Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Haris napisao:
Najbolje da joj objasniš značenje nekih riječi bez ispravnog izgovora harfova, npr. riječi haleka, ne dodavanje tešdida na ijjake u Fatihi i tako, pa skontat će inšaAllah. Ona misli možda dovoljan je ilmihal jer je neko tako ranije naučio, a nije joj skrenuo pažnju na to.
nema potrebe za objasnjavanjem. znam razliku izmedju dva H poodavno. stvoriti i obrijati su ta dva znacenja.
nego, da ja tebi objasnim nesto. bilo bi dobro da, kad se ne slazes sa nekim, ne potezes ilmihal i time arogantno upucujes na svoju 'iznadilmihalsku svjesnost i znanje', a omalovazavas one koji su poceli od ilmihala.
takvo postupanje sam vidjela vise puta i nevjerovatno mi je zasmetala ta oholost.
prvo cu reci kako sam uz ilmihal ucila u mektebu jos kao dijete i bas bih voljela da opet dodjem do onih starih ilmihala i knjige 'talimud islam' ili 'talimul islam'. bude lijepe uspomene, a ne pamtim da su stetile. naprotiv.
sve one koje vole mog Gospodara, koji je Gospodar svih svjetova, kao i Poslanika, s.a.w.s., i ja volim. i braca su mi i sestre, tako da ne bih da ulazim u kvalifikacije deda i nana, koji su imali ilmihal i skoro nista vise, i ostalih. nismo svi istog nivoa znanja, ali je na covjeku da se trudi. hvala Allahu sto nikad nisam omalovazavala napore onih koji su ucili i samo uz ilmihal, i hvala Allahu sto se ne smatram boljom od njih.
zaboravljamo kako Allah gleda nasa srca i nasa djela. Poslanik, s.a.w.s., je dosao da upotpuni moral ljudi, kako se i kaze u hadisu koji prenosi Buharija. svrha ibadeta je da smo svjesniji svog Gospodara i da manje grijesimo, sto ce reci da smo bolja bica i da bolje postupamo jedni prema drugima. Allah Dragi nam je i sam kazao, preko Poslanika, s.a.v.s., kako Njemu ne koristi ni nas ibadet, klanjanje, ucenje kur'ana i ostalo, niti mu steti nasa nepokornost. sve je to za nasu dobrobit i zastitu. ako neko, ko je pocetnik, osjeca radost u srcu zbog namaza i ucenja kur'ana, bez poznavanja tedzvida i ishodista harfova, a ta radost kasnije bude uzrokom dobrih djela, to je najbolji pokazatelj da je Njegov Gospodar prihvatio taj ibadet i da se uspjesno konektovao na izvor svjetlosti. ko si, bre, ti, ili ja, da sudimo o tome?! ko smo?! niko!!!
naravno, vremenom dolazi i do upotpunjavanja tih nedostataka, pa se uspije nauciti i pravilno izgovaranje i ostalo, kao i u mom slucaju. sve se to da nauciti...
u vrijeme kada sam ucila ajetul kursij tom nekom ko je imao napade nisam znala nista od tedzvida, niti ista o ishodistu harfova, ali je ucenje djelovalo, kao sto rekoh.
to sto neko zeli da me ubijedi kako je Er-Rahman, Er-Rahim, El-Vedud, El-Latif, nas Velicanstveni Gospodar, poput nekog strogog oca, a ne, kako je sam Poslanik, s.a.w.s., kazao, milostiviji prema nama od nasih majki prosto ne pije vodu. ja imam drugaciju predstavu o Rabu.
navest cu jedan primjer, kako bih to malo bolje objasnila. imamo, recimo, prof. nekog stranog jezika i ucenika koji zeli da nauci taj jezik. i sada ucenik nauci neku pjesmicu, ali ne akcentuje pravilno i promasi koje slovo. strog profesor bi smanjio ocjenu, iako ne bi zbog tih greski dao negativnu ocjenu jer je sadrzaj kako-tako naucen. a milostiv, dobar, profesor bi bio odusevljen naporom tog ucenika i dao mu bolju ocjenu od zasluzene, kako bi ucvrstio tu vezu medju njima, tako ga podstakavsi da uci jos vise.
nas Gospodar je neopisivo Milostiv, tako da mi ne treba niti jedan sejh, a pogotovo ne neko manjeg znanja od ucenjaka islama, da trubi o tome kako su ti nepotpuni napori jalova stvar. moje srce koje osjeca to sto osjeca kad se posveti ibadetu je glasnije od svih sejhova ovog svijeta. ono je u vlasti mog Gospodara, Koji ga ispunjava i nadahnjuje.
komentari takvog tipa me samo nasmiju. stvarno. ali, sta da se radi? nista. postupaom shodno svom znanju, mogucnostima i zelji i ljubavi koju osjecamo spram Gospodara svih svjetova.