Samo Svemoguci zna sta ce se desiti u buducnosti

[Yassin]

Allah, dž.š, kaže: “Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što vecina njih nije znala.” (El-A’raf, 131)
“Uzrok vaše nesrece je s vama!” –rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 19)
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u odredenom mjesecu.” (Buharija i Muslim)
U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, niti gatanja, a radujeme optimizam.” “Šta je to optimizam?” upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s, rece: “Lijepa rijec.” (Buharija i Muslim)
Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Gatanje je širk, gatanje je širk!” (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis sahih)

Svjedoci smo da veliki broj muslimana i dalje prakticira razne oblike idolatrije, koji su u oprecnosti sa islamskim vjerovanjem po kojem jedino i iskljucivo Allah, dž.š, daje dobro ili zlo. Tako mnogi medu muslimanima i dalje redovno citaju horoskop, gataju putem findžana, graha, mica i slicno. Mnogi i dalje slute nesrecu ukoliko crna macka prode ispred njih presjecajuci im put. Salijevanje “strave” je metod otkrivanja uzroka nevolje koji još mnogi praktikuju. Po mnogima je zabranjeno nocu rezati nokte, srijedom raditi to i to, utorkom opet drugo i tako dalje.


Sve spomenuto nema nikakva temelja u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, Kur’an jasno i nedvosmisleno negira pripisivanje razloga nevolje bilo kome od stvorenja. Allah, dž.š, kaže: “I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što vecina njih nije znala.” (El-A’raf, 131) Allah, dž.š, u navedenom ajetu govori o Faraonu i njegovom narodu koji su, kada im se desi nešto dobro, govorili: “Ovo je od nas!” a kada ih zadesi kakvo zlo govorili bi: “Ovo je zbog Musa’a i onih koji u njega vjeruju. Allah, dž.š, im odgovara da je njihova nevolja od Allaha zbog njihovog nijekanja Allaha, dž.š, i Njegovih poslanika i dokaza koje je slao. Medutim, vecina njih su neznalice i oni to ne razumiju. Da oni to razumiju shvatili bi da je Musa, a.s, došao sa dobrim i uspjehom i spasom za one koji mu povjeruju i koji ga budu slijedili. Kada se covjekova narav udalji od vjere u Allaha, onda covjek ne primjecuje Allahovu, dž.š, ulogu u upravljanju svime što postoji, niti Njegov kader, pomocu kojeg se sve dešava i zbiva. Tako je, u predislamsko doba, onaj ko je htio da nešto uradi otišao do pticijeg gnijezda i poplašio pticu koja bi naglo poletjela.
Ukoliko bi poletjela na desnu stranu, on bi to protumacio kao dobar znak i krenuo bi u realizaciju onoga što je naumio, a ukoliko bi poletjela na lijevu stranu, protumacio bi to kao loš znak i odustao bi od djela koje je namjeravao uciniti. Islam dokida taj i sve druge vidove praznovjerja i na njihovo mjesto postavlja istinu koja glasi: Sve što se ljudima dešava, dobro i zlo, iz jednog jedinog je izvora. Sve to je od Allaha, a zbog njihovih djela koje cine. Allah, dž.š, kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)
U drugom ajetu Allah, dž.š, kaže: “Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesrecu donosite, ako se ne okanite, kamenovacemo vas i stici ce vas zaista, bolna patnja od nas.” “Uzrok vaše nesrece je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 18-19)


Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u odredenom mjesecu” (Buharija i Muslim). U navedenom hadisu nijece se zaraza u smislu da se ona dešava sama od sebe, mimo Allaha, dž.š. Medutim, da zaraza kao uzrok koga Allah, dž.š, daje postoji potvrduju drugi hadisi u kojima se o njoj govori. Jedan od njih su rijeci Poslanika, s.a.v.s: “Neka bolesnik ne prilazi zdravom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Bježi od zaraženog kao što bježiš od lava.” (Muslim) Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko cuje za kugu u nekom gradu neka se ne upucuje ka njemu. (Ahmed) Medutim sve je to po Allahovoj, dž.š, odredbi. Imam Ahmed, takode prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ništa se samo po sebi ne prenosi” (tri puta), pa ga je jedan beduin upitao: “Kako to Allahov poslanice, kada znam da se zaraza pojavi na repu samo jedne deve i onda se prenese na cijelo stado?” Poslanik, s.a.v.s, tada rece: “A ko je zarazio prvu? Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u odredenom mjesecu.” Poslanik, s.a.v.s, je na jednostavan nacin pojasnio da se sve to dešava iskljucivo Allahovom, dž.š, odredbom, ali i naglasio u mnogim hadisima da je covjek dužan da se cuva uzroka bolesti.

Prenosi se da je Ikrime, r.a, rekao: “Sjedjeli smo kod Ibn Abbasa kada je proletjela neka ptica ispuštajuci krikove. Neko od prisutnih rece: “Hajr!” Ibn Abbas mu rece: “Niti hajr niti šerr.!” Ibn Abbas je odmah zanijekao bilo kakav uticaj ptice na dobro ili loše što ce se desiti. U drugoj predaji stoji da je Tavus, r.a, krenuo na put sa jednim svojim ahbabom, te su culi vranu kako kriknu. On rece: “Hajr!” Na to mu Tavus rece: “Kakvo dobro može biti od ovog?! Ti mi više ne možeš biti drug.”
Imam Ahmed prenosi hadis u kojem stoji: “Ko zbog gatke odgodi odredeni posao ucinio je širk Allahu, dž.š.” Na to je neko upitao: “Šta je otkup za to?” Poslanik, s.a.v.s, rece: “Da kažeš: “Allahumme la hajre illa hajruk, ve la tajre illa tajruk, ve la ilahe gajruk.” “Gospodaru moj, nema hajra osim Tvog, niti stvorenja do Tvog i samo si Ti Bog.”


Iz tog razloga je Imam Tahavi u svoju kratku i sažetu poslanicu uvrstio i sljedecu recenicu: “Ne vjerujemo nijednom vracaru niti gataru.” A Hasan Kafija Prušcak u svom komentaru navodi sljedece hadise: Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Ko ode vracaru ili gataru i upita ga za nešto, te mu povjeruje, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” U drugom hadisu stoji: “Ko ode vracaru i upita ga za nešto nece mu biti primljen namaz cetrdeset dana.” Prenosi se da je Aiša, r.a, rekla: “Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s, o vracarima, pa je rekao: ”Nisu u redu.” Oni tada rekoše: “Allahov poslanice, oni ponekad kažu nešto što se stvarno desi?” Poslanik, s.a.v.s, rece: “To je poneka rijec koju ukrade džin i došapne u uho vracara, pa joj dodaju stotinu laži.” Ako je ovakav status onoga koji samo pita, kakav je tek status onoga koji to radi?! Molim Allaha, dž.š, da nas zaštiti takvih i slicnih dijela.

Hasan Kafija Prušcak u svom komentaru Tahavijeve Poslanice kaže: “Ima raznih grupa, onih koji tvrde nešto što je suprotno Kur’anu i sunnetu. To su, prije svega, vracari, gatari i oni koji faletaju pomocu karata, kamencica, graha i slicno. Sve to je strogo zabranjeno i u koliziji sa Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamske uleme. Obaveza je takve sprijeciti da to rade po ulicama i ducanima i da ulaze u kuce. Onaj ko zna da je to zabranjeno, a ne bude radio na tome da im zabrani rad, njemu su dosta rijeci Allaha, dž.š. “Jedni druge nisu odvracali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali.” (El-Maida, 79) i rijeci Poslanika, s.a.v.s. “Kada ljudi vide nešto loše djelo i ne budu radili na tome da ga otklone, uskoro ce ih stici kazna od Allaha koja ce ih sve obuhvatiti.”


Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da ce se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose bericet i slicno.
Na isti nacin može se tretirati i pogrešno razumijevanje i prakticiranje istihare u našim krajevima. Naime, istihara je dova koja se uci prije svake važnije odluke u našem životu.
Imam Muslim prenosi da je Džabir b. Abdullah rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je ucio da cinimo istiharu u svim stvarima, isto kao što nas je ucio neku suru iz Kur’ana. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: “Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata nafile i neka kaže: “Gospodaru moj, ja se u svom izboru oslanjam na Tvoje znanje i od Tebe pomoc tražim. Obdari me iz Tvoje neizmjerne riznice. Ti zaista sve možeš, a ja ne mogu. Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna sve tajne. Gospodaru moj, ako je ova stvar (imenovati ono što želi) hajr za moju vjeru i moj život, te za moj buduci svijet, onda odredi neka to i bude, olakšaj mi to i podarimi bi bericet u tome. A ako je ova stvar (imenovati ono što želi) zlo za moju vjeru i moj život, te za moj buduci svijet, onda daj da to ne bude, udalji me od toga i odredi mi hajr gdje god on bio, te mi daj da s tim budem zadovoljan.”

Iz navedenog se jasno vidi da svaki vid vezanja istihare za samo odredene osobe koje se smatraju “dobrim” ili “evlijama,” s ciljem da otkriju buducnost ili pomognu u bilo cemu, nema nikakve osnove. Istiharu namaz i dovu klanja i uci svako sebi prilikom donošenja bilo kakve odluke. To je direktno obracanje Allahu, dž.š, da nam pomogne da se odlucimo za ono što je hajr i korisno za nas i na ovom i na buducem svijetu.
Zaista je odlika islama u tome što je neprikosnoven na polju tevhida - izdvajanja Allaha, dž.š, kao jedinog Tvorca koji posjeduje sva svojstva savršenstva, koji jedini upravlja svim stvorenjima i jedini zaslužuje da bude obožavan. Molim Allaha, dž.š, da nam podari ihlas i istinski tevhid pomocu kojeg cemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na buducem svijetu. Amin.


Pisac: dr. Zuhdija Adilovic