Sihr ludosti ili psihicka bolest?

Pitati mogu svi ali admistrator(Enes) samo može dati odgovor!

Moderator: EMIRgr

Odgovori
Humejra
Posmatrač
Postovi: 2
Pridružio se: Sre Feb 11, 2015 3:37 am

Sihr ludosti ili psihicka bolest?

Post od Humejra » Sre Feb 11, 2015 4:04 am

Esselamu alejkum,

Moja prica seže odmalena, od tegobnih snova u kojim me neko vuce nazad dok moja majka ide ispred mene a ne mogu progovoriti, preko vidjanja crnih velikih kontura s rogicima, visokih koji bi stajali kraj mog kreveta, snova u kojima bi se probudila al ne bih se mogla pomjeriti dok bi me gusilo, iznenadne psorijaze da bi sve to stalo u 16-toj godini. Sa 17 sam se pokrila i pocela redovno klanjati, i sve je bilo ok osim mojih snova s vremena na vrijeme u kojim bi me ganjao vik, a nekada i dva. I udala sam se, s muzem otisla na studije u arapski svijet, a onda je opet pocelo. Al ovaj put je bilo drugacije. Jedne noci sam sanjala pauke puuuuno njih a inace se bojim pauka i kad sam se probudila pogledala sam muza i to je bio najstrasniji prizor kojeg sam vidjela u svom zivotu. Od straha sa vrisnula i pocela uciti euzu i bismillu i to je nestalo. Taj dan lada smo klanjali aksam u dzematu pocela sam plakati nekotrolisano i ruke su mi se grcile, i noge klecale. Nakon toga me muz odveo nekom sejhu koji je ucio rukje, ali nije se javljao. Samo kada bi cuo odredjenog imama reagovao bi. Tako mi je on ucio rukju i bilo je bas reakcija ali stvar je sto sam ja sve vrijeme svjesna i ako me udari stapom bol osjetim, iako govor i pokrete tijela ne mogu kontrolisati. U tim momentima ja kao da cujem dzina kako razmislja i sta bi sve zelio da kaze-od cega su mnoge stvari kufr i bezobrazluci pa ga uspijem nekad sprijeciti. I desava mi se da se svadjam u glavi sa njim. Evo i nakon 10 godina imam problema s tim iako iskreno nikad nisam koristila terapiju do kraja. Isto tako i jutarnji i vecernji zikr. Velika mi je tegoba prouciti 100x la ilahe illAllahu wahdehu la serike leh. Jednostavno sta god da zapocnem ne zavrsim u skoli je tako bilo. Odlican sam bila djak, ucenik generacije, ali je sve na muku tesku islo jer jednostavno iakomi je to sve bilo lako da svladam brzo sam gubila volju.
E sad mene samo interesuje to sto sam ja svjesna svega ima li to kakve veze i ovaj "razgovor" mislima je li uopste moguc ili me karin plasi, ili sam stvarno psihicki bolesna?

I usput, imam malog sina od 3 godine koji je bio jako bistro dijete koje je tecno pricalo vec sa godinu dana, da bi sa godinu i par mjeseci potpuno prestao da govori, ne odjednom vec postepeno, i skroz se otudjio od nas. Ucili smo mu na vodu i ulje i propricao je ali to vise nije ono dijete, niti govori cisto kao nekad. Sta nam savjetujete u vezi njega?

Halalite sto je dugo. Allah vas nagradio.

Odgovori