Od sebe pobjeci ne mogu...

Pitati mogu svi ali admistrator(Enes) samo može dati odgovor!

Moderator: EMIRgr

Odgovori
Ensarijka
Posmatrač
Postovi: 1
Pridružio se: Sre Avg 21, 2013 12:01 pm

Od sebe pobjeci ne mogu...

Post od Ensarijka » Sre Avg 21, 2013 12:51 pm

Eselamu alejkum,
ni malo lako pretociti u rijeci ono sto se vrzma u mojoj glavi.
"Problemi" sa kojima se suocavam, pretvorili su me od vesele i nasmijane
u povucenu osobu. Pokusavam da se izborim s' tim... Postim, klanjam...
Al' naidje period kad postanem nemarna oko namaza, tad sebe ubedjujem...
Stanem na namaz, svasata mi padne na pamet od nekih nebitnih zivotnih
stvari, do jako ruznih misli... Pa se zastidim pred Allahom.
Od nedavno osecam trnke u sakama, laktovima i koljenima... Kao mravi, kao neki nemir...
U poslednje vrijeme svaka me sitnica pogodi, postala sam jako placljiva.
Uskoro punim 29. godina, i svih 29 godina bjezala sam od vezivanja, udaja mi nije ni padala
na pamet... Nisam imala veze... Kada bi mi se neko svidio, bio mi je zanimljiv dok ne pita za mene...
Ako pita, onda ja bjezim glavom bez obzira... Ne mogu sebe u tim situacijama da iskontrolisem, gasim telefon, ne izlazim, idem u drugi grad... Samo da pobjegnem... Pa sad kad pogledam vidim da su sve to bili fini momci... Al taj nemir u sebi, ja nisam mogla da suzbijem.
Sad ne znam sta da mislim... Pricala sam sa efendijom u nasoj dzamiji, i rekao mi je da cim mogu da klanjam nemam sihir... Ako ima neko savet...

Odgovori