Moja borba

Pitanja vezana za oblast lijecenje i neobjanjenog putem savremene nauke

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
Miras
Posmatrač
Postovi: 4
Pridružio se: Sub Apr 27, 2013 8:34 am

Moja borba

Post od Miras » Čet Maj 30, 2013 9:12 pm

Sellam!Pokusacu ispricati svoj slucaj, da bi se mozda neko nekada nasao u prici, jer je meni ovaj forum pomogao da mnogo shvatim danasnju hajmo reci svakodnevnicu.Zao mi je ali teskt ce biti malo podugacak ali misljenja sam, sto dam vise inf. vise cu se pribliziti onome(citaocu) koji mozda prolazi kroz ono kroz sta sam ja prolazio.Da ne radi greske koje sma ja radio.
Prije 17 godina upoznao sam djevojku sa kojom sam poceo izlaziti.Prvo smo izlazili u drustvu jednog para, pa poslije nekog vremena nasamo.Tad sa 21 god nisam mnogo imao kontakta sa vjerom a ni ona.Zabavljali smo se, i sa njom sam imao prvi put odnos.Meni je to bila prva istinska ljubav.Njoj sam hajd recemo rekao da sam imao prije odnos ali to je bila neka moja mala laz,vjerovatno da bi u njenim ocima bio iskusniji.Tad naravno nisam znao da se to nesmije,ali iskreno tad u neznaju i da sam znao ucinio bih to.Izlazili smo po svakakvim mjestima a ja sma bio uzivaoc zeljaste materije koja asocira na marihuanu.Studirali smo oboje i na posljetku je ona zavrsila a ja ostao na samom kraju.Kad su njeni roditelji kupili kucu njoj su ostavili stan i mi smo poceli zajednicki zivot.Naravno nije mi mozak mogao poslat, da je to bilo pogresno sa vjerske strane.Ali sto kazu mladost ludost.Ona je imala neke recimo cudne zahtjeve a to su da je nju strah roditi djete,da se jezi na to a ja iz ljubavi sam to podrzao iako mi se porodicna loza gasi sa mnom.Prijatelji su mi govorili sto ga bolan ne napravis bez njenog znanja..Ja jednostavno nisam smio jer sam razmisljao sta ako ja to uradim bez njenog pristanka i njoj se nesto desi nebi sebi nikad oprostio.Nije htjela brak sto sam opet prihvatio.Mozda ce neko reci bio si slijep ali zar ljubav nije slijepa.Ona je citavo vrijeme radila u svojoj porodicnoj firmici a ja sma mjenjao poslove dok prije 5 godina nismo odlucili da i nas dvoje otvorimo zajednicku radnju.Tad nastaju sad kad vratim film problemi.Nabavljamo macka i dva psa.Ona iako ima strah od pasa njih prihvata sa velikom ljubavlju a i ja sam.Naravno ona je te pse kompenzirala za djecu sto sad kad vidim nije bas u redu.Naravno ja opet sam se prilagodio i sa moje strane ucinio da ti psi budu primjer drugim vlasnicima kako to treba da bude.Kad mi je majka govorila nisi trebao pse ja sma u nekoj klasici danasnjeg svjeta govorio neka nama je dobro...Zavaravao sma sam sebe da je to sreca.U tom periodu postali smo crnci...radis od zvjezda do zvjezda cisto smo bili tog misljenja da dok smo mladi hajmo zapet...odlazili bi na posao u 8 ujutro a vracali se u 8 navece.Pa onda dok vecera, nema te nigdje.Ja pocinjem neke svoje hobije provoditi u samoci a ona nije zelila da ucestvuje ni u jednom.Jednostavno nije imala hobije.Mnogo puta sma pitao sta te interesuje prilagodicu se ja tebi...nije znala.Pocinjem se osamljivati i u samoci konzumirati zeljastu materiju.To osamljivanje mi je bilo tad ok.Odnos koji smo imali nije bio vise onakav kako je bilo.Bilo je vise stvar potrebe.Postajem brzo zapaljiv i konfliktan a opet sam to opravdavao sa umorom i malo vremena za odmor.Ona pocinje izbjegavat odnos i spominjanje kako bi sad potpisala da ga do kraja zivota vise nema.Kako je njoj to skroz bezveze.Nije nikad dozivjela vrhunac sto sma opet iz citanja o tome shvatao da je jedna od onih zena koje to nikad i ne dozive.Trudio sma se na tom polju i donosio svasta nesta ali nije urodilo plodom.Ona je ostala hladna po tom pitanju.Godisnje odmore smo poceli od pocetka otvorenja radnje odlaziti odvojeno...ona sa prijateljicom ja sa prijateljem...To je bilo da cuke i radnja nisu bez jednog.Molila me da idemo ovdje a ja sam isao samo gdje je meni bio cejf.U zadnjih dvije godine postala mi je onako hajmo reci ruzna..kad je pogledam ozada nekako tumbava..kad je pogledam u licu nekako mrka i vazda namrgodjena.Njen odnos prema meni je bio po meni previse grub..Dolazila bi u radnju i uvijek nalazila neke mane sto sam ja uzimao kao cisto povrsno i poslije svakog dolaska smatrao sma da mi trazi mane...pa sam poceo da je neslusam i cak u nekim situacijama omalovazavam pred prijateljima...Skretala mi je paznju ali meni na jedno udje i na drugo izadje.U zadnjih tih pet godina ona je imala problem sa zeludcem i imala je snove sudara...naravno gdje cu ista pomisliti.Zadnjih 3 godine mene pocinje ucestalo boliti glava...poceo sma gutati tablete..nije bilo dana da nisam pio nesto za bolove.Promjenim mjesto spavanja i iz spavace predjem u dnevnu...ono nesto kao podzemne vode.Onda me opališe ledja...zakova me za krevet 4 mjeseca...nekako se iscupam ali bol ( kazu to je isijas) nije nikad iz guza otisao.U medjuvremenu sam malo prije ledja se sa komsijom hadzijom posvadjao...krenuo u kucu i ja ga zamolim da skine cipele..a on nako kabadahijski „ti ces meni govoriti to, ja se u dzamiju ne skidam“ i ja ga izbacim...malo iza dizanja i pocetka rada opet konflikt sa njim gdje mi on nakon prepirke kaze „ja sma od Allaha iskao da te ledja bole“.Tu opet nisam nista uspio shvatiti.Moje osamljivanje kod zene mi je pecelo izazivati sumnju da nemam koga pa da je to odraz.Nisam nikoga imao a i kad cu iskreno kad radis od zvjezda do zvjezda.Prosle godine hocemo da renoviramo stan...dignemo ga u zrak i sve od pocetka..da nebi isli nikome na teret jos pogotovu sa dva psa i mačkom odlucimo da u podrumu budemo i da usput nadgledamo majstore i faze rada.Dok sjedimo dole kao cuje se nesto gore.Uzmem lampu i odem da vidim da nije lopov a ono nema nikoga.Tako jedno 3 puta...Naravno opet mozak nista nije poslao da bi to mogli biti dzini.Stan sredimo ja ucestvovao koliko mi je dao ali vecinu vremena i ideje je ona provodila.Poslije mi je to nabacivala ali ja operacija od svega bio...jednostavno indisponiran.Zvrsili sve stan ko apoteka...a mi ko dva stranca.Da bi prije dva mjeseca ona meni saopstila kao nemoze ona vise...Mene kao da je grom opalio.Nekih 10 dana sam mislio da sanjam da je to samo san.Dodje mi prijatelj i vidi kako sma los kaze pa sta je bilo...i ja tako i tako ne spominjuci nista od hadzije,podruma,glavobolja i ostalog.Kaze a sta mislis da vam nije ko napakovao.Kazem onako ma de ba..Aj posaljem ti ja simptome pa pogledaj jer toga danas ima mnogo.Posla on i ja kad pogleda neki me strah obuze.Njoj pokazem ona jednostavno planu kao de ba sta ti je...jednostavno nemogu joj objasniti da malo procita detaljno o tome.Pocnem vracat film od samog pocetka...cak sam bio i u vremenu prije naseg upoznavanja.Pokusavao sma je dozvati ali je to kod nje izazivalo histeriju koju ja nisam do tad vidjao.Uvijek smo mogli makar o ozbiljnim temama razgovarati ali je ona mene smatrala filozofom(kao nemoze se sa tobom pricati ti imas uvijek svoje).Jednom onako stojim u radnji i dodje mi zet i vidi ja bezze kaze u najboljoj namjeri sto ne odes do komsije ovog tu i tu on ti bolan svasta nesta zna...i ja onako povrijedjen do njega...Nisam znao opet kazem nista aman zaman...dodjem u kontakt u neznanju sihirbazom...Naravno de ime svoje mamimo ime i poce mi on ono sto veoma malo ljudi zna govoriti...ja ga pitam imal sihira on kaze nema...ali oticemo do mog jednog prijatelja pa neka on malo pogleda bolje...i ja sutra dan on me pokupi i mi kod njega.Naravno otvori lik stari musaf i kaze nema ona vec imas ti i uze nesto napisa na papir i zapali...opet uze nesto napisa i kaze evo ti i stavi to iznad vrata...sve ce to biti ok.Ja kad sma izasao od njega ma neznam kako da vam opisem to...mislim da nisma nikad bio zdraviji..misljenja sam bio da mogu proletiti kroz zid..hodao sma kao leptir.Dodjem do radnje i ona unutra dosla po pse...i ja onako s pika ne zeleci ista kriti jer nisam nikad mogao u sebi nista sakriti kazem joj...Bio sam i covjek mi je rekao da sam imao zapis na sta ona meni rece:I ja sma pricala sa jednom prijateljicom koja je astrolog i koja mi je rekla ovo:Imala si tri zapisa...Vas dvoje necete biti sretni sve dok se ne razidjete.On ce ti se poslije zahvaljivati sto si ti tako odlucila i on ce imati kcerku sa njom...on da nije auto ostavio on bi bio nepokretan.Ti da bi sebe sacuvala trebas tako jer imas skoro rak dojke i rak zeludca.U njemu je problem.Trebas zidove okrecit da sejtani odu jer su oni isli na zeljastu materiju.Pitam je sta si dala..pa tvoje ime mamino ime datum rodjenja ali nisma znala u koliko si sati rodjen.I ja joj pa bona nebila vidis da nam neko misli lose ali jednostavno ona se drzi toga sto je ona rekla.Ne zeli da cuje da se udruzimo i da se zajedno borimo.Ja opet nisma imao onaj pritisak u plucima od tuge jer mi je sihirbaz skinuo teret...To je trajalo tacno 7 dana.Kad me je puklo...isto bgm kad te neko pljusne otvorenim dlanovima preko usiju...uspanicio sam se.Ona dodje po cuke ja preko vrata..mislim da sam trcao do kuce.Udjem mati me pita sta je bilo,ja u sobu i pod deku.Samo sam zelio biti sam i mrak mi je smetao...telefon iskljucio i zelio sma da umrem.Dva dana nisam jeo ni pio.Mati mi je vjernik i zena vidi da nisam dobar drugu noc je sjedila iznad mene i ucila..naucila mi je na vodu i drugi dan ujutro nesvjesno valjda uz Allahovu pomoc pruzim sam ruku popijem vode i opet zaspem.Kad sam oci otvorio ustao sma normalno i otisao do majke i kazao mama hocemol kafu.Njoj osmjeh izadje na lice hocemo sine.
Ona je u medjuvremenu odrzavala radnju sa sestrinom kcerkom.Tad sam shvatio da se ensto dogadja u stvarnosti.Poceo sma citati sve...od do...tako sam i na ovaj forum naisao i naisao ko ispravno uci i ko je istinski lijecnik kuranom.Tad su mi se oci jos vise otvorile.Pokusavao doci do jednog neide iako je u mom gradu...onda nadjem negdje na forumu gdje je Enes...i zamolim prijatelja hajmo drug naslijepo...nacu ga i reci mu ja odavde neidem dok ne vidis sta mi se desava.Nadjem ali covjek me nije mogao primiti jer nemoze ispostovati druge i naruci me za nekih 7 dana.Prouci mi rukiju i ja poletim nazad..veoma cudan osjecaj.kad sma sjeo mislim da onakvu jezu niko nemoze normalno doziviti.Tako sma poceo borbu.Naucio mi je na vodu i na med i ja sma poceo terapiju.Skontam mogao bi ja i njoj jednu teglu meda dat i pitam Enesa simptome...imace mozda mucninu i proljev.Uspijem nekako joj sa kunicom dat govoreci da je kunica dobra a i jest dobra(sestra mi je tako zeludac tretirala)...i poslije nekih 5 dana pitam jedel...Jedem ali imam proljev od njega.Tu se malo trznem sto mi je bila potvrda jos jedna...kazem ma to se cisti zeludac.Opet sam pokusavo je dozvat ali svaki razgovor koji je dodirivao dzine je bio izazvan histerijom.Sad u nedelju je bio vrhunac.Obicno idemo kod njenih koje mnogo cijenim jer su nam ljudi valjali a i nisu kvarni.Malo prije nego sto cemo otici ja njoj kazem „Ja bona nemogu nastaviti sa svojim zivotom dok nevidim jel ima sta u tebi“ Jednostavno nisam takav covjek da dignem ruke ako znam da si bolesna...Ona kaze ako je to tako oticu samo zbog toga ali moram vidjeti sa ocem.Ja neznam ko je taj covjek jer ona po nekom rodjaku koji im je rekao ni slucajno ne idite hodzi jer oni svasta rade...i ja kazem pa de bona izgooglaj i dam ime i prezime od naseg Enesa...i ja ih odmacim nju i cuke i ja sam imao nekih 2h posla i dodjem ja...kulminacija sad natupa.Kaze eto pitaj dede-oca I ja kazem sta cu ja pitat ti pitaj.Kad otac njen rece...ma kakvi to je shirk u to nemojte ulaziti ali ono otresito.I ja onda se otvorim.Misleci da imam dokaze kazem...ljudi pa ja sam isao i pokazalo se da nisam cist...rukija ne lijeci ona samo dijagnosticira problem a lijek je u nama da molimo od Allaha da nam pomgne,da klanjamo vrsimo zikr,ucimo dove.Onda jos kazem za med da sma joj dao naucen med i da je imala simptome...pa ona je ta koja je se cula sa tom nekom zenom koja ju je savjetovala sta ce kako ce...jednostavno se nisma mogao izboriti sa njima.Ona pod uticajem dzina je trazila samo da neko kaze nemoj...i to je bilo dovoljno.Bio sam povrijedjen jer nisam uspio joj pomoc...na putu dok sam ih vozio nazad kuci suze su mi same padale niz lice...nije bilo boli u prsima jer znam da Allah tako zeli ali nisam se mogao obuzdat.Evo i ovo dok sad pisem nije mi lako,jer ja nju volim i znam da moram dalje u zivotu ali nemam vise pristupa njoj..Onaj med je bacila...ne zeli vise nista od mene...moje neke stvari je izbacila misleci da joj nisam nesto stavio.. ostaje mi da upucujem dove da joj Allah dragi nekako pomogne.Neznam ljudi ali ja necu nikad odustat od nje...to je moja duznost..to je moja prva i jedina ljubav.Pola svog zivota sam proveo sa njom...pomagala je i ona meni dok sam bio nepokretan...kako to zaboraviti i pustiti je da je dzin jede...kako.
Halalite ako sam bio preopsiran ali imao sma potrebu nekome se izjadat..znam da me ovdje jedino mogu razumiti.Moja borba sa njim ide dalje...dacu sve od sebe da izguram kako treba.

Moderatori ako ima nekih ispravki ispravite...ako nevalja tema obrisite...halalite

Ummah
Stari član
Postovi: 306
Pridružio se: Ned Dec 04, 2011 7:44 pm

Re: Moja borba

Post od Ummah » Čet Maj 30, 2013 11:12 pm

selam.

tuzno. i zao mi je sto je tako. molim Allaha da ti olaksa. amin. a i njoj. amin.

u svemu tome dobro je sto si poceo da se posvecujes vjeri, kako sam shvatila. nazalost, ne mozes nista za nju da uradis... u stvari, nije da ne mozes. najbitnije je da dovis. cesto podcjenjujemo vrijednost dove, a i zaboravljamo da je nas Gospodar Svemoguc. pa, imaj to na umu i za sta god da ga molis uvijek zavrsi sa: "ako je to hajir po mene".

ne znam da li si svjestan da je drzanje pasa u kuci zabranjeno u islamu. u tu kucu ne ulaze meleki, tako da... to su velike stvari, jer ako nema meleka ima onih drugih, zar ne?

ja sam od malena mrzila sve muskarce... pa sam prestala sa takvim razmisljanjem koju godinu, tjerajuci sebe. ali, vratilo se opet nedavno, nakon sto sam se naslusala prica o nasilju u brakovima i patnji mnogih zena i djece. kad naidjem na muskarac koji pokaze lice koje ne ocekujem, dobro se iznenadim i s obzirom da na osnovu ovog tvog pisanja zakljucujem da si dobro Allahovo stvorenje, dovit cu, kao tvoja sestra u vjeri, da budes bolje, puno bolje i da vam Allah Dragi oboma podari svaki hajir. amin.

Miras
Posmatrač
Postovi: 4
Pridružio se: Sub Apr 27, 2013 8:34 am

Re: Moja borba

Post od Miras » Pet Maj 31, 2013 10:07 am

Dobro si shvatila sve...Da okrenuo sam se vjeri jer je to jedini nacin lijecenja.Imam problema sa abdestom.Nemogu ga zadrzat duze od 7-8 min...Izgubim pa opet i tako 3-4 puta.To je najcesci slucaj kad uzmem Kuran u ruke.Istrajacu, uporan sam.
Nisam pridavao paznje toliko to sa psima ali sad kad znam nebi nikad vise...nisam u tom stanu vise a kod mame je cisto.

Bilo je tu jos more svega, simptoma isjecanja slika od bivseg zeta...opet njeniih slika ali nemogu ih dozvat jer oni u to nevjeruju.Kad bi sve pisao o cemu sam razmisljao oborio bi rekord u velicini posta.Uz Allahovu pomoc izacu ja na dobro.Hvala na komplimentu

Odgovori