Allah te nagradio sestro
Posalji mi sve sto imas ja jako volim da citam i ucim sve o islamu
vjernik ili licjemer
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
Re: vjernik ili licjemer
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,
ovdje bih samo htjela izraziti podršku sestrama koje skupljaju hrabrost da se pokriju i podijeliti svoje iskustvo. Halalite ako nije mjesto za to, ali obzirom da se u prethodnim postovima to spominjalo osjećam potrebu da podijelim svoje iskustvo.
Nema dugo kako sam se pokrila, nekoliko mjeseci možda, o okolini da ne pričam, ovdje em što nema muslimana skoro uopće, a pokrivenih žena još manje (osobno poznajem svega jednu koja po mome skromnom mišljenju nije propisno pokrivena,da mi Allah oprosti ako griješim i uputi i mene i nju, osim toga sam vidjela jednu u trapericama i marami ????, i jednu stariju ženu, eto to je sve što sam vidjela od žena muslimanki), o zadrtosti da ne pričam.
Dugo me je kopalo to da se pokrijem, dugo sam razmišljala o tome, jednostavno me je stalno nešto vuklo da se moram pokriti, i uvijek sam si mislila džaba mi sve što činim kad ovo-jednu od najbitnijih stvari ne mogu učiniti, pa sam se ohrabrivala, imala nijjet da to jednog dana insa'Allah učinim, pa jednom probala, pa nisam mogla izać iz kuće takva, nisam imala hrabrosti, subhan'Allah.. Osim toga imam zastarjeli slučaj sihra, što tada nisam znala, i uvijek mi je šejtan nabacivao misli poput - da, ja ću se pokriti a moj muž će sliniti za polugolim ženskama čim proviri iz kuće, estagfirullah. I da ne nabrajam...
Uglavnom, jedan dan sam se samo spremila (pokrila) i izašla van, pa šta bilo.
I nije bilo NIŠTA, ama baš ništa. Otišli, vratili se, ostala sam živa elhamdulillah
Slijedeći dan kad sam trebala izaći sama, bilo mi je malo nelagodno, i znala sam da će apsolutno cijeli svijet buljiti u mene da zbilja ne bih toliko pažnje ni gola privukla- što je jedna sestra napisala. Ali i to je prošlo.
i malo po malo, navikla sam se brzo ja a i okolina - tu elhamdulillah nisam imala problema, obzirom da svi koji me poznaju znaju da sam prihvatila islam- a toliko znaju da se muslimanke pokrivaju. malo čuđenja, ali zbilja ne mogu reći, nikakve neugodnosti.
i sada, i danas ima dana kad moram skupljati ekstra hrabrost ići sama nekamo, jer pogleda uvijek ima, a ima dana kada mi nije neki problem, dapače, tada sam naročito ponosna što me je Allah uputio, da nas sve uputi amin.
U svakom slučaju stvar je kakav stav zauzmem - ako zaboravim na hidžab ni drugi ga toliko ne primjećuju, ako i primijete, to tek koji kratki začuđeni pogled. Ako mi je baš "težak" na glavi imam osjećaj da ga i svi drugi jako primijete.
I zasada su samo pozitivna iskustva, tu i tamo netko priđe sa pitanjem, sve s poštovanjem elhamdulillah, nažalost više sam poštovanja doživjela od tzv.kafira, nego u nekim momentima od tzv.vjernika koje je moj hidžab baš zabavio, da im se Allah smiluje, mislim da Allahove swt naredbe nisu tu da bi se njima zabavljali, Allah najbolje zna.
I ono najbitnije, sa hidžabom Allah mi je dao toliku snagu i samopouzdanje koje nisam prije imala, dakle Allah je silno milostiv i silno pomaže, i uvijek je uz tebe pogotovo što slijediš njegov put, to imam što više na umu.
Halalite na dugom postu, insa'Allah da nekoga ohrabri makar da se podsjetimo i da smo jedni drugima podrška.
Molim Allaha da nam se svima smiluje i kada nas je već uputio na pravi put da nas pomogne da i nastavimo i idemo još i na bolje. Amin
esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
ovdje bih samo htjela izraziti podršku sestrama koje skupljaju hrabrost da se pokriju i podijeliti svoje iskustvo. Halalite ako nije mjesto za to, ali obzirom da se u prethodnim postovima to spominjalo osjećam potrebu da podijelim svoje iskustvo.
Nema dugo kako sam se pokrila, nekoliko mjeseci možda, o okolini da ne pričam, ovdje em što nema muslimana skoro uopće, a pokrivenih žena još manje (osobno poznajem svega jednu koja po mome skromnom mišljenju nije propisno pokrivena,da mi Allah oprosti ako griješim i uputi i mene i nju, osim toga sam vidjela jednu u trapericama i marami ????, i jednu stariju ženu, eto to je sve što sam vidjela od žena muslimanki), o zadrtosti da ne pričam.
Dugo me je kopalo to da se pokrijem, dugo sam razmišljala o tome, jednostavno me je stalno nešto vuklo da se moram pokriti, i uvijek sam si mislila džaba mi sve što činim kad ovo-jednu od najbitnijih stvari ne mogu učiniti, pa sam se ohrabrivala, imala nijjet da to jednog dana insa'Allah učinim, pa jednom probala, pa nisam mogla izać iz kuće takva, nisam imala hrabrosti, subhan'Allah.. Osim toga imam zastarjeli slučaj sihra, što tada nisam znala, i uvijek mi je šejtan nabacivao misli poput - da, ja ću se pokriti a moj muž će sliniti za polugolim ženskama čim proviri iz kuće, estagfirullah. I da ne nabrajam...
Uglavnom, jedan dan sam se samo spremila (pokrila) i izašla van, pa šta bilo.
I nije bilo NIŠTA, ama baš ništa. Otišli, vratili se, ostala sam živa elhamdulillah
Slijedeći dan kad sam trebala izaći sama, bilo mi je malo nelagodno, i znala sam da će apsolutno cijeli svijet buljiti u mene da zbilja ne bih toliko pažnje ni gola privukla- što je jedna sestra napisala. Ali i to je prošlo.
i malo po malo, navikla sam se brzo ja a i okolina - tu elhamdulillah nisam imala problema, obzirom da svi koji me poznaju znaju da sam prihvatila islam- a toliko znaju da se muslimanke pokrivaju. malo čuđenja, ali zbilja ne mogu reći, nikakve neugodnosti.
i sada, i danas ima dana kad moram skupljati ekstra hrabrost ići sama nekamo, jer pogleda uvijek ima, a ima dana kada mi nije neki problem, dapače, tada sam naročito ponosna što me je Allah uputio, da nas sve uputi amin.
U svakom slučaju stvar je kakav stav zauzmem - ako zaboravim na hidžab ni drugi ga toliko ne primjećuju, ako i primijete, to tek koji kratki začuđeni pogled. Ako mi je baš "težak" na glavi imam osjećaj da ga i svi drugi jako primijete.
I zasada su samo pozitivna iskustva, tu i tamo netko priđe sa pitanjem, sve s poštovanjem elhamdulillah, nažalost više sam poštovanja doživjela od tzv.kafira, nego u nekim momentima od tzv.vjernika koje je moj hidžab baš zabavio, da im se Allah smiluje, mislim da Allahove swt naredbe nisu tu da bi se njima zabavljali, Allah najbolje zna.
I ono najbitnije, sa hidžabom Allah mi je dao toliku snagu i samopouzdanje koje nisam prije imala, dakle Allah je silno milostiv i silno pomaže, i uvijek je uz tebe pogotovo što slijediš njegov put, to imam što više na umu.
Halalite na dugom postu, insa'Allah da nekoga ohrabri makar da se podsjetimo i da smo jedni drugima podrška.
Molim Allaha da nam se svima smiluje i kada nas je već uputio na pravi put da nas pomogne da i nastavimo i idemo još i na bolje. Amin
esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.