.

Poslanik a.s. kad je izlazio u bitku, oblacio bi pancir, pripremio bi dobar strateski polozaj rasporedio vojsku u grupe postavio izvidjace da ih obavijeste o stanju na terenu, a tek onda bi se pouzdao u ljudstvo. Kada bi uvidio da je neprijatelj brojno nadmocniji, onda bi se okrenuo Allahu dz.s. I molio za pomoc.

Tako i mi mozemo sve uciniti sto je u nasoj pomoci, potom zamoliti Allaha za izljecenje, iskrenom dovom, koja moze biti uslisana. U najmanju ruku mozemo osjetiti olaksanje ili nam Allah moze odgoditi do Sudnjega dana tu dovu kada ce biti primljena, inshaAllah. A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan!

Odgovori