Da i Haris koju probaci
Što se tiče samog liječenja, čudno je to. Čovjek se maksimalno baci na razmišljanje o tome šta, kako i gdje. Razumijem ja da je bolesnikova muka najgora, pa makar to bio i trn koji se pod kožu uvukao. Ali iz nekog svog iskustva, što sam više razmišljao o problemu sve sam bio gori. Kad bi se ljudi u liječenju posvetili razmišljanju o Allahu i zikru, koliko razmišljanju o džinima i priči o njima, sve bi drugačije bilo, vjeruj mi.
Kod mene je bila osnova, čim mene nešto uhvati, ili bilo koga u mojoj blizini, prva misao je "to je to".
Postavi se kao da nemaš nikakvih problema, kad zaboli želudac, dobro je, nek boli, pojela sam nešto teško. Kad glava zaboli, dobro je, treba mi kafa, teško vrijeme. Krivi sve drugo osim džina. Jer kad ih kriviš, priznaješ da ti mogu naudit i da su jači od tebe, a oni to žele, da te isprepadaju i da dominiraju. I šejtan je sve veći kad ga spominješ, a kad dodaš euzu-bismillu i postaviš Allaha ispred njega, manji od makovog zrna.
Ako imaš posao, radi tako da ti posao odvlači misli.
Da li razmišljaš o obavljanju namaza unaprijed ili o namazima koji su se desili? Ne razmišljaš sigurno, kao ni ostali mi. Kad dođe vakat, obavi i idemo dalje. Kao da ne pridajemo velike pažnje, nema neke pripreme. Isto tako i liječenje, naumpadne ti da piješ vode, zgrabiš polovku, povučeš gutljaj i idemo dalje na posao. Pokušaj da ne budeš podređena džinima nego Uzvišenom. Na njih gledaj kao na slučajnog prolaznika koji je tu, a nije bitan.
Sve ono gdje oni tebi prave problem, tu se trebaš postavit kao jaka, da te ne dotiče i bit će pomaka ako Allah da.
S druge strane, Uzvišeni nam daje iskušenje kako bi u jednu ruku mi ispravili nešto što eventualno nije dobro, a svi smo puni grešaka. Zbog toga Enes opravdano svojim pacijentima govori "čitajte hadise i mijenjajte se u skladu sa njima". Nije ono sad bitno da čovjek pročita hadis da treba pustit bradu, skratit pantalone, stavit nikab i misli on je vrh svijeta. Jok!
To je jedna od sitnica, koja možda i nije bitna kod liječenja. Poentira se na mijenjanje sebe u svojoj unutrašnjosti. Odbacivanje loših osobina, mišljenja, zavidnosti i sl. Traženje iskrenosti i duševnog mira.
Ja sam hvala Allahu uspio da se iskoprcam iz problema, i nema nekih smetnji. Ništa posebno ne osjetim, pa tako da li je ostalo kakve siće ne znam, a nije ni bitno. Našli smo se na zlatnoj sredini. Ne diram ja njih, ne diraju oni mene i dobro nam je
Tako dragi moji, napravite mjesta i za Uzvišenog u vašim životima. Nemojte biti roboti koji konzumiraju terapiju u određeno vrijeme bez efekta. I lijepo mišljenje o Allahu je neki vid našeg unutrašnjeg ibadeta.
Nije ni jedini zadatak samo sjedit u ćošku i zikrit. Generalno cjelokupna aktivnost. Živiš život kao da nemaš nikakvih problema, obavljaš posao, i trudiš se da nisi na teretu drugima.
Bit će to sve dobro uz Allahovu pomoć. Allah sve može, mogao je i da ne dadne iskušenje i da ga nakon tri dana ukloni, znači nije do Njega Uzvišenog. Allah može ako hoće. Problem je u nama samima. Dok mi ne pokažemo aktivnost, neće bit promjena.
