Pitanja i odgovori

Sve što je za pouku, bujrum pisite ovdje kao novu temu radi ljepše preglednosti

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sre Feb 21, 2007 6:35 am

PITANJE:Majka mi je, tako da kažem, klasična gatara. Gleda u findžan, grah, kašike, salijeva strahu, čita zvijezde itd. Interesuje me da li je meni, njenom djetetu, dozvoljeno da me ona hrani tim parama?
ODGOVOR:
Onog trenutka kada stekneš uslove da sebe izdržavaš preporučio bih ti da se osamostališ u svome životu i da od majke ne uzimaš ništa. U međuvremenu, savjetuj lijepo svoju majku, pomozi joj da nađe put do halal zarade. Potrudi se da što prije stekneš mogućnost da izdržavaš majku i sebe. Svoju obavezu lijepog odnosa i brige prema majci nemoj zapostavljati. Puno uči dovu Allahu, dž.š, da uputi tvoju majku na pravi put i udalji je od loših djela koje sada čini.
*odgovorio: Dr.Sukrija Ramic-Novi Horizonti

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sre Feb 21, 2007 6:39 am

PITANJE:
Mi, na selu, u zimskim danima puno sijelimo. Odkako znam za sebe uvijek se na tim sjelima pričalo o umrlim iz našeg mjesta i susjednih sela koji su preselili u protekloj godini, a vrlo često i o onima koji su živjeli u našem mjestu u bližoj ili daljoj prošlosti. Te priče su mi uvijek bile interesantne, posebno kada se govori o interesantnim događajima u vezi s nečijom smrti. Tako se priča da je neko na tabutu bio toliko težak da je trebalo duplo više ljudi da ga ponese iako je pred smrt bio kost i koža, priča se i kako je tabut nekih umrlih počeo vući unazad one koji su ga nosili, za neke da su bili evlije zbog ovog ili onog itd. Molim da mi pojasnite da li ja kao musliman imam obavezu da vjerujem u istinitost tih priča?
ODGOVOR:
Da bi neka vijest bila istinita nije dovoljno da je neko od ljudi ispriča, pa čak ni da je neko vidi, jer vrlo često čovjeku se pričini, pa svojim očima vidi ono što želi ili čega se plaši. Ljudi vole prenositi čudne priče. To je izraženo u svim našim sredinama i tome su podložni gotovo svi, tako da se može kazati da je to opći trend. Izuzeci su samo oni koji su svjesni Poslanikovih, s.a.v.s, riječi: “Dovoljno je da čovjek postane lažac ako pripovijeda sve što je čuo.” (Muslim, Sahihu Muslim, “Mukaddime”, br. 6) Oni se čuvaju neprovjerenih vijesti i ne pričaju ih drugima dok se ne uvjere da su istinite.
Što se tiče osjećaja da je umrli teži na tabutu nego što je bio za života, ili da ih vuče nazad ili naprijed to je normalan osjećaj, jer okolnosti su takve da ljudi u tim trenucima, bilo iz žalosti ili straha, izgube snagu pa osjaćaju da je umrli teži ili da ih vuče nazad. Osim toga, tabut nosi više ljudi na način koji nije sinhronizovan, pa se može steći dojam da ih nešto vuče naprijed ili nazad.
Kroz historiju je poznato da su se oni promućurniji na račun umrlih bogatili i uzimali novac od lahkovjernih. Prvo se u eter pusti priča kako je osoba dok je bila živa činila čudna djela, ili kad je umrla iz nje je bljesnula svjetlost, ili dok je nošena na tabutu da je bilo tako i tako. Poslije se toj osobi sagradi turbe u koje se ubacuju pare. U nekim zemljama, kao naprimjer u Egiptu, to je pravi biznis. Turbeta imaju svoje zaštitnike, naravno među živim ljudima, koji “ubiru kajmak”, turbeta imaju svoje čuvare koji primaju mjesečne plaće, uz turbeta se prave svečanosti, mevludi, noćne seanse itd, a tu se donose veliki darovi koji se slijevaju u džepove zaštitnika tih turbeta.
Evlije postoje i imamo ih i danas. Međutim, da li je ijedan evlija bolji od Poslanika, s.a.v.s, koji je rekao: “Nemojte na mom kaburu praviti svečanosti.” (Ahmed, Musned, br. 8449) Da li su te evlije bolje od deseterice ashaba kojim je obećan Džennet još za života? Jesu li njima ashabi, njihovi ahbabi i odabrane generacije napravili turbeta i mauzoleje i na njima zarađivali i od njihovih mezara biznis pravili. Ne, nisu, i zato su te generacije bile i ostale najbolje, a one koje su dolazile poslije njih sve slabije i slabije.
Nije poznato da se čudnovate priče o ljudima koji lete i čudima koji im se dešavaju vezuju za Poslanikove, s.a.v.s, ashabe. Poslanikov, s.a.v.s, tabut nije letio, niti tabut njegovih ashaba i dobrih ljudi u prvim generacijama, kada je vjera bila ispravna i čvrsta. Mrtvi su počeli letjeti i čuda im se dešavati kada je zavladalo neznanje, kada su oni koji se Allaha, dž.š, slabo boje osjetili da mogu lahkomislene varati i novac iz njihovih džepova u svoje, bez imalo znoja i truda, prelijevati.
Prema tome, sve priče koje govore o čudima koja se dešavaju živim i umrlim smatramo netačnim sve dok se naučno, onako kako je islam propisao, a muslimanska ulema definirala, to ne dokaže.
Muslimanima savjetujem da u te priče ne vjeruju i da ih ne prenose, osim ukoliko su istina. Onima koji se brinu o edukaciji i stanju duha muslimana ukazujem na činjenicu da su takve priče pokazatelj slabosti imana, neukosti, izvitoperenosti u vjerovanju i lahkomislenosti, te je potrebno muslimane dodatno edukovati o vjerovanju kojem nas je Poslanik, s.a.v.s, podučio.
Muslimanima preporučujem da se na svojim sijelima i u svome životu brinu i pričaju o onome u čemu im je korist. Dovedite na svoja sijela ljude stručne u poslovima koje radite: agronome, inženjere, teologe, i obrazujte se u poljoprivredi, građevinarstvu ispravnom vjerovanju i primjeni islama u svakodnevnom životu... Nemojte provoditi vrijeme pričajući o događajima i pitanjima od kojih nemate nikakve koristi i o čemu nemate apsolutno nikakva znanja. Nemojte u tim pričama dangubiti.
Razgovarajte na sijelima o projektima, o poslovima koji vas sutra ili narednih dana, mjeseci i godina očekuju. Pričajte o Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi, kako je on živio, radio i praktično islam primjenjivao. Tražite mišljenje i savjete od stručnih ljudi koji su svojim djelom i diplomom praktično dokazali da su uspješni u životu. I, zapamtite, nemojte nikada pričati o onom o čemu znanja nemate: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36)

*ODGOVORIO: Dr. Sukrija Ramic-Novi Horizonti

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sre Feb 21, 2007 6:45 am

Pitanje: Šta je dokaz da džini mogu uci u covjeka?



Odgovor: Dokaz za to imamo u Kuranu, sunnetu i primjerima osoba u koje je džin ušao. U Kuranu stoji: ?Oni koji jedu kamatu stajat ce na (Sudnjem danu) samo (onako) kao što stoji onaj koga je šejtan spopao (svojim) ludilom.? (El-Bekare, 275) U vjerodostojnom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Šejtan, uistinu, tece u covjeku poput krvi.?(Muslim, Sahihu
Muslim, ?Kitabus-selam?, br. 4041) Ociti primjeri osoba u koje je džin ušao isto tako jasno govore tome u prilog. Kako se može objasniti da doticni covjek pri lijecenju pocne govoriti raznim jezicima. Jedino objašnjenje je da, ustvari, iz
njega džin govori. Kako objasniti da od izuzetno snažnih udaraca kojima se lijeci takva osoba, a kojim bi se, možda, i kamen mogao razbiti, ne ostaju nikakvi tragovi na tijelu osobe u koju je ušao džin. Jedini odgovor jeste da
ta osoba, ustvari, udara džina, a ne osobu koju lijeci. Kako možemo protumaciti to da se takva osoba penje po drvecu kao vjeverica, a prije nego je oboljela nije se smjela na drvo popeti. Jedini odgovor je da je njome džin ovladao.
*ODGOVORIO: Dr. Sukrija Ramic-Novi Horizonti

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sub Mar 03, 2007 3:40 am

PitanjeIako sam za naše uslove vrlo bogat čovjek, živim, barem tako ja osjećam, mizernim životom. Naime, hodža (...) ucjenjuje mene i moju suprugu tražeći i po deset hiljada KM da nam napravi zapis. To je počelo kada je moja supruga otišla kod hodže da zapiše onima u općini, pošto su otezali da nam daju upotrebnu dozvolu. Zapis je uspio, jer smo ubrzo dobili dozvolu, ali poslije toga su nastali problemi u porodici, tako da redovno moramo ići hodži da nam zapiše. Imam osjećaj da mi bez tih zapisa ne možemo živjeti, a opet, ponekad osjetim da nas hodža vara i ucjenjuje, jer deset hiljada je ipak previše. Molim da mi Vašim savjetom pomognete da se izvučem iz ovog problema.
Odgovor:
Do sada sam čuo za četiri-pet sličnih slučajeva, ali ovo je prvi put da mi neko direktno iznese taj problem. Iz onoga što znam, čini mi se da je to uobičajna pojava kod nas, pa rekao bih i u svijetu. Specijalci varaju lahkomislene i praznovjerne. Ondje gdje nema čvrste vjere koja se realizira u praksi tu imamo praznovjerje i slabost koju bezdušne varalice, bilo u kom liku, koriste da bi varali svijet i bespravno ljudima uzimali novac i iskorištavali ih na mnoge druge načine.
Liječenje Kur’anom i dovama je dozvoljeno i može se prakticirati ukoliko se striktno slijede šerijatski propisi. Činjenica je u nas mnogi, bilo da su hodže ili nisu, uspješno i na dozvoljen način pomažu ljudima i liječe ih, uz Allahovu, dž.š, pomoć, učeći Kur’an i dove. Međutim, ima i onih koji bezdušno varaju i koriste nečije muke i teške situacije da bi novac uzeli. Sigurno znam da takvih ima i među onima koji obavljaju najčasniju dužnost imama. Ja ovom prilikom pozivam čestite imame da se putem svoje institucije ograde od takvih i traže od nadležnih institucija Islamske zajednice da im se uskrati saglasnost za službu u Islamskoj zajednici. Smatram da Islamska zajednica mora to pitanje početi rješavati, jer, čini mi se da ukoliko se to nastavi posljedice će biti katastrofalne. Narod puno pati i narodu treba pomoći putem edukacije, a varalice, one koji u ime islama varaju svijet, Islamska zajednica mora spriječiti.
Što se Vas tiče, predložio bih Vam da osigurate dokaz kojim ćete potkrijepiti svoju tvrdnju i da tog imama, koji ne zaslužuje da nosi to ime, ako to s Vama radi, tužite organima Islamske zajednice: medžlisu, muftijstvu, Ilmiji i Rijasetu.
Drugo, predložio bih Vam da ukoliko ne prakticirate propise islama, otpočnete redovno namaz i ostale ruknove obavljati, da budete stalno pod abdestom, da učite dove za zaštitu i da ojačate svoje vjerovanje upoznavanjem propisa islama i njihovom primjenom. Morate biti čvrsto uvjereni da pravim vjernikom sihirbaz ne može ovladati i da Vam taj hodža, ako budete imali čvrst iman i praksu ne može nauditi. Bilo kome ko ne liječi po šerijatu nemoj odlaziti! Jedan od znakova da osoba ne liječi po šerijatu jeste određivanje cijene za uslugu koju ti čini i pisanje kojekakvih zapisa koji nisu čitki, koji u sebi imaju nekakve brojeve, traženje datuma rođenja, imena roditelja itd.
Treće, druži se s učenim ljudima koji će ti biti podrška u ovoj preporuci. Molim Allaha, dž.š, da Vam pomogne!
*NOVI HORIZONTI-ODGOVORIO: SUKRIJA RAMIC

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sub Mar 03, 2007 3:53 am

Pitanje: Na našim prostorima se posljednjih godina puno govori o džinima, sihirima itd. Neki ljudi su od toga napravili veliki biznis, jer mase svijeta dolaze da se kod njih liječe. S druge strane mnogi u to ne vjeruju. Lično sam čuo jednog istaknutog profesora islamskih nauka kada kaže da su to sve prazne priče. Mogu li džini stvarno djelovati na čovjeka?
Odgovor:
Što se mene tiče nema sumnje da džini mogu djelovati na čovjeka. Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio...” (El-Bekare, 275) O tome govore brojni vjerodostojni hadisi koje su zabilježili Buharija, Muslim i drugi.
Sve to potvrđuje i svakodnevna praksa. Oni koji su imali priliku da vide osobe koje su pod džinskim utjecajem, kako za vrijeme liječenja divno uče Kur’an iako ne znaju ni slova arapskog pisma, kako naši Bošnjaci pričaju japanski ili neki drugi jezik, a u stvarnosti ne znaju ni jedne riječi tog jezika, ne mogu a da ne vjeruju da džini mogu djelovati na čovjeka.
Kao što sam siguran da džini mogu djelovati na čovjeka, isto tako siguran sam da oni ne mogu u potpunosti ovladati iskrenim Allahovim, dž.š, robovima. Uzvišeni Allah veli: “Ti nećeš imati vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidžr, 42) Nadalje, trenutno djelovanje koje može svakog zadesiti otklanja se spominjanjem Allaha, dž.š: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.” (El-E’araf, 201)
Međutim, sve to ne smije sprečavati čovjeka da živi normalnim životom, pošto mi vjerujemo i znamo da svako od nas ima barem jednog džina koji nas u stopu prati. Poslanik, s.a.v.s veli da svako od nas ima svog džina pratioca (karina) i da ga je i on imao. (Vidi: Muslim, Sahihu Muslim, “Sifatul-kijameti vel-dženneti ven-nar”, br. 5034)
Uz preporuku da se o džinima ne priča, jer razgovor o njima njih privlači, preporučujem zaštitu koja se ogleda u abdestu, učenju ajeta, poput Ajetul-kursije, te sura El-Felek i En-Nas, zatim dova koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s. Uz sve to, vrlo je važno ne činiti grijehe, jer svaki grijeh otvara vrata šejtanskom djelovanju na čovjeka, pošto čovjekov gard, koji se ogleda u snazi imana i jačini same ličnosti, u tim momentima slabi. Isto tako, treba znati da on koristi čovjekove slabosti, npr. kad čovjek izgubi kontrolu nad sobom zbog pretjerane srdžbe, radosti, gubljenja nade itd. Zbog toga je vrlo važno strpiti se pri prvom udaru neke nevolje, kako Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Strpljenje je pri prvom udaru.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-dženaiz”, br. 1203) Molim Allaha, dž.š, da nas sačuva od prokletog šejtana, zlih džina i njihovih djelovanja.
*Novi horizonti-Odgovorio: Sukrija Ramic

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sub Mar 03, 2007 3:56 am

PITANJE:Mnogi uposlenici jedne naše općine ovih su dana nastojali da sebi kopiraju Arš-dovu, koja je kružila među njima. O značaju te dove na popratnom listu navedene su vrijednosti koje mi izgledaju čudne. Na tom listu piše da je melek Džibril rekao Muhammedu, s.a.v.s, da mu je Allah, dž.š, dao da bude ispred ostalih poslanika time što mu je dao Arš-dovu. Zatim, da ko tu dovu uči dobiva toliku nagradu koju samo Allah, dž.š, zna, a koja je tako ogromna, da kad bi se od sveg drveća olovke napravile i kad bi sva mora bila tinta, pa svi ljudi od početka do kraja svijeta pisali nagradu, ne bi je mogli ispisati. Dalje se kaže da ko prouči tu dovu kao da je proučio sve dove, ako je bolestan ozdravit će, ako je gladan postat će sit, ako je napiše na posudu miskom i šafranom i iz te posude popije vodu natašte Allah, dž.š, će mu dati pamćenje i brzo shvatanje, ako se napiše na omotaču mrtvaca kabur će mu biti osvijetljen i hiljade meleka će mu praviti društvo do kijameta, ako izgubi nešto da to može vratiti tom dovom koju će proučiti nakon četiri rekata namaza, ko je prouči bar jednom u životu meleki će moliti Allaha, dž.š, da mu oprosti, a ko je ne poštuje kako joj dolikuje, Allah, dž.š, će ga kazniti, kao i onog ko je ne dadne drugom da se njome koristi. O dovi se još kaže da je Alejhisselam naredio Ebu Bekru da je nauči napamet i on je svaku noć kad ju je učio vidio Alejhisselama u snu, da je Omer, r.a, govorio da se bereketom te dove islam širio, da je Sufjan es-Sevri rekao da ko tu dovu nosi sa sobom i prouči je siđu mu hiljade meleka noseći svjetiljku koja će gorjeti tako da se neće bojati, jer su oni iza njega do Sudnjeg dana, da je ta dova napisana na arširahmanu pet stotina godina prije stvaranja svijeta, ko je prouči uz ramazan Allah će stvoriti sedamdeset hiljada jezika i svaki taj jezik će veličati Allaha, dž.š, posebnim riječima, da će Allah, dž.š, dati onom ko je prouči osamdeset hiljada meleka sa zastavama kad bude ustajao iz kabura, da će ga na džennetskim vratima dočekati na stotine hiljada meleka itd. I, na kraju, kaže se da ko je prouči barem jedanput bit će mu udovoljeno svim dunjalučkim i ahiretskim željama, a ko to ne vjeruje ide u kufr.
Molim objašnjenje u vezi s tom dovom. Da li je ta dova ispravna?

ODGOVOR:
Što se tiče same dove, čini mi se da su njena značenja prihvatljiva, međutim, u njenom tekstu ima toliko grešaka, da mogu slobodno kazati da ju je grijeh u tom obliku čitati, prepisivati i kopirati, posebno u ovo naše vrijeme, kada je svijet pismen i kada imamo u knjižarama i medžlisima islamske zajednice zbirke dova poput Hisnul-muslim, Handžićeve zbirke, itd, koje su vjerodostojne i u kojima nema takvih grešaka.
Međutim, problem nije, uslovno rečeno, sa samom dovom, nego s njenim značajem koji joj je pripisan u popratnom tekstu.
Taj značaj koji joj se pripisuje, ne samo da je pogrešan, nego je, uistinu, izuzetno opasan za neuke ljude. Zamislite jednog muslimana koji to pročita i to mu se svidi, a svidjet će mu se jer za malo dobiva nevjerovatno puno. Neuki svijet to voli. Zašto svijet hrli na lutriju? Hrli zato što mu se za malo obećava puno. Ovdje se radi o istom, jer po značaju koji se pripisuje toj dovi, dovoljno ju je jedanput pročitati i da to bude sigurna ulaznica za Džennet, bez obzira šta se u životu radilo!!! Još ako je osoba nosi uza se, ili joj je napišu na ćefinu, svi dunjalučki i ahiretski problemi su riješeni!!!
Takvo razmišljanje, do kojeg će doći većina koja dobro ne poznaje suštinu islama, stvarna je opasnost.
Zbog toga, skrećem pažnju svima koji tu dovu imaju da je sve što je u vezi s njenim vrijednostima rečeno u potpunosti neutemeljeno, da to nije rekao Allah, dž.š, niti Njegov Poslanik, s.a.v.s. Musliman u to ne smije vjerovati!
Vjerovanje u spomenute vrijednosti Arš-dove ne samo da je pogrešno, nego je, ako u njih čovjek povjeruje, usitinu, opasno, pošto može dovesti do toga da se čovjek samo na tu dovu osloni, a da sve ostalo zapostavi.
Ta dova, s obzirom da se u njoj spominje Allahovo, dž.š, ime, ne smije se bacati u kantu za smeće, ali se treba spaliti i na taj način uništiti.
Zaista je interesantno i alarmantno da muslimani u dvadeset prvom vijeku, vijeku nauke i pismenosti mogu nasjedati takvim prevarama. Uposlenici u općini Travnik su školovani ljudi, a do mene su dolazile informacije da se ta dova i njoj slične, poput Nur-dove, dijelile i po drugim općinama, školama, pa čak i na fakultetima. Ako se školovani muslimani mogu tako lahko prevariti, šta će tek biti s onim koji nisu završili visoke škole?!
Kako nisu sebe zapitali šta je vrednije, ta dova ili Kur’an? Ako Kur’anu Allah, dž.š, nije dao ta svojstva koja se spominju za Arš-dovu, kako je moguće da ih da toj dovi?
Nadalje, za sve što kažemo mora postojati dokaz. Gdje su dokazi da je spomenuto uzeto iz vjerodostojnih izvora, da je Zakonodavac Allah, dž.š, propisao te vrijednosti.
U tekstu koji govori o vrijednostima te dove ima nevjerovatno puno jezičkih, gramatičkih i drugih grešaka, da to iole pismenom insanu dovoljno govori o neozbiljnosti tog teksta. Čudno je da to muslimani ne primjećuju, nego to slijepo slijede. Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada kaže: “A Allaha se boje od robova Njegovih oni koji su učeni. Allah, je, doista, silan i On prašta.” (Fatir, 28)
Vrhunac cinizma, neznanja i lahkomislenosti u spomenutim “vrijednostima” nalazimo na samom kraju, gdje se kaže da ko ne bude vjerovao u navedene vrijednosti Arš-dove čini kufr, dakle, izlazi iz islama.
To što općinari, srednjoškolci, studenti, pa i univerzitetski profesori nasjedaju takvim podvalama očito govori da se radi o nepoznavanju islama, želji da se postigne Džennet na ahiretu, te ljudskoj osobini koja čovjeka navodi da traži što lakši put do tog cilja. Naravno, ne znači da je taj lakši put uvijek ispravan, jer do Dženneta se uvijek ne može doći prečicom. Džennet se postiže radom, činjenjem dobrih djela i čuvajući se loših, uz ispravno vjerovanje i ispravan nijet, a to zahtijeva trud i napor.
I, na kraju, prepoučio bih muslimanima i muslimankama da uče o islamu, da nauče vjeru koja izvodi čovjeka iz obožavanja čovjeka ka obožavanju Gospodara ljudi, vjeri koja obuhvata kompletan čovjekov život, koja podržava sve što je dobro za čovjeka, vjeri nauke, vjeri koja traži od čovjeka da izučava Allahove, dž.š, zakone, ali ide i dalje, pa traži od čovjeka da te zakone koristi za dobrobit čovjeka, dakle, u skladu s Allahovim, dž.š, zakonima.
Poštovani općinari, čitajte Kur’an! U njemu imate najljepše dove. U njemu je spas. U njemu ćete naći uputu i iz njega ćete saznati šta je dobro, a šta nije. Čitajte Ibn Kesirov komentar Kur’ana, čitajte Buharijinu i Muslimovu zbirku hadisa. Sve to imate na bosanskom jeziku, tehnički lijepo urađeno, lektorisano, bez brojnih grešaka koje imate u Arš-dovi. I znajte, svako čovjekovo djelo je značajno i ide na vagu na Sudnjem danu. Bilo bi nepravedno kada bi neko s tri kopirana lista postizao kao onaj koji koristi desetine i stotine hiljada listova i trudi se da u životu radi dobra djela, a loših da se kloni. Allah, dž.š, je pravedan.
*NOVI HORIZONTI- ODGOVORIO: DR. SUKRIJA RAMIC

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Post od din786 » Sub Mar 03, 2007 4:01 am

PITANJE: U našem selu umrloj osobi hodža napiše neke odgovore na papir i taj papir stavi na prsa kad je spuste u kabur, da joj se “nađu pri ruci” kada dođu meleki da je ispituju. Zar ne bi bilo bolje staviti mushaf, jer Kur’an je vredniji od tih odgovora?
ODGOVOR:
Gdje nema prave vjere tu ima praznovjerja. To su riječi koje ja često ponavljam. Nažalost, na našim prostorima još uvijek, uprkos činjenici da, hvala Allahu, dž.š, imamo svakim danom sve više visoko obrazovanih imama, ima efendija koje slabo poznaju određene propise, ili, pak, nemaju dovoljno hrabrosti da se u svojim džematima uhvate ukoštac s praznovjerjima koja su prerasla u običaj, a ponegdje poprimila i svojstvo islamskog propisa. Naravno, stavljanje tih papira i odgovora je pogreška. To nema nikakve veze s islamom. To nije propisano Kur’anom, nije bilo u praksi Poslanikovoj, s.a.v.s, niti je to prakticirao neko od prvih odabranih generacija muslimana. Umjesto pisanja odgovora ispravno je ljude podučavati da, ukoliko budu živjeli i prakticirali islam za svoga života, ukoliko budu dobri vjernici, ukoliko budu mu’mini, Allah, dž.š., će im dati sposobnost da daju čvrst i tačan odgovor kada meleki dođu da ih ispituju u kaburu, nakon njihove smrti. Uzvišeni Allah ne krši data obećanja, a On kaže: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi šta hoće.” (Ibrahim, 27)
Što se, pak, stavljanja mushafa u kabur tiče, to bi bila dodatna greška, možda veća od prethodne. Naime, konsenzus islamske uleme kaže da je dužnost muslimanu da čuva mushaf od izlaganja bilo kojoj vrsti poniženja i degradiranja. Otuda je zabranjeno s mushafom, pa čak i s jednim ajetom ili Allahovim, dž.š., imenom, napisanim na papiru i tome slično, ući na prljavo mjesto, staviti mushaf pod glavu umjesto jastuka, staviti ga na mjesto na koje se sjeda ili po kom se hoda itd.
Nema sumnje da raspadanjem ljudskog tijela u kaburu to mjesto postaje nečisto tako da ne dolikuje da se mushaf stavlja u kabur. To nije propisano islamom. Neka mushaf bude u rukama vjernika, njihovim srcima, neka ga pretoče, za života, u svojim djelima i neka ga ostave u naslijeđe svojoj djeci i unucima. Nema potrebe da ga u kabur “nose” sa sobom.
ODGOVORIO; DR. SUKRIJA RAMIC-NOVI HORIZONTI

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pon Mar 05, 2007 3:29 pm

Eselamu alejkum

Mene interesuje kadje najbolje slati dove Allahu dz.s. mislim na vrijeme u toku dana ili noci?






Ve alejkumus-Selam!


Musliman se može u bilo koje vrijeme dana ili noći obratiti svome Gospodaru i zamoliti ga. Uzvišeni Allah kaže: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'" (Prijevod značenja, Gafir, 60.) U drugom ajetu kaže: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli." (Prijevod značenja, El-Bekare, 186.). Međutim postoje vremena u kojima Uzvišeni Allah posebno voli dovu i prima je, kao što su: Zadnja trećina noći, jedan vremenski period petkom, između ezana i ikameta, kada pada kiša, u ramazanu, na dan arefata, u lejletul-kaderu, u džihadu kada se iziđe na bojno polje, kada je čovjek u nevolji, kada je obespravljen, kada je na sedždi, kada posti, srijedom između dva namaza (u hadisu nije pojašnjeno o kojim se namazima radi), kada je na putu, kada prisustvuje smrti muslimana itd., a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Čet Mar 08, 2007 5:56 pm

Na našim prostorima se posljednjih godina puno govori o džinima, sihirima itd. Neki ljudi su od toga napravili veliki biznis, jer mase svijeta dolaze da se kod njih liječe. S druge strane mnogi u to ne vjeruju. Lično sam čuo jednog istaknutog profesora islamskih nauka kada kaže da su to sve prazne priče. Mogu li džini stvarno djelovati na čovjeka?


Što se mene tiče nema sumnje da džini mogu djelovati na čovjeka. Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio...” (El-Bekare, 275) O tome govore brojni vjerodostojni hadisi koje su zabilježili Buharija, Muslim i drugi.
Sve to potvrđuje i svakodnevna praksa. Oni koji su imali priliku da vide osobe koje su pod džinskim utjecajem, kako za vrijeme liječenja divno uče Kur’an iako ne znaju ni slova arapskog pisma, kako naši Bošnjaci pričaju japanski ili neki drugi jezik, a u stvarnosti ne znaju ni jedne riječi tog jezika, ne mogu a da ne vjeruju da džini mogu djelovati na čovjeka.
Kao što sam siguran da džini mogu djelovati na čovjeka, isto tako siguran sam da oni ne mogu u potpunosti ovladati iskrenim Allahovim, dž.š, robovima. Uzvišeni Allah veli: “Ti nećeš imati vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidžr, 42) Nadalje, trenutno djelovanje koje može svakog zadesiti otklanja se spominjanjem Allaha, dž.š: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.” (El-E’araf, 201)
Međutim, sve to ne smije sprečavati čovjeka da živi normalnim životom, pošto mi vjerujemo i znamo da svako od nas ima barem jednog džina koji nas u stopu prati. Poslanik, s.a.v.s veli da svako od nas ima svog džina pratioca (karina) i da ga je i on imao. (Vidi: Muslim, Sahihu Muslim, “Sifatul-kijameti vel-dženneti ven-nar”, br. 5034)
Uz preporuku da se o džinima ne priča, jer razgovor o njima njih privlači, preporučujem zaštitu koja se ogleda u abdestu, učenju ajeta, poput Ajetul-kursije, te sura El-Felek i En-Nas, zatim dova koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s. Uz sve to, vrlo je važno ne činiti grijehe, jer svaki grijeh otvara vrata šejtanskom djelovanju na čovjeka, pošto čovjekov gard, koji se ogleda u snazi imana i jačini same ličnosti, u tim momentima slabi. Isto tako, treba znati da on koristi čovjekove slabosti, npr. kad čovjek izgubi kontrolu nad sobom zbog pretjerane srdžbe, radosti, gubljenja nade itd. Zbog toga je vrlo važno strpiti se pri prvom udaru neke nevolje, kako Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Strpljenje je pri prvom udaru.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-dženaiz”, br. 1203) Molim Allaha, dž.š, da nas sačuva od prokletog šejtana, zlih džina i njihovih djelovanja.

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pon Mar 12, 2007 2:53 am

Punicin sihr


Sellam alejkum!

Molim Vas da mi odgovorite na ovo moje pitanje. Rasto sam se sa zenom, a imamo hvala dragom Allahu dva zdrava sina. Prije nego sto smo se rastali njena mati nam je poslala "dugmad" koja smo prisili na jastuke i njoj neke crvene konce da ih nosi sa sobom. Poslije toga pocela me je boliti glava i noge trnuti, stalno mi se spavalo i nakon kratkog vremena smo se rastali.

Ja sam zvao jednog hodju, hafiza, koji mije ucio preko telefona. Prvo mi se pocela tresti glava, poslije toga cijelo tijelo, plakao sam, ali nisam znao zbog cega placem. Nakon toga, a u toku ucenja, cijelo tijelo mi
je bilo utrnuto, a pluca su mi htjela eksplodirati. Poslije ucenja sam povracao i izbacio sam malo krvi. Nisam nikad klanjao, osim kada je bajram. Sada klanjam svaki vakat. Interesuje me je li u mene usao dzin, sejtan, preko tih dugmadi koje smo dobili od njene matere.

Moja bivsa zena je krenula u blud, u po lijepog Ramazana, i sada govori kako me mrzi. Uz Allahovu dz.s. pomoc poceo sam klanjat i sve otkrio. Da vas Allah dz.s. nagradi.



Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Ono sto se navodi u knjigama jeste da urok i sihir uistinu postoje. Sama cinjenica da su komplikacije nastupile po dolasku te dugmadi, dovoljan je pokazatelj da nesto s njima nije u redu. Kako god da je bilo, nastoj da odrzis sebe na putu istine poduci se propisima vjere, potrazi ispravnu literature i posjecuj predavanja to je ono za sto ces biti nagradjen.

Rekao je Poslanik alejhisSelam:”Kome Allah zeli dobro poduci ga propisima vjere”. Sto se tice tvoje supruge nema sumnje da je sejtan upleo i kod nje svoje prste, jer nije normalno da se insane musliman oda takvom jednom poroku kao sto je blud preko noci.

Molim Allaha subhaneh da ti ojaca iman i ucvrsti tvoje stope preko Sirat Cuprije I uvede te Svojom miloscu u Dzennet.Amin!
A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan!

din786
Mlađi član
Postovi: 70
Pridružio se: Sub Jan 07, 2006 8:05 am

Šejtanovo došaptavanje...

Post od din786 » Pet Mar 16, 2007 3:41 am

Pitanje:
Kako treba postupiti i šta treba uraditi osoba koju šejtan uznemirava došaptavajući joj loše misli? Da li je osoba kojoj ružne misli dolaze i o kojima razmišlja grešna?

Odgovor:
U vjerodostojnom hadisu govori se o tome da šejtan kao i melek došaptavaju čovjeku dajući mu ideje i misli. Šejtan, naravno došaptava ono što je po čovjeka loše i podstiče ga na grešna djela. Ko to osjeti treba da prouči Euzu billahi mineššejtanirradžim (Tražim zaštitu od Allaha protiv prokletog šejtana.) Na lijepim mislima i korisnim idejama treba se Allahu, dž.š, zahvaliti.
Prema tome, čovjek nije imun na te misli, ali se protiv njih mora boriti, sebi zaštitu osigurati, loše misli od sebe odbacivati i njih se oslobađati. Ashabi su pitali Poslanika, s.a.v.s, o tim šejtanskim uznemiravanjima i on im je odgovorio da je to eksplicitni iman, dakle, jasan dokaz za postojanje imana u njihovim srcima, jer da nema imana šejtan ne bi pokušavao da ih zavede. Dakle, ako nam loše misli padaju na um, to je dobar znak, ali i znak da moramo tražiti zaštitu i zauzeti čvrst gard kako nas ne bi savladale. Loše misli koje čovjeku naumpanu nisu grijeh same po sebi. Grijeh je ako ih čovjek izvrši svojim organima, bilo jezikom ili nekim drugim organom. Poslanik, s.a.v.s, u vjerodostojnom hadisu veli da je Allah, dž.š, oprostio njegovom ummetu ono što im njihove duše haju, ukoliko to ne urade ili (jezikom) ne kažu.

Preuzeto iz časopisa Novi horizonti

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Čet Apr 19, 2007 5:56 am

PITANJE 71:

Es-selamu Alejkum

Poštovani brate po Islamu .
Pošto sam od prije 3 mjeseca počela da se učim, kako da postanem prava muslimanka, dolazim do nekih nejasnih pitanja, pošto sam odprije mislila da su svi muslimani čjelog svjeta isti, sad saznajem da ima 4 mezheba ali sad čujem imaju i neki koji se zovu Vehabije, mada neko kaže nije to njihovo pravo ime, oni se drukčije zovu ,ali niko mi nezna objasniti .
1. Kako se zovu? Kosu oni?
2. Ko su ili štaje Selefa ?
Halali te mi ako možda postavljam pogrešna pitanja.
Ali Allah zna da je to iz mog neznanja i radoznalosti. Volila bi da mi odgovoritena moja pitanja, Allah nek vas nagradi za vaš trud.



ODGOVOR 71:

Ve alejkumus-Selam!

Uvažena sestro, tvoje prvobitno ubjeđenje da su svi muslimani isti je potpuno ispravno i znaj da si već na početku zauzela ispravan stav. Što se tiče mezheba to su pravni (fikhski) pravci koji su rezultat različitog razumjevanja šerijatskih izvora.
Potpuno je objektivno i realno da dva učenjaka na različite načine shvate određeni argument, budući da se njihova moć razumjevanja i shavatanja tih dokaza razlikuje od situacije do situacije.
Dakle, svaki od spomenitih mezheba nastoji na što precizniji način razumjeti Kur'an i Sunnet i na osnovu tog razumjevanja donosi pravno rješenje po određenom pitanju.
Međutim, pored ovih razilaženja svi muslimani ehlussunnetskih pravnih provicijencija su složni na jednom akaidu (vjerovanju), što je najbitnija stvar u islamu.
Islamski učenjaci od prvih od posljednjih su tolerisali fikhska razilaženja koja su svakako neizbježna. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ukazao na postojanje ovih razilaženja, kazavši: "Kada jedan učenjak bude činio idžtihad (nastojanje da se dođe do najispravnijeg stava) pa pogodi u tom svom idžtihadu ima dvije nagrade a ako pogreši ima jednu nagradu." Buhari i Muslim.
Ko pogodi u idžtihadu ima nagradu za idžtihad i za pogodak, a ko pogreši ima nagradu samo za idžtihad. Pa neka je neizmjerna hvala našem Uzvišenom gospodaru koji nas je učinio muslimanima, a najbolji muslimani kod Allaha su najbogobojazniji bez obzira na njihovo meshepsko opredjeljenje.

Što se tiče onih koji zovu "vehabije" to su ustvari muslimani koji nastoje dosljedno slijediti Kur'an i Sunnet. Svaka muslimanka koja se propisno pokrije, ne mješa se sa muškarcima, ne sluša muziku itd., i svaki musliman koji pusti dužu bradu, skrati svoju odjecu, koristi misvak i sl., nazivaju ih imenom "vehabije" želeći time kazati da slijede Muhammeda b. Abdul-Vehhaba. Ispravno bi bilo, ako već žele da ih okarekterišu nekim imenom, da kažu "Muhammedije", budući da se njegov otac zvao Abdul-Vehhab, ne on. Većina ljudi koje nazivaju vehabijama uopće i ne zna ko je Muhammed b. Abdul-Vehhab. Oni koji slijede Kur'an i Sunnet (svakako da pripadnici svih pravnih škola slijede Kur'an i Sunnet) ne pripisuju se određenoj pravnoj školi, pa zbog čega bi se pripisivali Muhammedu b. Abdul-Vehhabu, koji sigurno nije na stepenu ni jednog od imama ovih pravnih škola, iako je bio poznati i priznati učenjak.
Ovaj pseudonim "vehabije" su isforsirali laički umovi prvenstveno šije (rafidije) koji svoju vjeru svode na mlataranja sa lancima, obozavanja mezarja i naricanja kod kaburova. Muhammed b. Abdul-Vehhab se svakako borio protiv ovoga širka i nastojao je raširiti ispravan tevhid (vjerovanje).
Dakle, svako onaj ko se prihvati izvorne vjere dobija epitet "vehabije". Šta je to loše da se slijedi Sunnet u pravom smislu te riječi?! Loše je to što neki muslimani nisu u stanju vladati svojim prohtjevima pa kada vide nekoga da je čvršći od njih u vjeri, kažu: "Plaćenik, vehabija, musliman 92, i sl." Molim Allaha da nas sačuva neznanja, da očisti naše grudi od zavisti i naše jezike od potvore. Amin!

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (20.06.2004)

www.kewser.net

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Sre Maj 02, 2007 3:21 am

Kako su nastale novotarije u vjeri?

Intresantan je način na koji se novotarije (bid’ati) uvode u vjeru. Nekada se to čini s najljepšom namjerom. Tako su izmišljeni fadileti mnogih sura u Kur’anu (i to je pripisano Muhammedu, s.a.v.s, da je on to rekao) da bi se ljudi potakli da uče navedene sure. Nekada se to čini iz određene potrebe, kao što je potreba za isticanjem i dokazivanjem, ili pak potreba za životnom egzistencijom. Nekada se to čini s najlošijom i najpodlijom namjerom (npr. novotarija se predstavi izuzetno vrijednom, tako da naivan ili neuk musliman nesvjesno prestaje biti musliman, jer stekne dojam da mu je to dovoljno (tj. ta novotarija) da se spasi vatre i uđe u Džennet i da ne mora voditi računa o propisima islama. Tako možemo čuti da neki novotari kažu da ko klanja tu i tu noć i prouči to i to, to mu nadoknađuje sve propuštene namaze, ili ko nosi ili uči “Nur-dovu” neće ga peći džehennemska vatra itd. Nekada se novotarija uvodi iz neznanja, nekada iz nehata itd.
Bilo kako bilo, treba da znamo da su sve novotarije rezultat nepoznavanja islama. Naime, da je osoba koja je novotariju izmislila i uvela znala posljedice svoga postupka nikada to ne bi uradila, a da su oni koji su tu novotariju prihvatili znali da je to novotarija ona kod njih mjesta ne bi imala.
Kada govorimo o novotarijama uvijek se treba sjećati riječi Allaha, dž.š: “Danas sam vam usavršio vašu vjeru i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3), i riječi Alejhisselama, s.a.v.s, koji je u poznatim (mešhur) hadisima jasno upozorio: “Svaka novotarija (u vjeri) je zabluda, a svaka zabluda će u vatru.” “Sve što nije u skladu s ovim, na čemu smo mi, je odbačeno.” Prema tome, vjera je upotpunjena i niko nema pravo da u vjeri nešto dodaje ili oduzima. Nisu ljudi ti koji propisuju vjeru.

priredio: dr. Šukri H. Ramić

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Pet Maj 04, 2007 2:42 pm

Da li je izgovaranje nijeta jezikom, pri stupanju u namaz, ispravno po hanefijskom mezhebu?

Mislim da je u našem vremenu, vremenu opće globalizacije, pitanje jednomezhebstva, tj. striktnog slijeđenja jednog mezheba, prevaziđeno za one koji imaju mogućnosti da upoznaju i druge mezhebe. Naime, kada znamo da su mezhebi, ustvari, tumačenja šerijata, oni koji mogu do tih tumačenja doći dužni su da ih proučavaju i daju prednost onim tumačenjima koja su sa najjačim argumentima i koja na najbolji način ostvaruju ciljeve šerijata. Danas jednom mezhebu pozivaju samo oni koji značenje mezheba pravilno ne razumiju, ili se u mezhebskim tumačenjima ne snalaze. Dakle, bilo bi ispravno da ste pitali da li je po šerijatu ispravno izgovaranje nijeta jezikom pri stupanju u namaz. Da ste tako postavili pitanje, ja bih, prije odgovora, pogledao mišljenja prijašnje uleme i njihove dokaze, te mišljenja suvremnih pravnika i njihove stavove u pogledu tih dokaza, i na osnovu svega toga, uz Allahovu, dž.š, pomoć, dao prednost onom mišljenju koje ima najjači dokaz.
No, imajući u vidu da je stav hanefija istovjetan stavuostalih pravnih škola, nema smetnje da iznesem samo njihov stav.
U mjerodavnim fikhskim djelima hanefijskog mezheba, koja su mi bila dostupna, ne stoji da nijet treba jezikom izgovarati.
Tahavi (umro 321 H./933 god.), opisijući kako se klanja namaz kaže: “Kada čovjek stane da klanja propisani namaz izgovorit će tekbir koji je povezan sa njegovim nijetom...” (Muhtesaru-t-Tahavi, str. 26.)
Kasani (umro 587 H./1191 god.) naširoko objašnjava pitanje nijeta govoreći o tome da je nijet uslov (šart) da bi stupanje u namaz bilo ispravno, jer je namaz ‘ibadet, a ‘ibadet se mora iskreno ispovijedati samo Allahu, dž.š. On u Kur’anu, a.š, kaže: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju iskreno mu ispovijedajući vjeru.” (El-Bajjina, 5.) Iskreno ispovijedanje ne može se ostvariti bez namjere (nijeta). Alejhisselam kaže: “Nema djela onome koji nema nijeta (La ‘amele limen la nijjete lehu.)”. Tj, neće za to djelo imati (ahiretsku) nagradu ili kaznu ukoliko nije imao namjeru da dotično djelo uradi. U drugom hadisu on je rekao: “Djela se cijene prema namjerama...” (Sahihul-Buhari, ”Bed‘ul-vahj”, br. 1, Sahihu-Muslim, ”Kitabul-imare”, br. 1907) tj. za djela koja radimo bit ćemo nagrađeni ili kažnjeni na osnovu naših namjera (nijeta). Kasani jasno kaže da “nijet” znači namjeru, a da se namjera ostvaruje u srcu (...vel-iradetu ‘amelu-l-kalbi). (El-Kasani, Bedai’ es-Sanai’, 1/127-130.)
Marginani (umro 593 H./1196 god.) kaže: “Nijet označava namjeru. Uslov (šart) je za onoga koji namjerava stupiti u namaz da zna svojim srcem koji namaz klanja, a što se izgovoranja jezikom tiče to ne važi. (...emma-z-zikru bi-l-lisani fe la mu’tebere bihi.)” (El-Hidaje, 1/45)
‘Alauddin ‘Abidin (umro 1306 H./1888 god. ) u knjizi El-Hedijje el-’alaijje, kada govori o šartima i ruknovima namaza, spominje i nijet. Komentator tog djela Muhammed Seid el-Burhani, koji se može smatrati našim suvremenikom (umro 1386 H./1967. god.), definišući nijet kaže: “To je čvrsta odluka, da bi se tako razlikovao običaj (‘adet) od ‘ibadeta. Njime (tj. nijetom) se ostvaruje iskrenost Uzvišenom Allahu.” (El-Hedijje el-’alaijje, str. 65.)
Dakle, nijet (namjera) treba da postoji u srcu i mora se ostvariti (dogoditi) prije samog stupanja u namaz, tj. prije ili kod samog izgovaranja početnog tekbira (iftitahi-tekbira). Ukoliko namjera (nijet) ne postoji u srcu, to što mi izgovorimo je nevažeće, a ukoliko postoji razlika između srca i jezika, u obzir se uzima ono što je na srcu.
Prema tome, ispravno je na sljedeći način stupiti u namaz: Srcem, tj. u mislima svojim treba donijeti odluku šta želimo klanjati i onda izgovoriti početni tekbir tj. dižući ruke reći “Allahu ekber”. Tako je radio Muhammed, s.a.v.s, i tako su radili njegovi ashabi. Nigdje se ne prenosi da je Alejhisselam, s.a.v.s, pri stupanju u namaz, izgovarao nijet naglas (jezikom), a on nam je rekao: “Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabul-ezan”, br. 631) Prema tome, izgovaranje nijeta naglas je novotarija (bid’a) i treba se te novotarije kloniti.
S obzirom da je izgovaranje nijeta jezikom novotarija-bid’a (izuzetak su hadž i umra, jer se telbija izgovara naglas), a samo izgovaranje jezikom, bez nijeta u srcu, nevažeće, očito je da od njegovog izgovaranja naglas nema koristi, nego samo može biti štete. Naime, dešava se da čovjek, vremenom, prestane nijetiti svojim srcem i mislima i nastavi nijetiti samo jezikom, a takav nijet je neispravan i nevažeći. Ako znamo da se djela cijene prema nijetu, onda možemo shvatiti opasnost u kojoj se može naći onaj koji tako radi. Mislim da je potrebno još jednom naglasiti da osoba koja nijet izgovara jezikom, taj nijet mora ostvariti u svom srcu, svojim mislima, i tek tada će djelo koje radi biti primljeno i u skladu sa hadisom koji bilježi Bejheki od Enesa, r.a: ”Nema djela onome ko nema nijeta.”
Novi Horizonti

Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

Post od Yassin » Uto Maj 15, 2007 3:48 am

Čuo sam da oči mogu počiniti blud. Da li je to tačno?


Muslimanu i muslimanki zabranjeno je gledati ono što je grijeh ili raditi ono što vodi u grijeh. Tako je zabranjeno da muškarac gleda ženu kojoj nije mahrem, dakle s kojom bi mogao stupiti u brak. Prvi pogled je dozvoljen, ali već drugi, odnosno dulje gledanje nije. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim. To im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim...” (En-Nur, 30-31)
Dakle, kako je zabranjeno naslađivanje spolnim organima (intimni odnos) među onima koji nisu zakoniti supružnici (“I oni koji svoje spolne organe čuvaju osim od žena svojih...” (El-Mu'minun, 5-6), tako je zabranjeno naslađivanje očima. “Oči blud čine, jezik blud čini, ruke blud čine, noge blud čine, a spolni organ to sve posvjedoči ili zaniječe”, kaže Poslanik, s.a.v.s. (Ahmed, Musned, br. 8488)
Razlog zabrane pogleda je u činjenici da je pogled Iblisova strelica i da može biti prvi korak ka nemoralu, a Uzvišeni Allah zabranjuje približavanje bludu na bilo koji način: “I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat i ružan put” (El-Isra, 32)
I, na kraju, moja poruka muslimanima i muslimankama, prije svega mladima, je da obaraju poglede, da se na to navikavaju. To će njihova srca očuvati, njihov iman ojačati, njihov moral ustabiliti i to će biti sigurna prepreka koja će ih sprečavati da odu u blud koji unesrećuje ljude i na dunjaluku i ahiretu.

Novi Horizonti - Fetve i savjeti (69)

Odgovori