Hamajlije+Zapisi+Talismani=Sirk Allahu

[AbuAmRibnFadL]

selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaze: “Zaista su ruka,’ tema’im i tewleh, sirk.” (Prenosi Ahmed) Rukja’ je lijecenje covjeka putem izgovaranja nerazumljivih rijeci, i ovaj nacin rukje’ je zabranjen. Tewleh je vrsta sihra putem kojeg zena zeli pridobiti ljubav muskarca. Dozvoljeno je lijecenje putem vjerodostojnih dova Poslanika, s.a.v.s., koji je govorio: “Allahu nas, Gospodaru ljudi, otkloni bolest; izlijeci, Ti si Taj koji zaista lijeci; nema lijeka osim Tvog alijeka; Tvoj lijek ne mimoilazi bolesne.” (Prenosi Buhari)
Znaci, tema’im ili hamajlije su po Islamu strogo zabranjene. Jednom prilikom je kod Poslanika, s.a.v.s., dosla grupa ashaba da mu poloze prisegu na vjernost. Kada je devet njih polozilo prisegu, od prisege desetog je Poslanik, s.a.v.s., odustao i nije mu pruzio svoju ruku. Kada su ga upitali zbog cega je to ucinio, on im rece: “Ima hamajliju na sebi!” Tada je sahabija otrgnuo hamajliju od sebe i bacio je. Poslanik, s.a.v.s., prihvati njegovu prisegu i rece: “Ko okaci o sebe hamajliju, ucinio je sirk.” (Prenosi Ahmed)
Od Imrana ibn Husajna se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao jednom covjeku koji je nosio hamajliju: “Ona ce ti samo povecati bolesti, baci je! Da si umro s hamajlijom na sebi, nikada se ne bi spasio Allahove kazne.” (Prrenosi Ahmed)
Zato su ashabi Poslanika, s.a.v.s., odvracali ljude od hamajlija, a kada je Huzejfe vidio hamajliju na jednom covjeku koji je bio musliman, proucio je slijedeci ajet: “Vecina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.” (12, 106)
Seid ibn Dzubejr, rahimehullah, kaze: “Ko skine hamajliju sa nekog covjeka, ima sevaba kao da je roba oslobodio.” Jedan od najpoznatijih tabi’ina Ibrahim En-Nehai, rahimehullah, kaze: “Ashabi su prezirali i osudivali sve vrste hamajlija, bez obzira da li te hamajlija sadrale u sebi kur’anske ajete ili ne.”

[AbuAmRibnFadL]

U hadisima u kojima se zabranjuju hamajlije, nigdje se ne spominje da je Poslanik, s.a.v.s., pitao ljude da li na tim hamajlijama ima kur’anskih ajeta ili ne;
Covjek koji na sebi nosi hamajliju s kur’anskim ajetima, izlaze Kur’an ponizenju i umanjuje njegovu vrijednost jer ce kad-tad zaboraviti da na sebi ima hamajliji i uci ce u zahod, a na njemu kur’anski ajeti.
Ovo je stav Islama prema hamajlijama i njima slicnim stvarima putem kojih ljudi “lijece” svoje bolestii nevolje. Da usput spomenemo i to da se pri pojavi nekog psiho-fizickog oboljenja ne smije odmah ‘potegnuti’ za hamajlijom, sirk. Pojave tavkih vrsta oboljenja se trebaju lijeciti Poslanikovom medicinom koji kaze: “Robovi Allahovi, lijecite se! Allah nije dao bolest a da nije dao i lijek za nju…” (Prenosi Tirmizi)

Poslanik, s.a.v.s., je preporucio med i pustanje krvi kao lijek za mnoge vrste bolesti. Znaci, i prirodnim se putem muslimani trebaju lijeciti. Poslanik je sebi redovno pustao krv i zvao je lijecnika i svojem je ummetu naredio lijecenje prirodnim putem. Njega trebamo slijediti a ne hodze ‘nadri ljekare’ kojie pisuci hamajlije i spise varaju i pljackaju neuke muslimankse mase. Kada se neke bolesti pojave, preporucljivo je da se prije svega potrazi savjet kod lijecnika (specijaliste) koga je Allah, azze ve dzelle, ucinio jednim od povoda za dobavljanje Njegovog lijeka.

[AbuAmRibnFadL]

selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Zapisi su stara znanost koju su poznavali predislamski Arapi. Medutim, islam je došao kao putokaz ljudima u svim sferama njihovog života i dao krajnju rijec po svim pitanjima sa kojima se ljudi susrecu u životu na ovom svijetu. Zapisi, talismani i hamajlije su jedna od pojava o kojoj islam ima jasno definisan stav. Mnogi hadisi Poslanika s.a.v.s. upozoravaju na opasnost od tog djela i smatraju ga širkom. Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu hadis u kojem stoji: “Poslaniku, s.a.v.s, je došla jedna grupa ljudi da mu daju prisegu (bej’at). On je prisegu primio od devetorice a od desetog nije. Upitali su ga: “Primio si zakletvu od devetorice, a ovog si ostavio?” Poslanik, s.a.v.s, rece: “On nosi zapis?!” Doticni je izvadio zapis i pocjepao ga svojom rukom, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, primio prisegu od njega i rekao: “Ko objesi zapis ucinio je širk Allahu, dž.š.”1 U drugom hadisu koga, takoder, prenosi Ahmed stoji: “Ko objesi zapis sa ciljem da mu to olakša njegov hal neka mu Allah ne dozvoli da mu bude lakše.”2 Imran b. Husajn prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, vidio zapis u vidu narukvice na jednom covjeku, pa ga upitao: “Šta je to?” “Napravio sam je od posebne žile.” Odgovori on. “Ona te samo obmanjuje i još povecava tvoju slabost. Odbaci je od sebe. Ako umreš sa njom na ruci biceš prepušten njoj,” rece Poslanik, s.a.v.s.3 U drugom rivajetu ovog hadisa, kojeg, takoder, prenosi imam Ahmed stoji: “Ako umreš sa njom na ruci nikada neceš biti spašen.”

Allah, dž.š, kaže: “…i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106) Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s, u jednoj od bitaka poslao glasnika koji je govorio: “Skinite svaki zapis sa vrata deve i nemojte nijedan ostaviti.”4 Iz tog razloga su ashabi bili veoma oprezni po pitanju širka, bio veliki ili mali, javni ili tajni i dobro cuvali sebe i svoje porodice da se bilo šta od njega ne uvuce u njih. Ako bi nešto od toga primijetili na bilo kome oni bi odmah na to upozoravali izvršavajuci tako svoju obavezu, udaljavjuci se od širka i dostavljajuci poruku islama. Isto su tako cinili njihovi ucenici tabi’ini.